Srpsko špijunsko kolo: Čolovići ili Čvorovići

0
1032

Razglabanje na temu „hrvatskog špijuna“ Čvorovića (pardon Čolovića) u Srbiji je postalo otužno. Posebno je to žalosno kada u takvo jedno „špijunsko kolo“ počinju da se hvataju i tzv. nezavisni mediji kakav je Novi standard (standard.rs). Jedan deo srpske „intelektualne elite“ odlučio je da se baci u službu propagandne SNS mašinerije koja deluje „maskirano“ i iz prikrajka. Koliko štete informisanju srpske javnosti slični mediji doprinose, procenite sami:

ČOLOVIĆ NIJE PRVI HRVATSKI ŠPIJUN KOJI JE PAO U SRBIJI

To samo govori u prilog tezi da je hrvatska mreža u Srbiji veoma razgranata i aktivna

spijuni11Hapšenje hrvatskog agenta Čeda Čolovića podstaklo je spekulacije o hladnom ratu Srbije i Hrvatske. Nije česta praksa da se javno objavi hapšenje špijuna. Kada padnu, postoje uhodani kanali između službi kojima se to diskretno rešava, najčešće razmenom. Špijuni se često puštaju da rade da bi se preko njih otkrila čitava mreža, ali i radi podmetanja dezinformacija protvničkoj strani. Provaljenog špijuna možete prevrbovati da radi za vas, što je najveći uspeh u radu obaveštanih službi.

Tajming hapšenja i plasiranja u medije, govori da je počeo hladni rat između Beograda i Zagreba. Neki tvrde da je to spektakl za dnevnopolitičku upotrebu, drugi kako je ovo podvig srpske sužbe. Nema sumnje da je odluka doneta na najvišem nivou i da je Srbija poslala snažnu poruku – da će se oštro suprotstavljati vršljanju stranih špijuna, posebno hrvatskih.

POČETAK ŠPIJUNSKOG RATA

Nervozna i čudna reakcija Zagreba pokazuje da su neprijatno iznenađeni. Špijunski rat na Balkanu je otpočeo, ali ne mora da znači da će Hrvati odmah uzvratiti recipočno, jer bi to bilo prevše šablonski, što sve službe izbegavaju. Odgovora će biti, samo je pitanje kakvog. Uostalom, neposredno pre Čolovićevog hapšenja, Hrvati su u jednom danu uhapsili 10 srpskih državljana, a jednog zbog navodno neovlašćenog prikupljanja podataka.

Da Vas podsetimo:  EU prepoznaje licemerje vlasti u Srbiji

Reakcija porodice Čolovića je uobičajena – svi su šokirani i ne veruju da je on to radio. Ali on je sve priznao i nagodio se sa tužilaštvom da dobije minimalnu trogodišnju kaznu. Sigurno nije radio sam, u Srbiji je imao više saradnika, a iz Hrvatske su ga operativci držali na vezi. Ukoliko je u sklopu nagodbe razotkrio mrežu saradnika i nalogodavaca, to bi bilo dragoceno za srpske službe. Panika u hrvatskim redovima je velika, jer, osim što su doživeli poniženje, nisu sigurni ko je još od njihovih provaljen.

Postavlja se pitanje da li je Čolaković mogao da dođe do najsuptilnijih državnih tajni od strategijskog značaja. Fokus rada mu je bio na vojnim aspektima, ali i vrbovanju novih špijuna. Spekuliše se čak da je bio zadužen i za eliminacije, a posebno je angažovan na otkucavanju srpskih oficira iz Krajine za kojima su Hrvati tragali. Najmanje devetorica Srba Čolovićevom krivicom završilo je u zatvoru pod optužbama za ratne zločine.

Detaljno ispitivanje Čolovića pomoći će da se bar delimično prozre u metod rada hrvatskih službi prema Srbiji. Ono što se iz ovog slučaja vidi jeste da koriste krajiške Srbe i izbeglice koje su učestvovale u ratnim dejstvima. Motivi njihove saradnje su verovatno raznovrsni – materijalni, ucena, strah, kombinacija više faktora… Najverovatnije je Čolović vrbovan za saradnju time što mu je obećano da će rešiti sva imovinska prava, zajemčeno mu je da neće biti gonjen zbog učešća u ratu i eventualnih ratnih zločina, ali je dobijao i novac – od 500 do 3000 evra mesečno u zavisnosti od količine i kvaliteta dostavljenih podataka. Izbeglice iz Hrvatske naročito su pogodne jer često putuju u svoja rodna mesta, što im je dobar alibi, ali i zbog dobrih kontakata u Srbiji, posebno ukoliko se radi o vojnim licima.

Da Vas podsetimo:  Oktobarski prevrat – „posle 90 godina”

ZAŠTO SU VOJNA LICA IDEALNA?

Srpski borci koje je Hrvatska proterala u izbeglištvo najmanje su sumnjivi jer bi bilo logično da je reč o ljudima koji su srpske patriote i imaju neprijateljski stav prema Hrvatskoj. Upravo su oni, kao osobe na koje bi običan čovek poslednje pomislio da mogu da rade za Hrvate – idealni.

Interesantno je da je ovo prvi slučaj objavljenog hapšenja stranog špijuna na teritoriji Srbije, još od čuvenog slučaja hapšenja Momčila Perišića, Vladana Vlajkovića Virage, Miodraga Sekulića i američkog obaveštajca Džona Nejbora, u motelu Šarić na Ibarskoj magistrali 2002. godine. Ovo je treći slučaj u poslednjih 15 godina da u Srbiji padaju hrvatski špijuni. Božidar Kulišić, službenik NBS, bivši udbaš, bio je hrvatski agent ubačen kao lažna izbeglica. Uhapšen je 2001. godine i umro tokom suđenja. Radnica SDB Marica Lončar, takođe otkrivena 2001. da je radila za hrvatsku službu, uhapšena je i kasnije proterana. Od poznatih slučajeva hapšenja stranih špijuna ubedljivu većinu predstavljaju hrvatski.

To samo govori u prilog tezi da je hrvatska mreža ovde razgranata, a prvo javno hapšenje nakon15 godina, posle pregršt varnica između dve zemlje, dodatno potvrđuje činjenicu da su odnosi Srbije i Hrvatske dramatično pogoršani. Hladni rat Srbije i Hrvatske je u toku, a propratni faktor svakog hladnog rata je špijunski rat. On će potrajati.

Uroš Nikolić

Novi standard

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime