Strana preslice u biću

77
26356
Foto: milanmilenkovic.com

Možda naslov deluje malo neobično, ali ovaj izraz koristi, u svojoj filosofiji, Osvald Špengler, kad hoće da objasni prelazak sa muške politike (sa „strane mača“), na žensku politiku („na stranu preslice“).

On kaže, dakle, da se ovaj fenomen dešava kad narodi postanu istorijski stari, kad više nisu spremni da se bore, već traže pacifistička i kompromisna rešenja. Niče takva raspoloženja zove dekadencijom. U biću, naroda, dakle, prevladala je „strana preslice“; narod kome se to desi, postaje biljolik, nema više u sebi nagone predatora i svoje biološko trajanje stavlja iznad slobode, kulture, etosa i etnosa.

Tu, „stranu preslice“, ćete veoma često videti kod našeg predsednika, koji za sebe, vrlo rado, rezerviše ulogu žrtve, koju isto tako rado, u okviru porodice, za sebe rezerviše žena[1]. Uloga je zgodna: žrtvu je teško napadati i optuživati, tako da ona može da sisa životne sokove iz okoline, a da joj to niko ne prebacuje. Uzgred, to je jedina politika koju Vučić može da vodi: povremeni nastupi, u kojima se mršti, preti, galami, ili glumi autoritet su marketinška opsena, dok su napadi kuknjave jedina dozvoljena politika.

Ako imate, dakle, ženu, koja povazdan ide po kući i kuka kako je bolesna (jadna ja, jadna ja), ili koja se žali na gomilu obaveza koje ne može da obavi (teško meni, ah, teško meni), jedna stvar je potpuno sigurna: pored vas neće postati ni zdravija, ni manje žrtva, ali će, posle deset godina braka, u ormanu imati dvadeset pari cipela, a vi jedne, jer ste zdravi i pravi i, kao takvi, odlična ste hranljiva podloga za sve što je slabo, bolesno i namučeno, pogotovu ako je sve to gluma.

Naša sabraća, iz Hrvatske i sa Kosova, za sebe su rezervisala ulogu jadne žene iz prethodnog pasusa („mnogostradalni narod“, „nedoklani narod“) i naše je samo da ih izdržavamo i da im dajemo posla i hleba, makar mi nemali ništa. Mi, mislim na nas iz Šumadije, još imamo tu „stranu mača“ u sebi, tu potrebu da pomognemo slabom i nemoćnom, još imamo neku zamisao (mada sve slabiju) o slobodi i viteštvu; naša braća su davno otrovana duhom defetizma i pacifizma, da ih samo još interesuje koliko je „njihov deo“, što bi rekao Mirko iz filma „Maratonci trče počasni krug“.

Da Vas podsetimo:  Putinova poruka Srbima, ili: Hil i Žiofre postrojavaju Vojsku Srbije

Pod maskom žrtve i mnogostradalništva, nebrojeni milioni su podeljeni, mnogi unosni poslovi prigrabljeni. Jedino ko nas nikad nije globio po osnovu mučeništva su Crnogorci – oni harače po Srbiji bez licemernih izgovora. Svi ostali imaju rodoljubiv izgovor.

Jučerašnji razgovor Vučića sa Srbima sa Kosova je, bez obzira što je u pitanju predstava, živa slika kako razmišljaju naša mnogostradalna braća. Imali su priliku da pitaju predsednika kako su se probudili u šiptrskoj državi, otkud im onoliki kriminal na Severu, otkud granični prelazi, sa čijom dozvolom ih je posetio predsednik i još mnogo štošta. Pitali su ga, međutim, hoće li zapošljavati više lekara, hoće li im renovirati krovove na kućama, hoće li sanirati vlagu u podrumima. Kad ih neko pita, a ja ih pitam, zašto materijalne stvari pretpostavljaju slobodi, oni odgovaraju: „Ne znate vi kako je teško dole!“

Ništa bolji nisu ni Krajišnici koji, kao i Kosovci, bratsku ljubav nekako uvek vide u čvrstoj valuti. Što je njihovo, to je njihovo; što je naše, to je i njihovo. Zašto? Zato što su mnogostradalni i nedoklan narod.

Naša je nesreća, mislim na nas iz Centralne Srbije, ne to što nismo stradali, ili što smo nedoklani, nego što nemamo kome da to naplatimo. Nismo nikad imali priliku da imamo kuću u Kragujevcu i još jednu, na Kosovu, da je zavalimo Šiptarima; nikad nismo imali fondove za sebe samo, nego samo za druge; nikad nismo imali braću kod koje bismo zbrisali kad zagusti. I, onda, svi dođu ovde sa tužnom pričom i punim džepovima, zakače se na naše fondove, dobiju smeštaj, hranu, drva za zimu i, kao što red i običaji nalažu, budu nam zahvalni na tome. Šalim se, naravno. Namažu nas govnima.

Naša deca i mi nemamo posla, jer Srbi van Centralne Srbije imaju lepu naviku da se zakače na budžet, pa je truba da im te navike kvarimo – zaposlićemo se kad se svi oni zaposle. Možemo da sačekamo život-dva. Neka se prvo namiri mnogostradalni narod. To je ona, sećate se početka priče, bolesna i narađena supruga, koja ima dvadeset pari obuće u ormanu, a vi jednu bakandžu, sa odvaljenim đonom.

Da Vas podsetimo:  ALEKSANDAR VUČIĆ I NJEGOVI KAMIONI, AVIONI, MOSTOVI, AUTOPUTEVI I DRUGA ZAMLAĆIVANJA NARODA

Braća Krajišnici će, sa putovnicom u džepu, na more u Hrvatsku, a mi uglavnom nemamo para za letovanje, mora se pomoći braći, mi ćemo kod babe i dede na selo; mi smo fasovali stotine hiljada otkaza, mnogostradalna braća su se zapošljavala ili, još bolje, dobijala platu, čak i kad ne rade.

Braća su dizala nekretnine, čitava naselja svoja po Srbiji, dok mi ne možemo da popravimo ni ono što imamo. Braća se ne integrišu, ne druže se s nama, mi smo niža rasa, dobra da daje posao, pare i, povremeno, dobra za sprdnju. Što smo bolje upoznavali braću, to smo se manje voleli, ali nikad nismo prestali da ih čokoladiramo.

Crnogorci i Srbi iz Bosne nemaju svoja naselja, druže se s nama, adaptirali su se. Kad mogu – kao i mi, uostalom – iskoriste priliku za kombinaciju, ali za njih nema fondova.

Mnogostradalni narod Krajine i Kosova, uvek nabijen patriotizmom kad se nešto deli, dobio je, ni kriv, ni dužan, grdnu zemlju po Vojvodini i Kosovu na poklon. Ovi iz vojvodine su tu zemlju uglavnom prodali i sad rade u državnoj službi, po gradovima, jer tle traži roba, a ne guslarenje. Ovi s Kosova su, pod pritiskom, naravno, prodavali najskuplju zemlju u Evropi. Takvi su Šiptari: kad te pritisnu, pritisnu te parama. Dođe novi rat, mi opet otmemo zemlju Šiptarima i damo je „čuvarima milog i napaćenog Kosova“ da je opet zavale onim istim Šiptarima. Opet pod pritiskom, naravno.

Isto tako, Ličani i ostala braća, u nastupu emocije se nasele na Dedinje, udave nas vrlinama komunizma, a onda naglo, za godinu-dve, postanu ugledni pravoslavci pa, po navikama sa Dedinja, produže da drže nastavu, samo ovog puta versku, a ne marksističku.

Sreća je naša, mislim na nas iz Srbijice, što nismo morali da bežimo kod naše braće u Hrvatsku, ili na Kosovo – krv bismo propišali. Brže bismo odande, nego odavde, da im ne remetimo suživot sa komšijama. Ne mislite, valjda, da biste mogli da odete u Knin, ili u Đakovicu, da vas braća Srbi prime, nahrane, smeste i daju vam posao u državnoj upravi, pa vam još primaknu i drva[2], da ne zebete, a vi ih, preko svega toga, još ružite na sav glas? Taj film nit’ se davao, niti će. Mi nismo naučili da budemo plaćeni da bismo bili Srbi; mi to, onako, bez vajde.

Da Vas podsetimo:  Srbiju svake godine napusti 45.000 ljudi, a evo koliko nas to košta

Drevna je misao, ne znam čija beše, da će onaj ko pretpostavi blagostanje slobodi, izgubiti i jedno, i drugo. Braća s Kosova, kojoj je potrebnije da srede krov, ili podrum, nego da budu slobodni, platiće cenu za to. Uskoro, za godinu ili dve, Šiptari će ih sve poterati vamo. I ovde će im faliti da se sredi krov, da se renovira garaža, da se dobije nešto, neka vajdica. Otrovaće nas pričom da je podrum koji vlaži veći problem od okupacije. Ipak, ono što će biti dobro je da će konačno morati da dođu ovde, da se prijave ovde i da prestanu da krše zakone fizike, po kojima jedno telo ne može istovremeno biti na dva mesta. Postaće obični, mali Srbići, kao i mi, i neće više biti fondova za srbovanje. Tako će se, kad Šiptari budu zaokruživali svoj nacionalni san, ova priča završiti.

Milan Milenković

milanmilenkovic.com

_______________

[1] „Ljudi trpe, a žene nariču“, kaže besmrtni Njegoš.

[2] Svedočim iz prve ruke, pa ko hoće da veruje, neka veruje: dok sam živeo na selu, moj komšija Z.G. i njegova žena su došli s Kosova i sedeli kući, a dobijali, mislim, 50, ili 60% plate, jer su na Kosovu radili u državnoj upravi. Malo-malo, evo ga neki kamion, ili kombi, da im istovari hranu, sredstva za higijenu i slične potrepštine. U jesen, te prve godine, dobiše na poklon nekih šest metara drva, nije to bogznašta, ali je s neba palo. Moj komšija je, bukvalno, dobio nervni napad, jer su drva umetrena, a ne istrugana i iscepana.

77 KOMENTARA

  1. Samo bi se na kratko osvrnuo na vreme rata a vezano za one titove posleratne tzv oslobodioce,što nam ubijaše komšije nazivajući ih neprijateljima naroda,vršeći veće zločine i brojnije nego svi okupatori zajedno za vreme rata.Lično mislim da će uskoro za sve to biti okrivljen lično Draža Mihailović,okrivljen za ne prihvatanje sastanka sa Milanom Nedićem i Dimitrijem LJotićem.Ova dvojica su preko milana kalabića i nikole tražili sastanak sa Dražom,sa namerom da zahtevaju da on sa svojom vojskom pođe za bosnu,kao što su i otišli,a da oni počiste komunističke paravojne formacije zaostale posle bekstva tita iz srbije.Draža ih je nazvao saradnicima okupatora i nije pristao na sastanak.očigledno nije poznavao ciljeve i metode komunističko-terorističkog delovanja i načina uspostavljanja vlasti.Da ih je poslušao Srbija bi bila slobodna zemlja,ne bi bila ovako smanjena i uništena,a ne bi se ni ovi zločinci predvođeni titom,ustašom crne legije mesićem i ostalim titovim zločincima pojavili u Srbiji.Lično mislim da je odgovoran za to.ludaci bi kao ovi koji hvale komunizam bili na mestima predviđenim za njih,ne bi takvi bili na mnogim mestima gde treba da budu pametni,i da ne nabrajam dalj,jedostavno bi se znao red,a ni on ne bi bio streljan pa bačen u živi kreč kao ckotina što se baca.Eto mislim da ih je poslušao bilo bi drugačije.

  2. nisam znao da je taj optuženi Milenković,toliko kriv da smo zbog njegovog pisanja mi srbi i ova naša srbija u svim ovim problemima,ali je dobro da znam,zahvaljujući onim pravim srbima.siguran sam da niko od komentatora nije pročitao knjigu PISMA SRPSKIH KONZULA SA KOSOVA,pa tako i komentarišete,jedino ne bih komentarisao sumanute nepismene komuniste,koji osim velikog odmora su bili samo na času komunističke istorije,o partizanskom ratovanju,zbog čega je i došlo do svih ovih egzodisa.Milenković mi liči na čoveka koga boli istina,da svugde ima dobrih i plemenitih srba,pa bili oni iz like,korduna,banije,bosne,crne gore i kosova,koji su mučenici morali da beže od posledica ove vlasti koja vlada od kada su je doveli staljinovi tenkovi na silu na vlast,a da su se pojedini toliko loše poneli,po našoj šumadiji,da se mnogi odriču takvih srba,pa ma odakle bili.zbog raznih ličkih i banijskih i drugih komunističkih titovih brigada koje su ovde u ime oslobodilaca,za nas okupatora,toliko srba pobili po šumadiji i celoj srbiji,baš izrazito zamrzeli te srbe iz tih krajeva.zbog nedostupnosti bar ranije knjiga koje su opisivale,naše srbe iz tih krajeva,koji su čak i cele porodice gubili štiteći srbe,mnogi ni danas ne znaju koliko je tamo srba izginulo kao čestiti srbi od strane ustaša ili komunista.ako je za istinu,onda treba otići u kragujevac ili u kraljevo i tamo pitati stare meštane,šta oni misle o izbeglim sa kosova,moramo priznati da ima takvih kojih se treba stideti cela srbija,ali ni njih ja toliko ne krivim koliko su muka propatili.kada bi naši ljudi ovde malo više pročitali šta je taj naš narod proživeo što na kosovu,što po po hrvatskoj,što po bosni,drugačije bi komentarisao.lično mislim da je Milenković više iziritiran pojedincima,kao u ostalom i mnogi drugi po srbiji.Ne razumem zašto bi neko njemu zabranio da piše,ko to kaže ovi ispod skuta komunističkog,koji su kao okupatorska vojska uveli član 133,nazvan neprijateljska propaganda,al protiv koga,protiv komunističkih zlikovaca.za mene su gori nepismeni komentari nego konstatacija milenkovića,o kojoj se treba raspravljati da bi se došlo do istine.jer kako doći do istine,ako se o tome ćuti.Volim moje srbe ma gde oni bili,ali treba uvek reći i napisati istinu da bi se došlo do otrežnjenja.

    • Srbo je cista azbuka i , kao takav, vidi se- dobricina: vreme je za citanje Pisama konzula…; prvo krenuti od Nusica, pa nadalje- tako se uci „karakterologija“ sopstvenog naroda; na, pored ostalog, Goli otok nikako ne ici, iz dva razloga: da se izbjegne susret sa Pokajnikom Dobricom i Brionskim Aleksandrom, prvo, i, drugo, da se , nedaj Boze, oklizne- ziva je stjena!-, pa utopi u golemu moru.A ovo drugo je tragicnije: iskljucuje mogucnost da nesrecnik na obali Plavoga Jadrana izgradi vikendicu bar, ako nemoze vilu, zamjerajuci se, time, grdno svojoj ljubljenoj braci.

      • Uzelac,kad pomenu vikendicu,da još nešto se čuje.kada su tito i njegovi komunisti doneli odluku da odvoje kosovo od srbije 1974,u skupštini tadašnjoj,svi dignu ruke,osim jednog,zvao se Radenko Mandić,te on glasa protiv,to je onaj što je sa ostalima hvatao dražu u bosni.devedeset i neke godine pojavi se članak u novinama gde je jedan novinar imao sa njim intervju,gde mu je rekao da ono na tv o hvatanju draže nema veze sa istinom i posle još mnogo reči,upita ga novinar,-čika Radenko,sa ovom pameti,a u ono vreme hvatanja draže,šta bi vi uradili,a on mu reče-UBIO BI TITA.nakon izvesnog vremena po toj izjavi a razgovor se odvijao u mandićevoj skromnoj vikendici iznad Bara,mandić je izvršio ubistvo skočivši sa terase.ne znam da li je slučajno ili je slučajno neko to slušao.događaj se tako odigrao,bar sam ja tako pročitao u novinama.

          • (…prekida, brise… gugl, stali je) nikada samoubistvo, vec ubistvo- tog momenta ili stravicnim psihickim torturama da je samoubistvo jedini izlaz: ubistvo stravicmije od trenutnog ubistva.
            Vjerovao da moze reci istiu, jer Satana odavno spava na Dedinju- nicem se, ni do duboke starosti, nije naucio; a jos iznad Bara, pa u vikendici: pravilo je’- mora doci u vikendicu… I vjeruj u ono sto je rekao: sigurno nije ucestvovao u hvatamju Draze, ali taj teret je morao nositi cijeli zivot… Iste su im metode i danas…

          • Hm,hmm…ali,verovatno znas,da je predsednik,odbio ustav i vratio na ponovno razmatranje,umesto razmatranja,potpisao je Gligorov i Spiljak..a,nije bitno ko je hvatao Drazu,bitno je da jr uhvacen. Ta,propaganda “ pismenih,Nedicevaca“, moze da prodje,kod,njima slicnoj,pismenoj i nepismenoj rulji,i nikako,da postignu “ koaliciju“ i osvoje krpez vlast,a oko 44%. gradjana,koji ne izlaze “ samo vas posmatraju“. Tita,kako znamo,niste uspeli da ubijete,niti,tako “ pismeni da svrgnete“.

        • „zvao se Radenko Mandić,“ Da, iz Čačka. Iz srca Srbije. Ne znam da li neki likovi ovde uopšte shvataju šta si im ovim pominjanjem Radenka poručio. Sumnjam.

  3. Ако и „редакција“ каже да овај аутор „pravi zaključke koji nikako ne stoje“ , „služi se “pars pro toto” logikom“, „ne vidi šumu od drveta“, онда се питам зашто се такав лош чланак уопште објављује, осим да изазове свађу и љутњу. Овакви чланци се подстичу у медијима као нпр Б92 (из разлога: што више свађе, то више кликова и прихода од реклама), али нисам то очекивао овдје.

  4. Ко је читао текстове Милана Миленковића зна да он поред доброг закључка уме и дебело да промаши. До тога долази зато што гаји неку само њему знану нетрпељивост према Србима изван Србије. Крајишници, Босанци, Црногорци – то је по њему страно тело које треба одстранити из српског друштва. За њега су жртве из Јасеновца обична стока која је мирно ишла на клање, али никада се у својим текстовима није осврнуо на Србе из Шумадије који су сопствене сународнике водили на стрељање у Крагујевцу. Толико о његовој објективности. Веома је сујетан, само покушајте да одговорите негативно на ставове које износи у својим текстовима – или вам неће одобрити коментар или ће (у бољем случају) то учинити, али ће вас његова жена напасти како „не разумете“, „треба поново да прочитате“ (као да се ради о књижевном делу, а не тексту обичног новинара) и слично.
    Овакве поделе нам нису потребне, а на крају крајева и ставови изнети у тексту нису тачни. Није могуће да у овој земљи из лукративних разлога само „избеглице“ гласају за владајућу гарнитуру, ма ко је чинио. Не оправдавам, али велика већина наших сународника не хаје за слободу, већ за личну корист. Оно што није тачно је то да некакви Крајишници, Босанци, Црногорци, а од скора и Срби са КиМ „кваре срећу“ другима. Атмосфера кавге је код њега стално присутна.
    Нека му је Бог у помоћи.

    • Uglavnom neznam ko u kakvoj redakciji radi. Od „Istoricara“ saznadoh da ovaj radi na sajtu Korena. Ako je tako, onda bi se trebalo zvati „List za rasejane (u mentalnom smislu) Srbe“.

      • Писао сам на основу искуства са његовог сајта, до сада нисам наилазио на његове текстове овде.

        • Hvala, Istoricar! Mislio sam, citajuci Tvoj komentar, da je cak stalnim novinarom ovoga sajta; drago mi je da sam pogresno zakljucio.

    • У једном знаменитом интервјуу, Достојевском су поставили питање: „Хоће ли бити братства међу људима?“ Фјодор Михајлович је одговорио: „БУДЕ ЛИ БРАЋЕ, БИЋЕ И БРАТСТВА“. Како год, оно не сме бити остварено под доминацијом најагресивнијих.

      • Moram! A gdje li nadje ovu z n a m e n i t o s t kod Dostojevskog; i gdje li nadje bilo kakav intervju, a da ga je „dao Dostojevski“! Ne valja ovako, Pitagora… I dalje necu…

        • Нешто дуже од 30 година бавим се достојевистиком. У неформалном разговору нисам дужан да наводим извор. Литература о Достојевском, моја страст, заузима један зид, али ту се добро сналазим. Не верујем да „нећеш даље“. Кад год хоћеш, овде сам.

          • Moram! Radi Dostojevskog, on me je „formirao“, a tvoja je „strast“, mene od sestog razteda osnovne skole, a tvoja strast trideset godina, ja u Ptrogradu- lavra Aleksandra Nevskog ljubim mermerni Grob Dostojevskog ( i zene mu Ane, kao i sina), a ti? On, u postsibirsko svoje zivljenje: do smrti protiv ondasnjih ruskih liberala- kao najveceg zla za ruski marod, a ti, buduci ti je strast? On, u svom svome postsibirskom zivotu, o Evropi kao djavolu- tzv. zapafnoj, naravno-, a ti, buduci ti je „strast“; on ljubi svijet, da bi mogao ljubiti Rusa, a ti- ti mrzis Srbin- komsiju, kako zbori Ducic, a ljubis Evropu… da, da! Mozda zato krijes
            „izvor“ !!! Ma, kakav izvor, ljudi to vole- Dostojevski, Gliso, Krsto…, oni, kao znaju. Ne ljutim se ja na Putagoru, ali Pitagora tako nije radio, inace nebi t i s u c lj e c i m a zivio, pa i ti njime postao.
            Pizdrav ti i ne mrzi, bas kako ti govorio Dostojevski.

              • Солжењицин НИКАДА није ни покушао да једе хамбургере, ни буквално, ни метафопрички. Он се држао православних обреда усред Вермонта, где је деценијама живео. Хамбургере је јео, и њима неко време био одушевљен Едуард Лимонов, Саша Орлов и слични.

    • Reče ovde čovek, ne može se bez istine. Bolje da krenemo od istine, ma kako gorka bila, pa da strpljivo gradimo nešto, počevši od uzajamnog poverenja. Šta bi trebalo – da zažmurimo na ono što je očigledno i dalje da zidamo na lažima? Jesmo li ono što smo, ili što zamišljamo da jesmo, ili ono što bismo voleli da budemo? Čim progovoriš istinu, hoće da biju po ustima. Tako je oduvek, od Sokrata do danas. A što se tiče razlika između varijeteta istog naroda, još je Frojd slobodno (ża razliku od nas, vek kasnije) pisao o „narcizmu malih razlika“ , što je usvojen termin među stručnjacima, pa čak i među intelektualcima, ali kako vidim ne i kod onih koji bi da to budu ali im ne polazi za rukom pa prevrću beonjače i zagrcavaju se od konvulzija´i kulturoloških spazama. Ustuknuti pred gorim od sebe predstavljalo bi dvostruki poraz. Nije moguće bratstvo na silu. To smo već imali. Znamo kako se završilo. Zablude skupo koštaju, greške se generacijama ispaštaju. Zašto bismo pristajali na glorifikaciju sirove visprenosti (primitivizma) vođene pohlepom a obojene arogancijom bez pokrića, sve u ime imaginarnog jedinstva nacije? Ja ne smatram da se jedinstvo tako postiže. Ovakve reakcije likova, ovoliko afekta, bezočnosti, mržnje ne bi bilo moguće da tema nije dobro pogođena. Ne govorim o zaključku, svak je slobodan da zaključi što god hoće, reč je o izboru teme. Milenković je sve ustalasao. Već po tome je jasno da je pogodio u živac. Videli smo da se talog pokrenuo sa dna koje mu prirodno pripada, pa muca i prska i ne artikuliše. Propinje se nevični mozak u mukloj šupljini kvrgave lobanje, ali avaj.

        • Ne znam se piše odvojeno (nemoj da se vadiš na omašku, jer kako da mašiš svaki put), i ne kaže se „pomogni mu“ nego pomozi mu. Doduše, možda u Zagrebu, gde si se „formirao“, drukčije šprehaju.

            • Zolaistiku ili dostojevistiku, na isto mu dodje( ovo drugo mu dodje kao dostojevskistika)- svako di jete voli da se simpaticno razmece: ljepse ( ne, nematernjice!, „lijepse“) dostojevistik!, no pitagoristik.
              Dakle, dostojevistickom! zenonistiku, a, kao, postovani: prvo, da nam otkrijes onu tajnu o onom intervjuu- na onom tvom studiju elementarno sto su ti rekli- to se ne uci!- jest da u sferi duha tajni nema, a tek da se na tajni inzistira- iskreno Te molim neka arskojezarsko jezeroaabude javnim, da se i drugi duhom hrane; drugo: „potez“ Zlatibor, NovaVaros, Sjenica, Prije ( „prije…“!, nije „posle“)polje, i n t e r Skadarsko jezero, Bar, Ulcinj do, prema zapadu Bijele ( slovini: „Bele“) Krajine – ukljucujuci i nju- svi Srbi govore srpskim jezikom i j e k a v s k o g – koji prostor i koji broj !- dijalekta; turcizmima neskloni, izuzev Srba islamske vjeroispovjesti; i vole, kao sto neko ovdje rece, cvarke: glave ne sisaju n a g o l o ( ne “ na golo“- ovo rade drugi srbi), kikssiksboksovima neskloni, uglavnom o j k a j u, , turkozavijanju nevicni, vole sve Srbe, jer vole lj u d e- sa p o k o n d i r e n i m tikvama izvode s e g u- specificna ljubav spram segatora, kivnosti, jasno iz prednjeg, nevicni ( ne:“ne vicni“), solzenjicuju, a, pojasnjeno, i s t o k j u…
              Otprilike- TU se je, moj Zenone.

              • „…tajno bude javnim da se i drugi duhom hrane…“ (!)
                I molim te, Zenone, poduci ovog ijekavskog precanina „Pupina“, onako dostojevisticki.

      • Једино се чудим, Питагора, зашто реплицирате некоме ко није вредан одговора. Мислим на двојицу чија је упорност равна интелектуалној инсуфицијенцији.

      • Pitagora,pismen tekst do perfekcije,ali je to za normalne i pismene,ne i maloumne i nepismene,što ne treba sa maloumnim i komentarisati.

  5. Milenkovićev tekst sam „pročitao“ čim sam video ko je autor. Tako da se nisam mučio puno da ga celog isčitavam. Iznenadili su me komentari. Ovde (a i drugde) sam odavno pisao da je osnovni cilj onih koji nam ne žele dobro da se Srbi međusobno izdele i zakrve. Da nas dele na „komuniste“ i ostale, na Šumadince, Kosovare, Ličane, Bosanske Srbe…uopšte na Srbe i Srbijance. To po širini. A po dubini se već delimo i na „streit“ i „LGBT“, na antivakcinarni i vakcinarni lobi, na EU-fanatike, PRO-Ruse i nacionaliste. Na prvu i drugu Srbiju, Na muško i žensko. Na SNS-botove i normalan narod. I još milion podela. Da li shvatate da tako izdeljeni i suprotstavljeni postajemo veoma lak plen. Ultimativni cilj naših neprijatelja je da padne Srpska krv! Po vašim komentarima, zaključujem da im plan prilično dobro ide. PROBUDITE SE BRE!

  6. Hm,hmm…daleko su opasniji,delatnici,obnarodovanog intervjua,preko studija B,naime,intervju pokojnog Vlajka, Roganovicu ‘ da srbija, mora da ima,30.000 naoruzanih ljudi,za slucaj da je neko napadne“‘na pitanje Roganovica,ko cevto da nas napadne,zagonetan osmeh..i,prica o “ 1945 okupaciji srbije,sa pobrojanim, Licanima,Bosancima,Crnogorcima“..“ i sa,pricama,o „‘krugu dvojke“..
    Ne verujem,da sam bio jedini gledalac TV, ne verujem da sam,jedini procitao “ udruzenje starisedelaca srbije’,mnitinjedini cutam,povremene zaplene dugih cevi“, imali i vostala Serbije ‘ svog spegelja’..dali, treba ovo uzeti za vrlo,preozbiljno,pa,i eventualna, za sada verbalno, „napadnuta strana“..da pocne,prioreme za “ samoodbranu“.. Jer,pretnje,komentari su cesti,po komentarima.

  7. Ovaj tekst je izazvao negodovanje. Možda i s pravom, jer autor Milenković, u određenim trenucima, pravi zaključke koji nikako ne stoje. Reklo bi se, služi se „pars pro toto“ logikom ili retorikom, to jeste, na trenutke, ne vidi šumu od drveta. Npr. on kaže „Ličani naselili Dedinje“, kao da su se svi Srbi iz Like preselili u taj ekskluzivni deo Beograda. Zapravo, Milenković tu jasno udovoljava svom ličnom doživljaju, odnekle naraslom animozitetu prema Srbima sa određenih geo prostora (Kosmeta npr), što svakako nije dobro za nepristrasno prosuđivanje.

    Jedan deo komentara na ovoj temi nije pušten samo zbog korišćenja neprikladnih reči, a ne ubog neslaganja s tekstom Milana Milenkovića.

    Evo tih komentara u prilogu, dole, pa procenite sami, da li da nastavimo diskusiju na sličan način, ad hominem napadima i nebiranim izrazima.

    Još jednom naglašavamo, Koreni nemaju ništa protiv žestokog diskursa, jedne beskompromisne borbe mišljenja i one eristike koja ne prelazi u jednu vrstu, rekli bismo, prizemne dijalektike ili „verbalne jektike“ 🙂

    Neodobreni komentari

    • @Редакција.
      Мој предлог је да објављујете СВЕ коментаре, ма какви они били, пошто вербални деликт не постоји.
      Истина, многи га санкционишу кроз „говор мржње“ и сличне (неодрживе) формулације.
      Једино, што треба исправити је да се вулгарне речи не исписују комплетно, већ са тачкицама или празним местима.
      (Осим тога, неопходан је и реципроцитет у полемици.)
      Милан Миленковић је намерно написао овакав чланак, са циљем да изазове жестоке реакције људи и то му није први пут, а (вероватно) неће бити ни последњи, пошто је у складу са његовим (слабим) карактером.
      Као портал који је објавио многе Миленковићеве текстове, за које сте се (до сада) могли уверити да не „подносе“ истину, чињенице и логику, могли бисте објавити „оглас“ за текстове који ће оборити његове „анализе“, ставове и „решења“, објављиване на разним медијима, уназад неколико година.
      Да будем јасан, није Миленковић циљ рашчишћавања, већ небулозе које износе он и њему слични, збуњујући Србе и доводећи их до погрешног тврђења да су (смо) најгори народ на свету (?!), са ОПАСНИМ и ПОГРЕШНИМ закључком, да нам се зато, као казна (?!), све ово и дешава (?!).

    • Hm,hmm,,,oko 5.000 Banijaca i Licana je “ sudbina“ naseila u Prigrevici , a oko400 dece je zavrsilo,jace skole,ima i doktora nauka. Ne menjaju se lako,dok ceo svet,nosi u bioskop kokice i coca colu,oni,nose pola kile cvaraka i dvolitru Apatinskog piva,pa,otuda,dolazi do “ nekih“ nerazumevanja,zbog tih “ partizanskih skola“.

  8. (…oprostite, baterija na izmaku)
    …odnosna su i na pojedinca i na grupu, a tek na narod! I verujte mi: bio sam zaprepasten cinjenicom da onaj uzas objavljujete – nemislim uopste na tekst-jer dobri ibicaji( i zskon) tek urednistvo obavezuje da onakvim uzasima ne daju prohodnost. Pa ono je poklic za“Srbi na Srbe“ i iz toga uzasnog konteksta i moja opaska o, Boze moj!, obracanju Gospodinu Janicu koji se i sam jezi povodom onakvog srbomrzstva… Uostalom, zar sam vam, i inace pisuci vam, takav da bih mogao uopste napisati i „poserak“- to moji komentarcici odricu; a ironiju uvijek, jer ona je blagodatna…
    Usput: pisao sam (samo) ba Vidovdanu i prestao, jer su pustali ovakve gadosti upravo ove- i par istih- jedinke…
    Zaista, hvala vam i topli pozdrav, uz vjerovanje da ce ovo biti pusteno u svrhu ne samo pojasnjenja, vec mnogo bitnije stvari.

    • „Sve se moglo i ljepše kazati“, veli naš veliki pesnik. Opet, nema potrebe da se prave podele među Srbima. Te ovo odavde su dobri, a oni odonud loši! Svi smo, valjda, Srbi, a i među nama ima svakakvih, na svim stranama. Zato apelujemo na sve učesnike u diskusiji da ne padaju u vatru, te da se potrudimo da razumemo i „drugu“ stranu. Argumenata ima i ovakvih i onakvih. Neko veruje da je istina jedna, a drugi da to nije istina. Raspravljajmo o tome slobodno, žučno, sa žarom (u redu je), ali izbegnimo ružne kvalifikacije, bilo na račun pojedinca ili neke skupine (npr. „domorodaca“ i „dođoša“, Srba iz centralne Srbije i Srba prečana, Ličana, Hercegovaca, Lala i sl.). Pobogu, zar nismo svi Srbi. Ovo što pišemo. čitaće i naši potomci, pa će misliti da u takvom „utukovanju“ ima nekakve istine. A nema je.

      Ovo, podrazumeva se, nije upućeno samo Vama, već svim učesnicima u raspravi na bilo koju temu.

      • Upravo tako! I svaka moja rijec- i ovdje napisana- upravo je to; ponajvise bas ono napisano o Kucuk Aliji, a sa, za svakoga ko
        CITA, sa prisutnom gorkom ironijom.
        Gdje bolji dokaz za ovo no moja
        prva, na tekst sam M M-a, reakcija u kojoj, neukusno kazem, b r a n i m SUMADINCA, od onog “ sumadinca“, a najintimnije toga trena bivajuci mi i Sumadincem. U tom smislu, priznajem, „pomogao“ mi je i sam autor „Preslice…“, koji, pozivanjem na dva, svijetu poznata, Imena, pokusa da da ozbiljnost i nekakvu uvjerljivost „sopstvenim“, tekstom izrazenim,
        „stavovima“. Postalo je gotovo to modom, a u kontekstu „Preslice…“ totalnim promasajem u smislu pokazivanja apsolutnog nepoimanja ni Spenglera, ni, tek!, Nicea: onako interpretirani, nikako p o j m lj e n i, najgrdnije su, po negativnom odnosenju spram dijela srpskog bica od strane Autora „Preslice…“, podmetnuti onom dijelu Bica koje jest sumadijskim; a ogromnom je pohvalom „ostalom“ dijelu jednog te isto Bica.
        Nije Autor toga svjestan.
        Zaista hvala vam.

      • Hm,hmm..na zalost Srba, nacisti imaju samomjedan argumenat,doduse,ne drze se cvrsto toga,pa unose izmene,da u nedostatku Jevreja,mogu da posluze i Licani,sve jednopismeni ili ne pismeni,da lepo,stanu ubred,kao za jasenivac,a “ oni ce da rade svoj posao „..kao ustase,skinucebtable cirilice i latinice,njima one ne trebaju.

  9. Zasto, postovani, ovoliko dugo moj
    komentar“ceka na odobrenje“!? Mozda stoga sto ovoj srbomrzackoj kvaziliberalnoj kopiladi nije umjessno odgovarati- neka najmorbidnije izbljuvajaju se!, dobro je za ozdravljenje… Ocito cu morati obratititi se Gospodinu Janicu da mi pojasni ovakvu
    „uredjivacku“ politiku.

    • g. Uzelac, zar ne mislite da ste prešli jednu granicu pristojnosti, koja se ne može tolerisati. Jasno vam piše da se uvred ovde neće tolerisati. U redu je i oštra rasprava, ali ne tako da se neko naziva „proliv“ i slično. I sami, nadamo se, vidite da to ne ide i da nije u redu.

      Evo, ovaj komentar u kome kažete sledeće: „I ovo djubre se javilo- razliku da napravi!“ kakva je to komunikacija i čemu vređanje? i još se bunite što to ne objavljujemo?

      Srdačan pozdrav

      Redakcija

      • Postovani iz Redakcije,

        Zaista, iz srca sam vam zahvalan sto ste reagovali i, verujte, prihvatam vasu kritiku, mada u mome komentaru nigdje nema reci „proliv“, no „poserak“- razlika, unapred prihvatam, nebitna; „djubre“ u objavljenom jednorecenicnom komentaru postoji. Ali: iz razloga postovanja upravo vas- Redakcije- , ne dozvoljavam sebi da, iz ovakve vasr reakcije, izvodim uzasan zakljucak da vam je bitnije sacuvati „dostojanstvo“ jedinke, nego najelementarniju bit naroda kao NARODA,a sa kojom biti se tako nonsalantnobolesno lopta i lopata ta jedinka. Preko dvadeset godina sam zivio u Zagrebu- pobjegao 1990-, ali ovakvu moc da se „osmisle“ ovakve gadosti o Narodu srpskom u cjelini, niti cuh, niti vidjoh. Pravila d o b r o g ponasanja- i zakonom sankcionisana

  10. Код тих људи најгора је некаква поза бранилаца српства, коју они упорно протурају, а која нема никакве везе са реалношћу.

  11. Hm,hmm…oni,na stracare na Dedinje, odmore,zavrnu rukave,pa na oooo ruuuk, stave,na novom beogradu,u sred mocvare, 400.000 ,stanovnika pod krov,a na drugoj,strani,napred partizani,u sred mocvare nikne PKB..pod,budnim oko SPC,naime,prvi ministar poljoprivrede u Serbije, “ bil“ je, Era, prota Smiljanic,koji je imao,sasvim druge molebane,od,ovih molebandzija xxi, veka,..posle Smiljanica,koga ne spominju,jer on,nije “ pretapao ukradene svece sa groblja“, i nije, zadizao braci mantije,kad se sagnu da dohvate dinar,ili “ sapun“..

  12. Komentarisati ovog sebemrsca i bogomrscan besmisleno je- za ovakav raspad licnosti Bog ne stvori lijeka… No, u’vati se preslice i dekadencije i sebi dozvoli da „karakter“ sumadinca opise kao preslicavi i dekadentni, a nije, sirota, u svom lijepopisu, toga svjestan; nije, naravno, on
    tome kriv, no nesto sto je van njega, a sto on uzima kako bi mogao lijepopisati: mozak! Sa dusom nije raskrstio, jer je, vidlivo je, nije ni imao. Da mu mozak nije „na dohvat“, no u tintari mu, mozda bi pojmio da Niceova dekadencija i Spenglerova preslica jesu bas on i bas ono sto, kao sadrzaj mu, pripisuje sumadincima- mocan u misljenju, izgleda uopste, a konkretno u poimanju one dvojice, pljucnu na sebe i na sumadince. To sto je pljucnuo na sebe njegovim je odabirom, ali to sto pljucnu na sumadince govori o idiotizmu, kojemu, mozda, ipak ima lijeka- suprotno mojoj tvrdnji u prvoj recenici: ipak je on dvonozac sa krasnopisom kao sopstvenim mu macem, koji, buduci mac, nikada nece imati dusu preslice.

    • Hm,hmm…hm,hmm…dijalekticki,materijalizam,sve se menja,prelazi iz jednog oblika u drugi, nekada preslica,danas “ dildo“.. a,to,ko koga mrzi,je obznanjeno,obznanom“.. “ udruzenje starosedelaca srbije“.. a, cupanje tramvajskih sina,tramvaja dvojke, shvatamo sas sve “ putnici“.. daleko ce te da dogurate Srbiju, Beograd,ne pravite se ludu,pucem,drzavnim udarom..gradjanskim ratom,nakon pripravnickog staza 9 marta,i plisanog 5 oktobra. Ke,sedimo i cekamo ? Nedicevce i Drazinovce ! Ljoticevce ?..A?hm,hmm..bolje da vas Vucic,pofata ko zecovi,da ne bidne,budak..i,lelekanje,iz beograckih podruma “ nisam ja mame mi“..“ nisam ja keve mi“..

  13. Екстремно малицозан текст (полу)човека, коме је немогуће објаснити да цинизам, корупција и завист, једу и појединце и народ који их сматрају врлинама. Осим што је много тога, приказао тотално искривљено и преувеличано, доказао је и да превише читања погрешне литературе, оставља врло тешке последице по ментално стање (полу)читаоца. Могао би за промену, да мало анализира себе и свој (полу)живот, који је несумњиво промашен.

  14. Босанци су избјегли када им је постало неподношљиво. Личани и Крајишници су протерани када су постали неподношљиви Хрватима. Само имбецил не види разлику. Ми, који се свакодневно срећемо на послу, на улици са Личанима, знамо о чему се ради.

    • Управо овај и овакав коментар најбоља је потврда мојих речи. Ми се разликујемо не као два огранка једног народа, него као две биолошке врсте. Ти људи, отуд, ничега се не стиде. Једино што имају је високо мишљење о самима себи, које нико не дели с њима, и веома се узнемире када им се то каже, а све чешће им се говори. Код Ликова је све погрешно: дрскост у наступу, сировост у опхођењу, чак и гесту и мимици, шумска ароганција, безобразлук који се граничи с наивношћу, фукарска грабежљивост мизерије која овај свет гледа гладним очима и ни од чега не преза – укратко, све. Према јачима од себе су понизни и љигави, удворице – древна навика сиромаха и најамника. За Хрвате, они су дуго били „реметилачки фактор“, па су их протерали чим се указала прилика, а они су наставили да буду „реметилачки фактор“ и овде. Извесна празнина базди из скоро свакога. Моје Лале их упоређују са мангулицама које, ненахрањене, глођу под у кочинама, али и кад их нахраниш, исто. Глођу из навике, не видећи да немају толико проблема с нама, колико са самим собом.

    • Hm,hmm,,,a,el ti to o Karadzicu i Milosevicu ili o “ Licanima“.. tacno je,da nismo hteli rat,tacno je da su nam Dalmatinci ili Bisanci,naravno Srbi,oni “ pravoslavni“, ..pokrenuli ratni pozar Bosanski Petrovac-Plitvice-Udbina-Gracac..na domak Zadra. Tacno je,da su Licani, i ako pod oruzjem hteli pregovore,tacno je,da su Bosanci ili Dalmatinci , cetnickih umova..iz trnja,ispalili rafal u hrvatske pegovarace…na Plitvicama, da to je bio “ pravi pocetak“..Lickog stradanija, “ sa bracom iza ledja i ustasama ispred grudi“.. i,kampanjom,za proterivanje “ iz Beograda“..“ kruga dvojke“..

  15. Зар због неких моралних бедника, улизица или будала да све наше људе тако облатимо?!
    Не ваља лоше примере уопштавати.
    Хајде да кренемо од себе, како смо уопште дозволили да нам тај велеиздајник узурпира месте председника републике?

    • Добро би било да су у питању само „неки“, али нису. Њихови преци су верно служили Аустроугарској, „за плаћу“, и борили се на Церу и Колубари против мојих прадедова. То су уједно и једини Срби који су икад пуцали на Русе. Када су 45 у осмој офанзиви дошли овде као победници у кожним капутима, тако су се и држали, „побједнички“. Када их је августа 95 отуд потерала Олуја, дошли су на тракторима, али се ипак држе као „побједници“. Понеко их упита, кога су „побиједили“. Одговора нема, само дрзак осмех, забачене дивље главе, неке ужарене очи с интензивним погледима… Ја немам ништа с тим људима. Они мени нису ништа.

      • Hm,hmm..bili su,drzavljani,bili su obavezni,bili su mobilisani,a,moj deda Licanin, je “ kud plovi ovaj brod „.. lika-Amerika-Solun-Banat..a,deca “ tocno“ u partizanima,dva poginula,tri prezivela…dans,ispljuvani,sa sve potomci.Ali,svestan “ vacih“, moralno politickih verskih podobnosti,pakosti i mrznje,sto se niste vi setili,da izgradite Beograd,otvorite radna mesta..pa Beograd,tada velicine Subotice,pretvorite u moderan evropski grad,..gajite varvare u sebi,gomilu neradnika,koja je mogla,mozgom,radom…za to isto vreme od Kragujebca,napravi milionski grad,sas industriju..poljoprivredu,ali to se nije desilo. Desilo se “ to’, da “ radnici“ kada,izlaze sa posla, moraju da skacu i cupkaju moravac,ispred portira,da cuje “ zvucni ton ukradenih alata i delova“..

        • Значи, били су држављани К унд К монархије, па су морали да се боре за њу, против Србије, били су, кажеш, у обавези. Шкотске болничарке нису биле „у обавези“, али су дошле да помогну Србији, њих 200. Чеси су прелазили на српску страну, доктор Провазек, на пример, који је у Ваљеву открио узрочника пегавца и сам умро. Постојао је Сремски добровољачки одред, долазили су Срби из Баната, Бачке, у одбрани Београда на барикадама је изгинуо цео добровољачки одред новопазарских муслимана!!! Ликоте су били фелдвебели („фељбаба“ такозвани) јер би за паре урадили све. Као и сада.

      • Hm,hmmm…zabacene divlje glave,moga dede solunca-Licanina
        ekonomista,stomatolog,elektro ing,elektro ing/njerka,masinski ing,masinski,ing,gradjevinac,ing,veterinarka…sa radom u privredi,bez cupkanja u portirnici,..sa „‘prinudnim i slicnim odmorima“.. za “ okupatore“..?

        • Hm,hmm…izvinjavam se sto je spisak nepotpun,nisam pobrojao,buljuk, praunuka,slicnog profila,sas jedan doktor nauka…ali, nisu skolovani,i u kuci vaspitani da mrze,ali “ zamjetili su“ ,da ima “ onih,sto sa njima nemaju nista..“ zbog podrijetla“..xe,xe i viseg obrazovanja..cudna neka “ sorta sljive“..A?

        • Претпостављам, поштовани г. Конфузије да је писменост предака Ваших била слична овој коју приказујете. За бестидност нема дилеме.

          • Hm,hmm…a,neki od nas imju unuke,pri osnovnoj i srednjoj skoli..pokusavamo,da od njih,stvorimo “ prave srbe“.. imamo,problema,nece da briju glave,da se tetoviraju,i vezbaju kik box..opt ce da strce…“ obelezeni“..

          • Hm,hmm..a i jedan moj kum Kragujevcanin ,je viseg obrazovanja, a ja sam pak,kum Prokupcaninu..isto viseg obrazovanja,,nemamo medju sobom. “ ove vace probljeeeeme“….sa jednim,od osnovne skoje,sa drugim sa fakukteta..itd,itd,itd,itd

  16. Стварно јадно. Миленковић „зна“ да је разговор косметских Срба са Вучићем био представа, али му то нимало не смета да из његове садржине генерализује да су сви косметски Срби гребатори потпуно лишени не само осећаја припадности српском народу, него и људскости и поштења, те као такви јашу на грбачи сиротих, добрих и лудих Шумадинаца. Сличним „методом“, лепи исту етикетом и Крајишницима. Не рече ли Виб да је то лако: пљунеш на човека, и залепиш му етикету. Наравно, истим „методом“ можемо етикетирати Шумадинце као тужну слику и прилику Миленковића из овог чланка. Сврха?

    Успут, речи да они који продају слободу за безбедност не заслужују ни једно ни друго јесу старе, али нису древне; потичу из писма Бенџамина Френклина половином 18. века.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime