Što stoji iza Kolindine ideje o brojanju žrtava Jasenovca?

Veljko Đurić Mišina, direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu, skeptičan je prema mogućnosti formiranja povjerenstva za Jasenovac, ali načelno prihvaća tu ideju i spreman je i osobno sudjelovati u njezinoj realizaciji.

ZAGREB Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prvi je visoki državni dužnosnik koji sumnja u službeni broj žrtava ustaškog logora Jasenovac, do kojeg je došla ustanova Spomen-područje Jasenovac. Na njihovom popisu likvidiranih u najvećem logoru u NDH trenutačno se nalazi 83 tisuće imena, no predsjednica Republike smatra da bi trebalo osnovati međunarodno povjerenstvo koje bi utvrdilo točan broj žrtava, ali i općenito »istinu što se doista događalo u Jasenovcu, ne samo od 1941. do 1945. godine, nego i kasnije«.

Autor ideje o tom povjerenstvu je predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak, predsjedničin izaslanik na nedjeljnoj komemoraciji u Jasenovcu, koji je jučer novinarima objasnio kako je on to zamislio. Na čelu tog tijela bio bi netko iz Yad Vashema, a u njemu bi bili i predstavnici Srbije, Hrvatske, Katoličke crkve, Srpske pravoslavne crkve i Svjetskog židovskog kongresa

Bili i kod Milanovića

– Ognjen Kraus govori da se zna broj ubijenih i istina o Jasenovcu. Ne zna se. Ako je ipak tako kako Kraus kaže, onda će međunarodno povjerenstvo to i potvrditi. Zasad, mi tvrdimo da je bilo 83 tisuće stradalih, a Srbi da ih je više stotina tisuća i čiji je onda broj relevantan – zapitao se Čičak.

On osporava službeni popis jer »pouzdano se zna da na njemu ima ljudi koji su tu zalutali«. Čičak je za svoju inicijativu pokušao zainteresirati i premijera Andreja Plenkovića, ali mjesecima već ne uspijeva doći do njega, »vjerojatno zbog našeg privatnog sukoba«. U Banskim dvorima kažu tek da nisu upoznati s ovom idejom. No, ona nije novijeg datuma. Čičak, Ivo Banac i akademik Vlatko Silobrčić prezentirali su je Zoranu Milanoviću dok je bio predsjednik Vlade.

– Nas trojica došli smo kod Milanovića, koji nas je primio zajedno s Nevenom Mimicom i Danielom Mondekarom, kako bismo mu upravo predložili osnivanje komisije ozbiljnih svjetskih i hrvatskih znanstvenika koja bi se bavila jasenovačkim logorom, brojem žrtava i okolnostima u kojima su ljudi ubijani. Ne mogu reći da nas je Milanović odbio, ali mislim da on to nije ozbiljno shvatio – prisjeća se Banac. Rumunjska, koja je u Drugom svjetskom ratu na svom području također imala logore kojima nisu upravljali Nijemci nego njihove vlasti, kaže Banac, svojedobno je formirala međunarodno povjerenstvo s ciljem da se precizno utvrdi što se u njima događalo.

– I mi to moramo napraviti, moramo skinuti sa sebe stigmu Jasenovca i kolektivne odgovornosti. Zato bi javnost trebala raditi pritisak na vlast u smjeru osnivanja te komisije – upozorava Banac.

Igor Vukić, tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, pozdravlja predsjedničinu podršku povjerenstvu za Jasenovac.

»Neodrživ popis«

– Bilo je vrijeme da neki državni dužnosnik pokrene tu inicijativu. Nadam se da to neće biti ignorirano. Međunarodna komisija je potrebna zato što dokumenti i izjave bivših zatočenika ukazuju da između 1941. i 1945. nije u logoru bilo masovnih smaknuća koja bi opravdala tako veliku službenu brojku žrtava. To je zapravo bio zatvor, radni logor, a ne logor smrti u koji su ljudi dovođeni samo da bi bili ubijeni. Niz je dokumenata u Hrvatskoj, a ima ih i u Srbiji, Mađarskoj, Njemačkoj, temeljem kojih se može napraviti revizija neodrživog popisa žrtava u Spomen-području Jasenovac – uvjeren je Vukić.

Njegovo Društvo, napominje, raspolaže s, primjerice, dokumentima iz kojih je jasno da je nekoliko tisuća ljudi pušteno iz Jasenovca i prije nego što im je istekla dosuđena kazna, kao i da su neki ustaški stražari strijeljani zbog pljačke.

– Te smo dokumente dostavili Vladinom vijeću za povijest, koje je nedavno okončalo s radom, a svakako bismo ih uručili i međunarodnoj komisiji za Jasenovac, ako ona bude osnovana – rekao nam je Vukić, kojem uskoro izlazi knjiga »Radni logor Jasenovac«.

S njegovim se argumentima ne slaže povjesničar Hrvoje Klasić.

– Žao mi je da predsjednica ne uzima u obzir stavove hrvatskih i svjetskih povjesničara. Čičak to nije, a Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac se, dokazano je, služi čudnim metodama. Nema potrebe ni za kakvim komisijama. Sve se o Jasenovcu zna, iako vjerojatno nikad nećemo utvrditi točan broj žrtava.

eđutim, u cijeloj je toj priči to i najmanje bitno, ključno je osuditi režim NDH i sam logor. S tim da službeni popis žrtava priznaju čak i u Muzeju žrtava genocida u Beogradu, rekao nam je Klasić koji predsjednici Republike savjetuje da se »u svojem i interesu hrvatskog društva ostavi povijesti«.

Veljko Đurić Mišina: Spreman sam sudjelovati u tom povjerenstvu

Veljko Đurić Mišina, direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu, skeptičan je prema mogućnosti formiranja povjerenstva za Jasenovac, ali načelno prihvaća tu ideju i spreman je i osobno sudjelovati u njezinoj realizaciji.

– Danas, 73 godine od završetka Drugog svjetskog rata, kad je u Hrvatskoj, među amaterima, na djelu velika revizija povijesti, a što, čini se, podržava i državna vlast, prijedlog da se sastavi mješovita komisija koja bi rapravljala o Jasenovcu – može biti prihvatljiv. Prije toga bi trebalo dogovoriti teme, sudionike, vrijeme za rasprave, što je gotovo nemoguće. Ipak, kao školovani povjesničar s bogatim znanstveno-istraživačkim iskustvom, direktor jedine ovakve institucije u ovom dijelu Evrope, unaprijed pristajem na početne razgovore. Kad bi se to dobro pripremilo smatram da bi taj posao mogao biti od koristi i Srbima i Hrvatima, iako znam da bi na obje strane bilo onih koji bi doslovno pljuvali svaki dogovor i zaključak – rekao nam je Đurić Mišina. On ističe da dosad nije bilo inicijativa da za stol sjednu profesionalci s objavljenim radovima o Jasenovcu.

– Poznato je da u Jasenovcu nije vođena kartoteka zatočenika, kao što je to bilo u njemačkim logorima. O tom je logoru napisano je više od tri i pol tisuće radova, a o broju žrtava postoje bezbrojne tvrdnje, od nekoliko stotina na hrvatskoj, pa do više od 1,4 milijuna na srpskoj strani – objašnjava Đurić Mišina.

Dražen Ciglenečki

novilist.hr