Štetni ugovori sa Etihadom

0
1537
"Nova" Etihadova flota (Er Srbija i avioni koji se raspadaju))
„Nova“ Etihadova flota (Er Srbija i avioni koji se raspadaju))

Ugovori sa Etihadom i Al Rawafedom za JAT i bačku zemlju su štetni po Srbiju. Tačka. Tu činjenicu ne može da promeni pozorišna predstava premijera u vladi Srbije, jeftin pokušaj obmane javnosti i nastavak prenemaganja premijera kome je uvek neko drugi kriv. To su diletantski ugovori u čijem pisanju su učestvovali Mlađan Dinkić i Siniša Mali. Zbog tih i takvih ugovora, svih naših Fiata i Etihada, nerazumnih subvencija, svih naših pljačkaških privatizacija, Srbija danas i jeste u poziciji u kojoj jeste.

Vratimo se na početak. Borba protiv tajnih štetnih ugovora je krenula odmah nakon što sam imenovan za ministra privrede 02.09.2013.godine. Mnoge sam zaustavio dok sam bio ministar. Recimo ugovor sa Al Dahrom, Vršačke vinograde, Prvu petoletku, Gorenje, Mišelin. Međutim ugovor sa Etihadom je tada već bio potpisan. Za pet meseci koliko sam bio u vladi, pokušao sam da popravim poziciju Srbije po tom ugovoru. Prvo tako da popišemo i procenimo imovinu i obaveze. Zatim da sprovedemo finansijsko restrukturiranje, prodamo imovinu koja nije potrebna za dalje operativno funkcinisanje JAT-a, i zatim konvertujemo veliki deo dugovanja u kapital i time značajno smanjimo udar na budžet. Takođe da očuvamo JAT Tehniku, da pripremimo JAT Support pre nego što se unese u JAT. Sve moje napore je sprečio Aleksandar Vučić i njegov savetnik za ekonomiju i finansije doktor Siniša Mali.

Borba je kulminirala mojom ostavkom 27.01.2014.godine. U tekstu ostavke sam rekao da se radi o štetnom tajnom ugovoru. Posle više od 7 meseci pritisaka pokreta „Dosta je bilo – Saša Radulović“ i velikog pritiska javnosti, ali i nevladinih organizacija kao što je BIRN, posle više obećanja premijera da će ugovor biti objavljen 16. februara, pa do izbora 16.marta, konačno je premijer objavio deo ugovora između Republike Srbije, Etihada i JAT-a, kao i ugovore sa Al Rawafedom za bačku zemlju.

Štetni ugovori sa Etihadom za JAT

Ugovori između Republike Srbije, Etihada i JAT-a su bili u sefu u kabinetu ministra privrede. Oni su bili u sefu i u trenutku kada sam podneo ostavku na mesto ministra privrede. U sefu je bilo 5 ugovora:
1. Okvirni ugovor
2. Ugovor o ulaganju
3. Ugovor akcionara
4. Ugovor o pružanju usluga podrške
5. Ugovor o konvertibilnom zajmu
Aleksandar Vučić je objavio tri dokumenta: okvirni ugovor, ugovor o ulaganju i aneks na taj ugovor. Ugovore 3, 4 i 5 nije objavio.
Objavljeni Okvirni ugovor nije onaj ugovor koji je bio u sefu. Radi se o potpuno novom ugovoru koji je potpisan 31.07.2014.godine, koji je potpisao ministar Dušan Vujović. Na samom početku novog ugovora stoji:
„Republika Srbija, Etihad i Društvo žele da izmene tekst 2013 Okvirnog ugovora u celosti u skladu sa uslovima ovog Ugovora.“
BIRN i Vreme su objavili nacrte svih pet ugovora. Objavljeni nacrti su istiniti. Takođe, analiza koju je uradio BIRN je tačna. Premijer je na konferenciji za novinare u vladi Srbije obmanjivao javnost.
Celu analizu ugovora sam dao Aleksandru Vučiću i poslao mu na email 28.oktobra 2013.godine:
From: Saša Radulović
Date: 10/28/2013 1:00 AM
To: Aleksandar Vucic

U prilogu analiza ugovora. Ovo je knjiski primer kako ne bi trebalo raditi restrukturiranje. Ne pravi se prvo dil, a onda radi na restrukturiranju. To kosta k’o svetog Petra kajgana. Radi se obratno. Onako kako radimo za sve ostale firme u restrukturiranju.

Ugovor je jako lose ispregovaran. Sto je obicno slucaj kad se radi napamet. Nisi ga naravno ti pregovarao. Ali tebi ide na teret. Tim koji pregova za Srbiju to lose radi. Ni jedan dil ne valja. Vrsacki, PPT, Al Dahra, Etihad. I za svaki ima isti odgovor: arapi trazili, belorusi trazili, kinezi trazili.
Neko mora da ti kaze. Kako god to zvucalo. Drzava ne pocinje od mene. Ali ovi ugovori NE VALJAJU.
Stvari se kod Etihada mogu delimicno popraviti kroz pisanje UPPR-a. Ali to ne mogu da rade isti ljudi koji su i ovo zamuljali.
Sasa

I šta piše u objavljenim ugovorima?
Etihad ulaže 40 miliona $. Tačka. Ni dolara više. Za to dobija 49% kompanije Air Serbia.

Republika Srbija ulaže imovini vrednu 200 miliona $. Od toga, samo slotovi na mnogobrojnim aerodromima vrede 80 miliona $. Nekretnine vrede još 80 miliona $.
Republika Srbija ulaže 82 miliona $ novog keša u formi subvencija.

Republika Srbija treba da plati sve dugove JAT-a nastale pre datuma zatvaranja ugovora. Ne znamo da li je ovaj datum nastupio ili još uvek nije. Ako nije, država Srbija je i danas odgovorna za sve nove gubitke koje pravi AirSerbia.

Da Vas podsetimo:  SRBIJA – ZEMLJA ROBOVA! Zašto se ne poštuju radnička prava?

Dugovi JATA na dan 31.12.2013.godine po objavljenim zvaničnim finansijskim izveštajima iznose oko 370 miliona $. Ovaj iznos ne uključuje neobračunate kamate, niti mnoge sporove koji su u toku. Na osnovu lične karte JAT-a, sa kamatama, ovaj dug je procenjen na oko 500 miliona $.

Etihad ima obavezu da da pozajmicu od 60 miliona $. To je pozajmica na koju se plaća kamata i ne predstavlja investiciju već kredit koji Air Serbia mora da vrati. Republika Srbija ima obavezu da da pozajmicu od 20 miliona $.

Pored svega ovoga, AirSerbia dobija garantovan monopolski položaj, država Srbija će snositi sve troškove za otpremnine, troškove izgradnje i uređenja terminala dodeljenog AirSerbia, popust od 50% na aerodromske takse, popust od 50% na gorivo od NIS-a itd.

U prvoj polovini 2013.godine, JAT je imao poslovni gubitak od oko 10 miliona evra. U drugoj polovini 2013.godine, sa novim menadžmentom, JAT je napravio dodatni poslovni gubitak od više od 35 miliona evra. Samo u prvom kvartalu ove 2014.godine, gubici su bili 17 miliona evra. Premijer je najavio da će JAT u 2014.godini ostvariti profit od milion evra. Kako zna? Da li će profit nastupiti tako što će Republika Srbija dati subvencije i oprostiti dugove? Videćemo.

Ni sve ovo nije dosta. Šta piše u ostalim ugovorima koje Aleksandar Vučić nije objavio?
Air Serbia plaća Etihadu mesečno menadžment usluge.
Air Serbia uzima od Etihada 10 aviona na lizing.
Air Serbia poklanja Etihadu avans od 23,5 miliona $ koji je 1998.godine uplatila Airbasu za kupovinu novih aviona.
U određenim situacijama Etihad ima pravo i da vrati kupljene akcije i za to dobije nazad 40 miliona $ uvećano za kamtu od LIBOR + 3%.
I tako dalje.

Da sumiramo. Država Srbija preuzima sanaciju dugova od 500 miliona $.
Država Srbija ulaže 282 miliona $. Za to dobija 51% od 320 miliona $.
Etihad ulaže 40 miliona $. Za to dobija 49% od 320 miliona $.
Air Serbia plaća Etihadu mesečno menadžment usluge.
Air Serbia uzima od Etihada 10 aviona na lizing.

etihad

Pretpostavimo da je imovina JAT-a precenjena. Da nije vredna 200 miliona $. Pretpostavimo da su objekti vredni 1€, da su slotovi na aerodromima vredni 1€, da je oprema vredna 1€, da su povezana pravna lica vredna 1€ i da su sva potraživanja JAT-a prema njegovim poveriocima vredna 1€. U tom slučaju država Srbija ulaže 82 miliona $ i 5 € i za to dobija 51%. Etihad ulaže 40 miliona $ i dobija 49%. Air Serbia plaća Etihadu mesečno menadžment usluge. Air Serbia uzima od Etihada 10 aviona na lizing.

Mi smo jedna potpuna banana država sa nesposobnim premijerima.

Šta je trebalo uraditi sa JAT-om?
Isto što i sa svim drugim prezaduženim firmama. Popisati imovinu, popisati obaveze. Izvršiti finansijsko restrukturiranje kroz konverziju potraživanja u vlasništvo. Ovo se radi koristeći Zakon o stečaju i unapred pripremljeni plan reorganizacije.
U slučaju JAT-a, oko 50 miliona evra, odnosno 65 miliona $, je dug prema komercijalnim bankama za koji je država dala garancije, tako da taj deo duga država mora u celosti i da preuzme u slučaju finansijskog restukturiranja. Ovo bi bio direktan trošak za budžet. Javni dug se ne bi povećao, jer su ovo garancije .
Postoje veliki neobezbeđeni dugovi prema NBS. Među neobezbeđenim poveriocima su Aerodrom, NIS, Ministarstvo finansija, SMATSA, JAT Tehnika i Direktorat civilnog vazduhoplovstva. Tu su i sudski postpuci koji su u toku sa NBS, Investbankom u stečaju, Beogradskom bankom u stečaju. JAT ima dugove iz 90-tih godina koji bi sa zakonskim zateznim kamatama u sudskim procesima mogli da budu utvrđeni na velike iznose.

Sudeći po nepotpunoj ličnoj karti JATa, JAT nema obezbeđenih poverilaca koji imaju hipoteku nad imovinom.

Unapred pripremljenim planom reogranizacije bi se konvertovao sav ovaj dug u vlasništvo nad JAT-om. Ovim postupkom bi JAT bio zaštićen i od svih drugih eventualnih dugovanja koja nisu uneta u poslovne knjige JAT-a. Svi bi morali da se jave prilikom usvajanja unapred pripremljenog plana reorganizacije, inače bi izgubili svoja potraživanja. I svi bi morali da se uklope u plan konverzije. Sve ovo ne bi imalo nikakav negativan uticaj na budžet.

Primera radi, ako bi se ukupni prijavljeni dugovi JAT-a sa sve zateznim kamatama utvrdili na 500 miliona $, država bi za svoj potraživanje (preuzeto od banaka kojima je dala garancije) od 65 miliona $ dobila 13%. NBS za svoje potražvanje od preko 50 miliona $ dobila 10%. Aerodrom 8%, NIS oko 4% itd.

Da Vas podsetimo:  PAVLE SE VRATIO IZ KINE, PA POKRENUO JEDINSTVENI BIZNIS: Inovator iz Čačka jedini u Evropi pravi ovo!

Koliko bi to vlasništvo bilo vredno? Ako uzmemo procenu vrednosti JAT-a od 200 miliona $, 13% vlasnišva za državu bi bilo vredno 26 miliona $. Znači država bi kao poverilac bila „ošišana“. Umesto nenaplativih 65 miliona $ bila bi svedena na vlasništvo imovine vredne 26 miliona $.

Šta dalje? Deo unapred pripremljenog plana reorganizacije je i poslovni plan za narednih 5 godina. On bi morao da predvidi i postavljanje novog profesionalnog meadžmenta i nadzornog odbora, nabavku novih aviona na lizing, redukciju broja zaposlenih itd. U stvari sve ono što zaista i piše u tajnom strateškom planu. Ko bi ovo finansirao? Država ovim dilom svakako poklanja JAT-u 82 miliona evra. Taj novac, u stvari sigurno i mnogo manje, je mogao biti dat JAT-u kao pozajmica za sve ovo. Međutim postoji i mnogo bolji put. Trebalo je da tražimo finansijskog investitora koji bi uložio novac u ovakvu komapniju, očišćenu od dugova, bez repova.
Kako bi izgledao takav jedan dil sa finansijskim investitorom? Ako je imovina procenjena na 200 miliona $, ponudili bismo u otvorenom tenderu 18% JAT-a za 40 miliona $ i široka prava prilikom izbora menadžmenta i kontrole investicija i troškova. Pretpostavimo da je cifra od 200 miliona $ precenjena i da je realna vrednost imovine 100 miliona $. Tada bi ponudili 30% JAT-a za 40 miliona $.
Ova čitava operacija bi koštala budžet Republike Srbije 65 miliona $ na ime plaćanja obaveza JAT-a za koji je država već garantovala. Tačka. Uporedite ovo sa dilom koji je napravio premijer.

Umesto toga i stvaranja prostora za zdravu konkurenciju, sada se sa beogradskog aerodroma istiskuju sve niskobudžetske kompanije kako bi se napravio čist prostor za monopol JAT-a. Cenu će i dalje plaćati svi građani Srbije kroz visoke cene avionskog prevoza.

Sve ovo sam pokušao da objasnim i sprovedem dok sam bio ministar privrede. Nije vredelo. Aleksandar Vučić i njegov kabinet nisu dozvolili ni procenu vrednosti imovine. O ostatku da i ne govorim. Pokušao sam i ministra finansija da ubedim da nastupimo zajedno. On je jadan sve ovo razumeo. Ali njegov odgovor je bio: „Ne smemo. Uhapsiće nas. Ko bre Lazare? Vučić.“. Ne možete sa 28 godina biti ministar finansija. Ili bilo čega drugog. Recimo informisanja. Ne ide.

Ovaj isti postupak je trebalo sprovesti i za sva druga državna preduzeća. To je upravo bio plan ministarstva privrede. Da su prošli reformski zakoni o privatizaciji i stečaju iz januara meseca, do sada bismo već završili restrukturiranje svih tih preduzeća, bila bi očišćena od dugova sa poslovnim planovima, bio bi povezan radni staž za sve zaposlene, isplaćene zaostale zarade, overene zdravstvene knjižice i zaposleni bi delom postali i vlasnici tih firmi.
Ovaj isti postupak treba sprovesti i za Telekom, i za EPS, i za RTB Bor, i za Aerodrom, i za Lutriju, i za PKB. Ove firme ne treba prodavati strateškim investitorima. Oni nisu zainsteresovani za rast vrednosti kompanija. Strateški investitori su zainteresovani za tržište i resurse, ne za kompanije. Sva naša javna preduzeća treba restrukturirati, otkačiti partijski menadžment i nadzorne odbore, privući finansijske investitore koji su zainteresovani za rast vrednosti kompanija, i izvesti na berzu. Kako londonsku i varšavsku, tako i beogradsku. Time bi Beograd postao i finansijski centar Balkana. To tako rade ozbiljne zemlje.

U nemuštim pokušajima odbrane ovih katastrofalnih, diletantskih ugovora sa dalekosežnim negativnim posledicama, AleVu i njegov medijski tim su angažujovali nekoliko poslušnih stručnjaka koji su pokušali da prikažu celu stvar kao veliku uslugu koju nam je učinio Etihad time što je preuzeo JAT. Ima jedna priča o kumovima na kiši koja se završava sa „Bil’ bio mokriji?“. Da li je moglo gore od ovoga?

Štetni ugovori sa Al Rawafedom za bačku zemlju

Ugovori za zemljište, objekte i opremu u Bačkoj su takođe duboko štetni. Tokom jula meseca smo vodili akciju prikupljanja potpisa protv ove protivzakonite prodaje zemlje pod nazivom „Ne damo zemlju ispod žita“.

Preduzeće Bačka iz Sivca prodaje 2.200 hektara poljoprivredne zemlje za 7.000 evra po hektaru. Prodaje i objekte površine 4.800 m2 unutar gazdinstva površine 5,7 hektara (građevinskog zemljišta) za 413.000 evra. To je 7,25 evra po m2 građevinskog zemljišta, odnosno 86 evra po m2 površine ispod objekata.

Prodaje se i oprema za oko 380.000 evra.

Preduzeće Jadran iz Nove Gajdobre prodaje 413 hektara zemljišta po ceni od 10.000 evra po hektaru.

Da Vas podsetimo:  Strankama koje su prešle cenzus mesečno oko 1,3 miliona evra iz budžeta

Prodaje i objekte površine 8.400 m2 unutar gazdinstva površine 9 hektara (građevinskog zemljišta) za 600.000 evra. To je oko 7 evra po m2 građevinskog zemljišta, odnosno 65 evra po m2 površine ispod objekata.

Prodaje se i oprema i sistemi za navodnjavanje za oko 200.000 evra.
Preduzeće Agrobačka iz Bača prodaje opremu i sistem za navodnjavanje za 100.000 evra.

Preduzeće Mladi Borac iz Sonte prodaje sistem za navodnjavanje za 38.000 evra.

Propisno su očerupali ova 4 preduzeća. Zemlja u Bačkoj se prodaje po ceni od preko 10.000 evra po hektaru i ne može da se nađe. Objekti i oprema su u otobru procenjeni na 4x veću cenu.

