Srpsko nestrpljenje

0
1039

„Najveći srpski greh, onaj iz koga kasnije proizlazi sve zlo, sva strava i užas naše istorije i svakodnevice, jeste nestrpljenje. Obično, malo, svakodnevno, tobože bezazleno nestrpljenje. Ono je naš najveći, najteži, onaj originalni greh. Prauzrok svega što ćemo kasnije upropastiti, izdati, uništiti, oskrnaviti, odbaciti, zaboraviti… Kao i uvek, najkomplikovanija pitanja zahtevaju one najjednostavnije odgovore. Koji su, pokazalo se, često i jedini pravi. Jer nestrpljenje nije suprotnost „strpljenju”, već mudrosti.
Nestrpljenje je očito pokazani nedostatak vere u Boga i u sebe. Nestrpljenje je malodušje i maloverje. Nestrpljenje je uzrok svakom razočaranju. Nestrpljenje je pobuna protiv onoga „neka bude volja Tvoja“. Nestrpljenje je početak svakog kraja razloga. Nestrpljenje je bezbožni otpor svemu onome što ne razumemo.“

Ove reči vladike Nikolaja Velimirovića su upozoravajuće i istinite. I nažalost uvek aktuelne. Nestrpljenje je ono samoubilačko srpsko buntovništvo bez razloga.
Naš narod u svom velikom nestrljenju voli i da kažnjava i da bude jako surov. Naročito prema bližnjima. U nestrpljenju često smo kao narod skloni i nasilnim promenama kako u životu tako i u politici. Jedan od najvećih uzroka porodičnog nasilja je upravo nestrpljenje kod jednog od bračnih partnera. Što se tiče politike ista priča. Građani su često nestrpljivi i nemaju vremena da sačekaju dobre posledice određenih reformi. Ista priča je i na poslu. Često želimo sve i odmah. Preko noći… E pa to je nemoguće. Opet je uzrok nestrpljenje.
U trenucima kada se naši državnici bore za opstanak Republike Srbije, Republike Srpske i srpskog naroda svedoci smo da jedna grupacija našeg stanovništva da li iz neznanja, iz nestrpljenja ili iz nedovoljne ljubavi prema svojopj državi i naciji kritikuje svaki postupak aktuelne vlasti i to čisto samo zato da bi bili protiv i što misle da znaju bolje i pametnije. Pritom isti ti kritičari ni ne znaju šta se iza brda valja niti mogu da vide sve što vide naši državnici koji se nalaze na vrhu brda. Ne zna narod sve. I ne treba da zna sve. Zašto? Zato što kada bi svi sve znali kako bi naši državnici kako u tajnim operacijama tako i u diplomatskim pregovorima uspeli da izdejstvuju najbolje od najgoreg ili najbolje od ponuđenog i realnog.

Da Vas podsetimo:  Kome smeta učešće generala Lazarevića u komemoraciji povodom godišnjice bombardovanja?

Zato dragi moji Srbi i svi dragi građani koji poštujete Ustav Srbije i našu državi i zastavu bez obzira kojoj veri i naciji pripadali budite strpljivi. Budite strpljivi države radi! Budite strpljivi sebe radi! Budite strpljivi zbog budućnosti naše države, naših naroda i naše dece!
U redu je biti umereni buntovnik. U redu je biti nestrpljiv kako bi se što pre došlo do radnog mesta, napretka u karijeri ili do veće penzije ili plate. Ali treba biti realan. Ko je realan taj je i strpljiv. Ko je nerealan njemu nikada ništa ne odgovara.
Prošle nedelje bio sam svedok jedne situacije. Nalazio sam se u društvu ljudi koji su kritikovali sve živo. Sve im je smetalo. Pola sata slušao sam kritiku kritike radi. Teme su bile vezane za politiku, sport i pomalo „ko je odakle“. E onda sam ja progovorio i rekao sledeće:

„Draga gospodo, prvi put se vidimo. Pošto vidim da je tema politika i kritika vlasti moram da Vam kažem sledeće: Ja sam Uglješa Mrdić, član Srpske napredne stranke, poštovalac Aleksandra Vučića, Hercegovac u Beogradu, Srbin, pravoslavac i zvezdaš. Većinu stvari koje ste sada rekli su neosnovane i lažne. Najveći broj ljudi koji pripadaju vlasti, odgovorno tvrdim, su čestiti i časni ljudi, pošteni i vredni, koji žive od svog rada i svi se zajedno trudimo da složno, brže, jače i bolje postižemo rezultate i da našoj deci ostavimo bolju Srbiju“ .

Posle toga je usledio muk. Ljudi su valjda shvatili. Treba biti strpljiv…

Dr Uglješa Mrdić
Izvor: embargo.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime