„Sve na našu dušu, i vrat, i obraz“

0
1155
Foto: printscreen

Svega je bilo u nedelji iza nas, a suštinski ništa od koristi nije bilo. 

Crna hronika kao ugalj iz utrobe zemlje. Žene su i dalje na udaru nasilja ali se stručno niko ne bavi istraživanjem šta je to što dovede do kuršlusa u mozgu i krvnom nasilju u delu. 

*** 

Rijaliti program pokazuje da su odabrane devojke, od strane Željka Mitrovića, animir dame ili jeftino od najjeftinijeg, najagresivnije u odnosu čovek žena ili žena čovek. Pena gadjenja prema njihovom ponašanju guši  muške žrtve u imaginarijumu a guši i sve one koji gledaju sodomu i gomoru ,,vaspitne,, pandemije vlasnika imaginarija i nacionalne televizije. Odgovorni kulturno-vaspitni deo Srbije i dalje ni jednim damarom ne pulsira ka miniranju tla koji truje srpski narod, kako u Srbiji tako i u dijaspori.

Prostački i pornografski rijaliti programi su sažvakali Srbiju, kao kojot što sažvaće lešinu. Srbija je postala leš primitivizma.

Odabrani, sa dna kriminala i nemorala, poruka su da je to model kako se danas treba ponašati, tući, vredjati, orgijati pred brojnim kamerama i pred licima zombija pred TV ekranima.

Veliki otac nacije, broj jedan, borac ,,Za našu decu,, čest je gost tih satanskih televizija, PINK-a i PAROVI-a.

I kada nije gost, te dve satanske televizije su u njegovoj službi istog procenta kao i on u njihovoj.

Srpski narod živi izmedju korica knjige čiji je naziv KUPLERAJ I LUDILO.

*** 

Hladni rat se nastavlja u Crnoj Gori izmedju državne i verske vlasti.

Milo Djukanović naredjuje rušenje svetinja i mošti Sv. Vasilija Ostroškog naziva kostima. Pripadaju mu sve osude, ali nas Jevandjelje uči da ne tražimo trn u tudjem oku ako ne vidimo balvan u svom…i naši vladari, državni i verski, potopili su vekovni manastir Valjevsku Gračanicu.

Da Vas podsetimo:  Srbi između Makrona i Kneza Lazara - kome se prikloniti carstvu

Manastir je bio zadužbina Nemanjića. Pored pripadajućeg prava da bude kulturni i istorijski centar, ovaj manastir je čuvao najstarije zvono u Srbiji. Tokom I svetskog rada, Austrougarska vojska je krala zvona iz srpskih crkava i pretapala ih u pravljenje topova kojima su ubijali srpski narod. Hrabar narod i njegova vojska, opkolili su manastir i osujetili nameru neprijatelja da uzme i ovo zvono i upotrebe ga kao oružije protiv Srba. Narod i vojska su odbranili manastir i crkveno zvono, a poglavar SPC i pravoslavni narod, nisu od sumanute vlastodržačke odluke odbranili manastir od tužnog i pretužnog potapanja.

Milo Djukanović je naredio rušenje započetog konaka manastira posvećenom Sv. Vasiliju Ostroškom. 

Aleksandar Vučić i patrijarh Irinej nisu sprečili potapanje manastira iz dalekog XV veka, zadužbinu Nemanjića.

Bol mi pluća zaguši svaki put kada pogledam sliku na kojoj je manastir pod vodom. I dalje ne mogu da verujem da se niko, odgovoran za to, nije plašio takvog čina. Ono što znam, samo antihrist strah nema.

***  

Karantinom nam opet prete ili opet Koronom plaše.

Vrata kaveza su otvorena, onda kada su ,,pandemiju,, proglasili. Sabili su nas izmedju četiri zida, ograničili vreme i dane kretanja, promatrali kako pulsiramo. U trci su ispred nas. Sada se sa lakoćom mogu okrenuti kad god im bude ćef i pljunuti na nas i našu slobodu življenja i kretanja. U tor nas uterati kad god to budu hteli.

Virus je nama najmanja opasnost. Dodje i prodje. Mi smo kao narod inficirani nečim drugim, težim i neizlečivim. Živimo u bunilu i buncanju. Kratkog daha dišemo i turobnim hodom koračamo. Strahujemo da se ne zarazimo nestajanjem slepila i novim radjanjem ljudskosti u nama.

Hranimo temperature u nama samo da ne priznamo da smo deo eksperimenta. Da je naš vodja dirigent izmedju nas i eksperimenta. Sve što su nam pretci kao nauku ostavili, sve što smo sami godinama gradili, nestalo je ispred nas a da nismo ni pokušali da sve te vrednosti od otimanja i nestajanja sačuvamo. Nametnutno traži i dobija neke nove ljude, neke nove oblike ljudske zajednice. Lukave, kriminalne, kurvanjske i žilave primerke srpskog roda. Slabi i ranjivi tonu u živo blato nametnute sudbine. Veći broj se prilagodjava sprem mogućnosti i karaktera u sebi.

Da Vas podsetimo:  "REHABILITACIJA FAŠIZMA", ILI NEŽELJENA POSLEDICA ŽELJENOG?

Što nas više pod presu stavljaju, mi sami bez otpora manji postajemo. Ravnodušnost, pasivnost, zatupljenost…postaje opasnije od bilo kog virusa, pa i ovog odabranog što ga imenovaše Korona.

*** 

Srpska istorija liči na naseobinu prognanika, ali i lepotu hrabrih i časnih Srba. Kao prognanici izlazili su kao pobednici. Iz jednog posečenog stable nicali su mnogobrojni pelceri i hrabro se uzdizali u visine dajući slobodu svojim novim cvetovima i plodovima.

Srpska sadašnjost liči na folklore svečanosti u Takovu i melodramu srpskog vodje ,,Ovaj grm vreme će da osuši i kameni stub će da poruši, al Srbija večito stajaće i Miloša ime spominjaće!,,

Miloš se u grobu okreće.

Lik današnjeg srpskog naroda, istih je pihtijastih crta kao što je izraz vodje Srbije sa srpskom sabljom u ruci.

Nekada, u Takovu, okupljen narod je iz glasa dao zavet Milošu ,,Sve na našu dušu, i vrat, i obraz,,…I tako bi…

*** 

Na čiju dušu, vrat i obraz, ide sadašnjost potopljene Srbije?…nas njenog naroda koji smo pustili i dopustili.

Marija Grubjašić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime