Šta posle ove vlasti? (2) – „Nemamo ništa na Kosovu“

3
1727

U sklopu opravdavanja ideje „razgraničenja“ (razmene teritorija između Kosova i Srbije kojoj bi sledilo međusobno priznanje) A.Vučić je koristio i argument da na Kosovu „danas nemamo ništa„. Na ovaj stav je bačeno posebno svetlo merama vlade Kosova koje uključuju takse od 100% na robu poreklom iz Srbije. Izvoz Srbije na Kosovo bio je oko 440 miliona evra godišnje (uvoz 40 miliona) i sada je taj izvoz pod znakom pitanja. Ideja razgraničenja dovodi u pitanje i način života Srba južno od Ibra jer se smatra da bi razgraničenje i međusobno priznanje uticalo da se oni ubrzano isele sa Kosova.

Ovaj način razmišljanja pokazuje da je „razgraničenje“ deo logike koja je na prostoru bivše Jugosalvije primenjivana od početka devedesetih. I tada je Srbija težila razgraničenju sa drugim republikama, s tim da su granice bile podržane oružjem i zaokruživale tzv. „Veliku Srbiju“. Način života Srba van tih granica, recimo u Zagrebu ili Zadru, nije uziman kao važan. Od njih se očekivalo da se prilagode situaciji, ako treba i presele u Veliku Srbiju, možda i putem razmene stanovništva (Tuđman i Ćosić). O posledicama na ekonomiju i trgovinu, kao i na porodične i prijateljske veze niko nije vodio računa. Bitno je bilo da se postignu povoljne granice – razgraničenje.

Dokle je išla ta logika, pokazuje jedna izjava Tomislava Nikolića, gde on kaže kako očekuje od Srba iz Crne Gore da se, posle njenog osamostaljenja, presele u Srbiju. Kao da život u drugoj državi koja nije“srpska“ predstavlja NIŠTA, suvišno postojanje koje može bez štete da nestane i pored toga što su podele Crnogorac-Srbin često išle kroz uže porodice, a broj Srba u Crnoj gori nije zanemariv.

Trenutno stanje odnosa Srbije i Kosova predstavlja hladnu verziju (tabloidi je ipak stalno podgrevaju) one „vrele“verzije iz devedesetih. Hajde da se razgraničimo, ionako smo međusobnu trgovinu uništili kao da je nebitna, a uticaj razgraničenja na način života ljudi nam takođe nije previše bitan.

Da Vas podsetimo:  ZAKON ILI BANKOMAT, STALNA DILEMA...

Kada sam na tw postavio pitanje:

Odgovor DA dalo je 61%, što znači da opoziciona javnost (do čijeg dela verujem da dopiru moji tw) odobrava politiku u kojoj prestanak trgovine sa Kosovom nije dovoljno bitan da bi se razmislilo o Interpolu.

Da li će posle ove vlasti, neka buduća vlast nastaviti politiku u kojoj su GRANICA ili čitava TERITORIJA Kosova u Srbiji bitnije od šteta koje na taj način nastaju u trgovini ili svakodnevnom načinu života ljudi?

U jednoj drugojanketi na pitanje Koja je vaša opcija (u vezi sa Kosovom):

Više od 50% tw se zalaže za zamrzavanje trenutnog stanja, a praktično oko 90% za politike koje nisu senzitivne za nagle promene u načinu života ( tri opcije – zamrzavanje , uz protivljenje članstvu u Interpolu i sličnim ogranizacijama , priznanje i razgraničenje podrazumevaju nagle promene , makar u vodu ove takse od 100% ) , dok je senzitivna opcija ( Briselski proces i ZSO  ) zapravo najmanje omiljena, što rečito govori o tome koliko je EU uspela da svoju politiku odbrani kao najbolju.

Veći deo opozicije danas se zalaže za zamrzavanje statusa, nepriznavanje Kosova (Kosovo u Srbiji do nekih boljih vremena) uz nastavak protivljenja njegovom članstvu u Interpolu i sličnim organizacijama (naravno i u UN) iako je to protivljenje dovelo do sadašnjeg pogoršanja odnosa i narušavanja interesa Srbije na Kosovu – dok je put EU, izgradnja institucija, autonomija (ZSO) i integracija u politički sistem u zamenu za delimično priznanje (članstvo u UN), takođe, zanemareno kao opcija.

Pitanje za posle ove vlasti je, dakle: Imamo li nešto na Kosovu?

Vladimir Milutinović
Izvor: dvogled.rs

3 KOMENTARA

  1. Odlican clanak, bravo Vlado.
    Srpska vlast vec 30 godina anestezira Srbe pricom o Kosovu a ispod stola urusava pravnu drzavu i institucije, sputava medije, favorizuje korupciju, pljacka opste dobro i koncentrise svu vlast u jednom coveku.

  2. Nije bitno sta i koliko trenutno imamo buduci da je pokrajina pod okupacijom teroristickih organizacija UCQ i NATO pakta.
    Sustina je da je ta zemlja srpska i dobrim delom CPC zaduzbina a ne njihova i nebitno dali ce pregovori trajiti jos 20 godina bitno je da niko ne pokloni okupatoru nasu zemlju.
    Dali bi Francuska potpisala da Korzika bude samostalna drzava?
    Dali bi Amerika potpisala da Teksas ili Florida budu drzave?
    Dali bi Hrvatska potpisala da Istra ili Slavonija i Baranja budu drzave?
    Dali bi BiH potpisala da R. Srpska bude drzava?
    Dali bi C.Gora potpisala da deo njene teritorije siptari odcepe i pripoje Albaniji?
    Dali bi Makedonija deo svoje teritorije poklonila siptarima?
    Dali bi Turska potpisala da je Kipar ceo grcki?
    Dali bi Engleska potpisala Skotskoj i Irskoj da budu drzave?
    Koliko se dugo Kina bori za svoje teritorije?
    Znate, danas i trenutno vama izgleda juzna pokrajina Srbije propao slucaj oteto ali gledano malo dalje u buducnost ja znam da nije tako. Da je to zaokruzeno i za nas izgubljeno nebi nas ceo zapad zajedno sa siptarima i turcima toliko gnjecio, ucenjivao.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime