U čudu su se naši čelni ljudi savezničkih zemalja koji nijesu krili ogorčenje što Srbi žele da prave državu sa dojučerašnjim neprijateljima (Hrvatima i Slovencima) koji su se tokom rata protiv njih borili u uniformi Austrugarske!
Da li je Jugoslavija bila kobna srpska greška ili nije? To pitanje se još uvijek nalazi na istorijskom stolu i o tome još uvijek traju velike rasprave. Nakon Prvog svjetskog rata Kraljevina Srbija je bila jedna od sila pobjednica i po međunarodnom pravu mogla je u tom trenutku, u saradnji sa saveznicima, da diktira uslove poraženim podanicima Aaostrugarske monarhije i da bira koje će teritorije da uzme na Balkanu. Garancija teritorijalnog proširenja Kraljevine Srbije bili su saveznici, a ponajviše ratna pobjeda i podvig srpske vojske. Međutim, ništa od toga se nije desilo, jer su na mirovnoj konferenciji u Versaju srpski predstavnici došli sa idejom o priznanju velike države Srba, Hrvata i Slovenaca. U čudu su se naši čelni ljudi savezničkih zemalja koji nijesu krili ogorčenje što Srbi žele da prave državu sa dojučerašnjim neprijateljima (Hrvatima i Slovencima) koji su se tokom rata protiv njih borili u uniformi Austrugarske! Ostali su i zapisi iz tog vremena, koji svjedoče da je Jugoslavija od početka postavljena na krivim temeljima i da zbog toga nije izdržala test vremena. Prenosimo dijalog Nikole Pašića, predsjednika srbijanske vlade, sa predstavnicima država pobjednica u Prvom svjetskom ratu.
– Gospodine Pašiću – prekinuo ga je predsedavajući Žorž Klemanso – znamo i cenimo velike žrtve Srbije u ratu, ali vi ste nas zbunili već na prvom svom istupu. Mi smo pozvali Kraljevinu Srbiju na konferenciju mira, a vi ste došli kao jugoslovenska delegacija. Jugoslavija, šta je to?
– Pa to je, ovaj, naša Kraljevina kao nacionalna država. Država ujedinjenih Južnih Slovena: Srba, Hrvata i Slovenaca – objašnjava Pašić.
Za reč se javio i predsednik Italije Niti:
– Kako to, gospodine Pašiću, u vašoj delegaciji da se nađe i bivši ministar austrougarske vlade, izvesni Žolger?
– Gospodin doktor Žolger ima podršku svog naroda – odgovara Pašić.
On je bio protiv Žolgera još u Beogradu, ali ga nisu poslušali regent i Protić.
– To nije nikakav argument. Vi Srbi ne znate šta hoćete – ljutio se Niti.
– Gospodine predsedniče Italije, mi tačno znamo šta hoćemo – ono što pripada Srbiji kao saveznici pobedničkih sila i žrtvama srpskim po pravdi Božjoj.
– Maločas rekoste da je tamo neki Hrvat, zaboravio sam mu ime…
– Cvetašin Hranilović…
– Ko će to ime izgovoriti, da je taj dotični gospodin više mrzeo Srbe od crnog đavola i osnivao koncentracione logore da umori što više Srba na najnehumaniji način, a sad osporavate nama pravni osnov Londonskog ugovora, ne date nam ostrva i Dalmaciju, tražite to za Hrvate. Rekao bih da ste brzo zaboravili šta je Italija učinila za Srbe 1915. – nastavljao je Niti i ironično dodao: – Mogli ste i tog Hrvata u vašu delegaciju nepostojeće države.
– Mi to ne zaboravljamo, ali želja za ujedinjenjem Srba i Hrvata je starija i jača od svih Hranilovića i njemu sličnih hrvatskih izroda.
– Uostalom, nemam šta da razgovaram sa delegacijom u kojoj se nalazi i jedan bivši ministar neprijateljske sile koja je prolila toliko italijanske krvi, primjetio je Niti.
Izvor: in4s.net