Ovo ovako naravno ne može. Imovina ovih preduzeća je u vlasništvu akcionara i postoje obaveze prema poveriocima, pa se ovim krše njihova ustavna prava. Krši se i zakon o privatizaciji po kome ovakva prodaja nije moguća. Mora da bude javni tender.

Ministarstvo poljoprivrede će izdati u zakup na 40 godina preko 4.300 hektara državne zemlje u Bačkoj, neposrednom pogodbom, kršeći Zakon o poljoprivrednom zemljištu, po ceni do 250 evra po hektaru. Za to vreme, naši poljoprivrednici ne mogu da dođu do zemlje, a Aleksandar Vučić plasira dezinformacije o tome kako naši poljoprivrednici nisu u stanju da postignu visoke prinose na zemljištu. Sa zemlje koju danas obrađuju i za koju plaćaju godišnji zakup od 400 evra po hektaru će biti izbačeni i ona će biti data Al Rawafedu po ceni od 250 evra po hektaru.

Pored toga, preko 3.500 hektara državne zemlje u Karađorđevu kojom upravlja Vojna ustanova Morović – Ministarstvo odbrane će biti dato novoj kompaniji na korišćenje bez naknade na 30 godina. Obaveza nove komapanije je da Ministarstvu odbrane uplati 20% neto profita od korišćenja tog zemljišta, ako profita bude. Ja ne znam ni jednog poljoprivrednika u Srbiji koji ne bi pristao da dobije zemlju na korišćenje za Dž, i da da 20% profita državi, ako ga bude. Sve troškove poreza snosi Vojna ustanova Morović Pri tome, nikakva zaštita ne postoji za Ministarstvo odbrane za situacije izvlačenja profita preko faktura povezanih lica i drugih mahinacija.

A sada ide najbolji deo. Al Rawafed ne ulaže u zajedničku kompanju praktično ništa. A dobija 80% zajedničke kompanije kojoj je omogućeno da potpiše ovakve ugovore. U obavezi je da obezbedi pozajmicu (kredit) od 115 miliona evra zajedničkoj kompaniji kojim će biti kupljeno zemljište, objekti i oprema ispod cene i koji će zajednička kompanija vraćati sa kamatom. Time će praktično prihodima ostvarnim na zemljištu kupiti zemljište. Ovo je potpuno ludilo.

Zašto su „Arapi“ pod navodnicima

Za svojih pet meseci u ministarstvu, ni jednog Arapina nisam video. Bio je doduše jedan Palestinac. I jedan Izraelac. Ceo posao su vodili Siniša Mali i Dinkićevi kadrovi, kao i nekoliko domaćih advokatskih kancelarija. Kako se posao vodi, čovek bi pomislio da se „Arapi“ ne interesuju mnogo za svoje pare, da imaju puno poverenje u Sinišu Malog, Dinkićeve kadrove i advokatske kancelarije. A oni svi rade kao jedan tim. Čovek bi pomislio i da to nisu njihove, „Arapske“ pare, nego neke naše pare koje su bile prljave pa su se umile, oprale i sredile, pa više nisu naše pare i odlučile da se vrate. Svašta bi čovek mogao da pomisli.

Svi ovi ugovori su protivzakoniti. Bazirani su i na neustavnom krovnom sporazumu između Sribije i UAE po kome za firme iz UAE ne vrede zakoni Srbije. Pokret „Dosta je bilo“ priprema inicijativu za ispitivanje ustavnosti ovog sporazuma. Krše se zakoni o poljoprivrednom zemljištu, privatizaciji, javnim nabavkama, privrednim društvima itd. Vlada je zamislila da može da potpisuje ugovore sa privatnim komapnijama iz UAE i da zaobiđe zakonske prepreke time što u ugovorima napiše da se umesto zakona Republike Srbije primenjuje krovni sporazum. Pa je tako i EPS potpisao memorandum sa posredničkom kompanijom iz UAE za nabavku brojila za ugovor vredan pola milijarde evra.

Ovakva promašena ekonomska politika koju vodimo duže od 10 godina, ekonomska politika Mlađana Dinkića koji je jedan od ključnih autora svih ovih ugovora, ekonomska politika zasnovana na bezumnim subvencijama, štetnim ugovorima stranim investitorima je dovela Srbiju na rub propasti. Aleksandar Vučić je nesposoban premijer koji se nada u čudo koje treba da stigne od stranih investitora i nastavlja da sipa naš novac u taj propali bunar.

Saša Radulović

blog.b92.net

www.dostajebilo.rs

Facebook grupa – Dosta je bilo

https://twitter.com/SasaRadulovich

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime