Šta plaši srpske ministre

0
1367
Narodna skupština Srbije / Foto: Wikipedia

Zloupotreba najznačajnijih javnih institucija, funkcja, resursa i objekata u svrhu privatno-političke propagande i skrivanja informacija od poreskih obveznika, kao i nedvosmisleno kršenje Zakona Republike Srbije kroz zajednički medijski prostor, nije nikakva novina u marketinškom manirizmu vladajuće SNS, ali to ne znači da bi takve pojave trebalo zaobilaziti kao nešto na šta smo navikli. Daleko od toga.

Ignorisanje ovakvih pojava, posebno u neposrednoj okolini, čak i na mikro planu, dovešće, kao što već dovodi, do potpune degradacije prava, pravne države, a posledično i do isčezavanja mira i sloboda u kući „običnog“ građanina.

Zbog toga ne možemo ignorisati ni to kako se prema medijima, samim tim i prema Milanovčanima, ophode ministri koji dolaze u naš grad; šta o nama u stvari misle i kakvu poruku time šalju u dogovoru sa lokalnim vlastima. Navešćemo samo dva poslednja primera pomenutih populističkih zloupotreba.

Prvog novembra, ministar unutrašnjih poslova, Nebojša Stefanović, posetio je stanicu Milicije MUP-a Srbije i organe lokalne samouprave u Gornjem Milanovcu, ali na taj događaj, ili barem obraćanje nakon sastanka, mediji iz našeg grada nisu bili pozvani, niti su o tome obavešteni (za razliku od kolega iz Čačka istog dana, istim povodom). Sastanak, međutim, nije bio radnog, zatvorenog karaktera, što je sasvim u opisu posla koordinacija ovih instanci. Naprotiv, ministar je bio više nego rad da ga citiraju i slikaju mediji, ali putem propagandne službe predsednika opštine, Dejana Kovačevića (SNS), odnedavno proširene otvaranjem „TV GM Plus“ sa pripadajućim portalom „GMPress“, privatnog vlasništva. Zbog čega je to indikativno i alarmantno?

Ministar Stefanović, kao što je auditorijumu poznato, nalazi se u, najblaže rečeno, nezavidnoj situaciji zbog afera koje potresaju srpsku indrustriju oružja i navodne umešanosti njegovog oca u iste. Bila je to retka prilika za milanovačke novinare da Stefanoviću postave o tome nekoliko pitanja. Iz bojazni da se ovo desi, nadležni su odlučili da ne rizikuju „neprijatnosti“, pa su prepustili njegovo obraćanje samo povlašćenim „medijima“ , koji ionako ne pokreću suštinske teme od javnog interesa, već se bave neutralnim trivijalnostima „niz dlaku“ i u korist jedne političke partije. Dakle, Stefanović hoće da vam govori, ali samo ono što on misli da bi trebalo da čujete.

Da Vas podsetimo:  Više para dobijamo iz dijaspore, nego od stranih investicija

Drugi, čak drastičniji, primer ovakvog manipulisanja je boravak ministra Aleksandra Vulina u petak, u kasarni „Vojvoda Radomir Putnik“, povodom međunarodne komandno-štabne vežbe „Sajber Tesla 2019.“. Završni dan ove četvorodnevne vežbe, „Dan visokih zvanica“ kako ga karakterišu u protokolu, osim ostalog, namenjen je i istupanju tih zvanica pred medijima. Tako je barem bilo prethodne 3 godine. Sada je, međutim, odlučeno da se protokol prekrši. Kao i Zakon.

Naime, u protokolu za taj skup jeste bio predviđen Vulinov izlazak pred novinare. Ovaj raspored, kao i ranijih godina, dat je i našoj redakciji na otvaranju vežbe, 12. novembra, uz obećanje oficira zaduženih za medije, da ćemo u narednim danima, za završnu svečanost, dobiti zvaničan poziv mejlom. Taj poziv nikad nije stigao, ni nama, ni „Takovskim novinama“ (koje su prethodni slučaj sa Stefanovićem vrlo dobro obrazložile u broju od 7. novembra). Nezvanično nam je objašnjeno da „Dan visokih zvanica“ „Sajber Tesle“ za nas nije otvoren.

Ministar odbrane, Aleksandar Vulin, trebalo je da nam, osim ostalog, odgovori: zašto se on, kao najpozvaniji po funkciji, gotovo uopšte ne oglašava o prilikama u „Krušiku“ i optužbama da se državna namenska industrija uništava zarad privatnih trgovaca oružjem bliskih vlastima i kako o tome formuliše zvaničan stav resornog ministarstva na čijem je čelu? To se nije dogodilo. Poučeni, pored ostalog, i pitanjima koje smo Vulinu uputili na jednoj od prethodnih vežbi u Milanovcu o neispunjavanju obećanih rokova za podizanje plata zaposlenima u Vojsci, „nadležni“ su rešili da nas skinu sa spiska zvanica. Pogađate, obraćanjima je prisustvovala i gorepomenuta „TV GMPlus“ za koju je događaj itekako bio otvoren.

Da ne bude zabune, nama je više nego jasno da ni lokalna stanica Milicije pri dolasku Stefanovića, ni ljudi u kasarni kod dolaska Vulina, nemaju nikakve veze, pa ni konačne ingerencije, u odlučivanju o pozivanju novinara; njihova saradnja s medijima na planu svakodnevnih lokalnih tema je rutinska i jako dobra. S toga nam je takođe jasno da sprečavanje protoka informacija od javnog interesa prema građanima, a preko novinara različitih medija, jeste produkt namerne diskriminacije i propagandnog inženjeringa koji nastaje negde na relaciji resorno ministarstvo-lokalna samouprava, a njih, kao što znamo, kontroliše SNS.

Da Vas podsetimo:  VLADIMIR SE SA BRAĆOM PRESELIO NA SELO I POKRENUO BIZNIS: O njihovim proizvodima pričaju svi, evo i zbog čega!

Pojednostavljeno, državna instanca članove ove pratije na funkcijama štiti od „osetljivih“ tema, dok vlast u lokalnoj samoupravi, štiteći se od „packi“, koje inače dobija iz vrha kad u svojoj opštini slučajno dozvoli da „visokim zvanicama“ pitanja postavljaju „nepodobni“ novinari, osigurava sebi svečani ručak bez trzavica i miran san. Pri tom, kulisu za fingiranje i privid transparentnosti u radu, obezbeđuju novootvorene televizije koje novac za rad u najvećoj meri dobijaju iz bužeta gradova i opština.

Osim što se na ovakav način zloupotrebljavaju državni resursi za korsti partijskog interesa, prekrajaju informacije, vrši otvorena cenzura aktulenosti ključnih za celo društvo, omalavažavaju nezavisni mediji i sprečavaju u obavljanju svog posla, direktno se krši i zakon. U članu 4 Zakona o javnom informisanju Republike Srbije, osim ostalog, piše:

Zabranjena je neposredna i posredna diskriminacija urednika medija, novinara i drugih lica u oblasti javnog informisanja, naročito prema njihovoj političkoj opredeljenosti i uverenju ili drugom ličnom svojstvu. Ne sme se ugrožavati slobodan protok informacija putem medija. Sloboda javnog informisanja ne sme se povređivati zloupotrebom službenog položaja i javnih ovlašćenja.“

Dok u članu 6 stoji:

Radi zaštite konkurencije i raznovrsnosti ideja i mišljenja, zabranjen je svaki vid monopola u oblasti javnog informisanja. Niko ne može imati monopol na objavljivanje informacija, ideja i mišljenja u mediju. Niko ne može imati monopol na osnivanje, odnosno distribuciju medija.

Primeri koje smo naveli u ovom tekstu, samo su kap u moru bezmalo svakodnevne prakse u medijskom i javnom životu Gornjeg Milanovca tokom poslednje 4 godine kada je u pitanju prezentovanje informacija iz organa lokalne samouprave. Ne, doduše svih, ali se u poslednje vreme i taj prostor s dobrim primerima sužava. Naročito kada je u pitanju kabinet predsedika Kovačevića, koji sa (namernim?) zakašnjenjem i od po nekoliko dana dostavlja saopštenja o svojim aktivnostima i postignućima, dok u slučaju „TV GMPlus“ i „GMPress“, isto čini u dnevnom roku. Ali to je već posebna tema.

Da Vas podsetimo:  Priče malih naprednjaka o đubrivu za laku noć
Miloš Mijatović
Izvor: GMinfo

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime