Strah

1
1662
Foto: pixabay.com

Predsednik reče: „Mi smo ga skinuli sa respiratora i mi smo ga ekstubirali“. Naravno, sve i svašta smo čuli ovih dana od naših političara, ali me je ova izjava, iz nekog razloga, naterala na razmišljanje. Ne bih ništa novo obznanio kada bih rekao da su situacije koje karakterišu strah i neizvesnost poput rendgenskog snimka – stabilni i odgovorni ljudi reaguju smireno, racionalno i konstruktivno, i suprotno, nesigurni burno, konfuzno i destruktivno. To vam je isto kao kada bi se desilo da idete ulicom i neki prolaznik počne da vas vređa. Ako ste sigurni i imate integritet nastavićete svojim putem, a ako ste nesigurni započećete svađu i svoje strahove i lažna uverenja kompenzovati agresijom i usiljenim pokušajem stvaranja privida da ste svemoćni i da je sve pod vašom kontrolom. No, to smo kod predsednika već videli u našim redovnim političkim okolnostima – nesigurnost se kompenzuje kroz agresivno ponašanje, nipodaštavanje neistomišljenika, pokušaj apsolutne kontrole glasača, stranačkih aktivista, koalicionih partnera, opozicije, medija, svih grana vlasti, urušavanje civilnog sektora, osnivanje lažnih nevladinih organizacija itd.

Ali ove vanredne okolnosti, kada stvari nisu pod kontrolom, otkrivaju još nešto: nekontolisani strah. Prvi put je u situaciji da javne resurse mora da stavi na raspolaganje građanima, a ne samo da im dobacuje otpatke pošto su bliski saradnici uzeli svoj deo. Zato iskače iz šina u javnim nastupima u kojima nekako pokušava i dalje, makar u mislima, da se drži tog prikrivenog principa – kada nam govori da je nabavio respiratore, bez tendera, na crno i da ga ne pitamo kako je to uradio jer je to njegova stvar ili da su sada neki crni fondovi u koferima njegovih ljudi koji su se rastrčali po belom svetu kako bi pribavili sve što je potrebno. Dakle, u vanrednim okolnostima nam nehotice otkriva kako stvari funkcionišu u redovnim. Dalje, srušen je princip svemoći i apsolutne kontrole – sve je neizvesno zbog čega postoji mogućnost da njegovi ljudi, kojima je obećana izvesnost, prestanu da funkcionišu kao poslušnici. Izbori su već bili gotovi – stvorena je opozicija, afere su gurnute pod tepih, Evropa se ne meša i princip bojkota koji drži deo opozicije na okupu se rasplinuo iznutra. Idealna kompozicija se preko noći dekompenzovala. Strah od gubitka vlasti, ali i autoriteta kod njegovih glasača i, pre svega, najbližih ljudi preuzeo je primat.

Da Vas podsetimo:  Vučić kolonijalni upravnik sa zadatkom da nas ubedi da je bilo kakav otpor besmislen

Ne manje važno, prvi put je u situaciji da je primoran da sluša druge, u ovom slučaju lekare. U redovnim okolnostima je upravo on taj koji zna sve najbolje. U ovim okolnostima, koje niko nije mogao da predvidi, ova lažna sigurnost doživljava svoj debakl. U tom debaklu, sasvim je za očekivati da će izjaviti nešto poput toga da je on među onima koji skidaju sa respiratora i nekog ekstubiraju jer je to slamka za koju se kao davljenik hvata kako bi u svom viđenju sebe održao privid da je i dalje glavni. E sada, da bi ovaj privid našao svoje uporište i van unutrašnjih turbulencija neophodno je pronaći krivce koji mu otimaju mogućnost sveopšte kontrole – kučići koji moraju da vrše nuždu, gastarbajteri koji su baš sada našli da se vraćaju i sa sobom donesu zarazu ili nedisciplinovani građani koji ne slušaju preporuke stručnjaka. Pardon, njegove. Ali nedisciplinovani građani su samo pojavni oblik implodirane demokratije i vladavine prava – kada građani ne veruju institucijama, bilo to dobro ili loše, oni preuzimaju stvari u svoje ruke. Rekao bih da je to razlog odstupanja od strategije saradnje sa građanima i pribegavanja prinudnim merama poput policijskog časa.

Društvena klima se radikalno menja, što je i za očekivati kada nastupe radikalni događaji. Pragmate kažu da menjaju mišljenje kada ih realnost demantuje. Bio sam među onima koji podržavaju bojkot. Sada više nisam siguran. Trenutno sam mišljenja da bi deo opozicije koji se odlučio da ne izađe na izbore trebalo još jednom da razmisli. Ako ništa drugo, predsednik to ne očekuje, a upravo svedočimo tome kako se snalazi u takvim situacijama.

Autor je profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Da Vas podsetimo:  Konačni krah kosovske politike Aleksandra Vučića
Ognjen Radonjić
Izvor: Peščanik.net

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime