Šta bi tek bilo da imamo more…

0
941

vaterpolo-srbija-foto-reuters-1439065181-716467-620x330

Zapravo, Hrvati su pukli utakmicu sa našim „delfinima“ zato što im je sreću poželela Kolinda Grabar Kitarević. Čim je izgovorila reči „ovo su dani pobjede, sretno u finalu Svjetskog prvenstva“, ja sam ozbiljno počeo da razmišljam da li da odem da pozajmim neke pare i uložim u kladionici ozbiljan novac na rečne Delfine koji su se namerili na Barakude.
Onda sam shvatio da sam preveliki baksuz i da bi kladionicom previše umanjio šanse za potapanje komšija. Sportsko, u bazenu… Tako da sam odustao od ideje.
Kažem vam: za sve je kriva Kolinda.
I to govorim iz iskustva.
Jer, kad god u Srbiji Master Toma Bajčetinski poželi sreću nekom našem sportisti ili ekipi pred neku važnu utakmicu – mi prdnemo u čabar. Čak i kada smo onako ubedljivo mnooooooooooogo jači od protivnika.
To je, bre, predsednička kletva. Baksuzluk.
Srećom, ovaj put je Toma mudro ćutao.
A možda on i ne zna da je sinoć završeno vaterpolo prvenstvo.
Nebitno. Strateški je ćutao. Zato nam ostaje da slavimo.
I da se radujemo.
Ej, pobedili smo Hrvate dva puta u poslednjih šest nedelja.
Malo li je?
Samo da nam za vaterpolistima ne podignu neke poternice… Zbog masakra nad hrvatskom momčadi.
Šalu na stranu, Delfini su, pošteno rečeno, bili toliko dominantni da sam se zapitao – šta bi bilo kada bismo imali more. Umesto fudbalskih klubova.
Pa zamislite deset novih vaterpolo klubova umesto ovih jadnih fudMalera.
I zamislite tu vaterpolo ligu umesto ovog seniorskog „profesionalnog“ kretenizma na zelenom terenu u režiji raznih Terzića, Karadžića, Čovića i svih ostalih.
U svakom slučaju, nadam se da će ovaj umorni narod večeras dočekati ove momke, kada se pojave na terasi Gradske skupštine. Zaslužili su.
A Hrvati – pa – samo da ne pošalju neki novi diplomatski protest zbog toga što smo im de fakto – ponizili vaterpoliste.
Ako krenu da pljušte demarši između Kolinde i Tome zabrinut sam. Jer će tu odmah da se umeša Stanislava Pak.
A vi znate da ona u svemu vidi zaveru protiv lika i dela njenog voljenog Tome Bajčetinskog.
U tri od pet najvažnijih kolektivnih sportova – gospodarimo svetom (vaterpolo, košarka, odbojka). U jednom – možemo čak i ponekom medaljom da se podičimo (rukomet). Ali onaj fudbal… Šta god mladi postignu – stari (oprostite na izrazu) zaseru.
Dođite večeras, ako možete, da pozdravite momke koji su ostavili dušu u bazenu.
Znam: pitaće me sad neko (zbog onog teksta o Novaku) da li mi je, zbog njihovog uspeha, puniji novčanik ili frižider. I promašiće temu. Ali, na kraju krajeva, shvatite: čitava vaterpolo liga Srbije zahteva manje para nego što to u ovom trenutku troši Zvezda ili Partizan.
Vaterolisti su toliko medalja doneli u Beograd da zaslužuju posebnu kuću (kao što postoji kuća fudbala, ili kuća košarke).
Mislite o tome.

Da Vas podsetimo:  Jaruga kao sudbina

Aleksandar Bećić

Kolumnista

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime