Tabloidi – lična karta Srbije

0
2271

Evo teksta objavljenog daleke 2006. godine. U medjuvremenu tabloidi su zaista pošli ća i postali nehigijenski predmeti…

SKANDALOZNO : VOLIM TABLOIDE I ČITAM IH SVAKI DAN!

futro-malo-mi-je-mnogo
FUTRO ilustracija

Svako ko je bar nekad bio zaposlen zna kako počinje radni dan: pije se kafa, komentarišu se aktuelni tračevi i tv program od sinoć. Ritual počinje pitanjem ‘Jeste li videli onu sramotu?’ da bi se nastavila rasprava o programu dopunjena saznanjima iz tabloida:’Čitala sam da ga je ostavila ljubavnica’ ili ‘Kažu da bije ženu’. Sve se poentira radio – Milevom jer nema te kancelarije u kojoj ne sedi bar jedna osoba koja pouzdano zna šta se dešava pošto njena zaova radi sa šurakom čoveka o kojem je reč.

Dnevne tabloide svi čitaju, pa i oni koji ih se gnušaju i smatraju da su dno života. To je hormonalna dnevna doza trača vezanog za politiku, nasilje, slavne ličnosti i sport. Tanke novine – taman da se pogledaju slike, pročita desetak naslova, podnaslova, par kratkih vesti – tačno onoliko koliko prosečnog čoveka drži pažnja. Maksimum petnaest minuta. Da svaki dan radimo gimnastiku umesto što čitamo novine, bili bismo nacija stogodišnjaka.

Kome treba tolika starost ako ne mogu da se čitaju novine?

Nisu samo Srbi kratke pameti: savremeni čovek koji živi u uslovima moderne tehnologije se ubrzao: jednostavno, kraće čita. U čitavom svetu vlada trend tabloidizacije štampe – prelaska na tzv kompaktni format (25 puta 37 santimetara). Istraživanja su pokazala da je takve novine lakše savladati ako zaduva košava dok čekate prevoz na stanici. Tržišna logika učinila je da tabloidi čine skoro 40 posto celokupne štampe u svetu. Tabloidizacija svih medija porastom senzacionalizma takođe je svetski trend. Svi mediji zabadaju nos u privatne stvari poznatih ličnosti, a kad je ta poznata persona političar, onda se to još zove i demokratija. Takođe, tabloidi su izvor informacija koje koriste drugi mediji. Tako, na mala vrata, javni prostor zaposedaju neimenovani izvori, izvori bliski redakciji , izvor koji je insistirao na anonimnosti i slična tabloidna mitološka bića.

Da Vas podsetimo:  Televizija i dalje najpopularniji medij, konstantan rast publike na internetu, ali mediji od toga nemaju mnogo koristi

Po formatu, veličini tekstova i naslova, osim Politike i lista Danas, tabloidne su skoro sve domaće dnevne novine. Medju preživelim dnevnicima, Večernje novosti su doajen ovakve forme, tu su i Blic i Glas Javnosti.

A sadržaj, eh taj sadržaj! Pristrasnost, tračarenje i senzacionalizam gaji u manjoj ili većoj meri dobar deo domaće štampe. Najmasnije priče treba, ipak, potražiti u Kuriru i Pressu: u tom smislu ova dva lista (nastala cepanjem jedne redakcije- o, tako srpski!) jesu pravi tabloidi.

Od nedeljnih tabloida najjači su estradni Svet i Skandal. Običan svet nema pare za Svet: to kupuju njihova deca (koja i li~e na junake ovih revija), ali istovariće petnaest kinti za Press, jer šta još danas može da se kupi za petnaest dinara?

Ne znam koliko Britanci liče na Sun, ali Srbi su totalni Kurir! Domaća sklonost ogovaranju i srozavanju uspešnih i poznatih, kao i prilično skandalozna zbivanja čine dnevne tabloide najvernijom slikom srpske stvarnosti. Oni su lična karta ove vulgarne tranzicije, hormonalni status večno adolescentnog naroda. Engleska reč tabloid prvobitno je označavala pilule, lekove. Domaći tabloidi jesu za Srbe homeopatska medicina: histerijom na izbezumljeni narod, nešto kao gašenje vatre benzinom.

Po definiciji amoralni, manje su licemerni od medija kojima je, kao, do neke pravde. Tabloidi su prostitutke a ovi ozbiljni – sponzoruše: ko je tu sad pošteniji, teško je reći. Kad smo već kod onih stvari, domaći dnevni tabloidi nisu preuzeli britanski recept da je treća strana rezervisana za golu devojku: umesto kakve napredne lepotice, eto (j)opet naših političara, plus eventualno Tirke, čisto da zamiriše na novinarstvo… Nije čudno što se baš političari i starlete bore oko iste strane u novinama. Njihove sudbine imaju izvesne sličnosti: puno puta su morali da oćute kojekakvim budalama ne bi li se smešili sa naslovnih strana. Našeg će napaćenog čoveka umesto golih grudi očigledno više da obraduje ogoljeni političar uhvaćen u nekom nedelu. Dnevne prozivke na račun poslanika koji ne plaćaju struju, deru se na saobraćajce kad ih ovi zaustave, i uopšte, na svaki način bahato se ponašaju, jesu najkorisnija stvar u tabloidima. Nije loše da političari koji vole nastup »Znaš li bre ti ko sam ja?« znaju da uvek u vidokrugu vreba dokoni lik koji će rado da snimi slučaj telefonom i pošalje ga redakciji žute boje.

Da Vas podsetimo:  Proces izmena medijskih zakona postao farsa: Degradacija Saveta za štampu i povratak države u medije

Za kreatore domaćih tabloida postoji verovanje da su njihovi ‘izvori bliski policiji‘ zapravo oni sami . Može biti da je to razlog što su mnogi gnusni tračevi tačni, i što baš kao slučajno u tabloidima izvire prljav veš protiv pokretača afera kao i svih onih koji se šire i mnogo laju “a nije im to posao”. Slučaj sinergije pandurolike skrivene kamere Nemoguća misija i lista Kurir u pakovanju lažnog hapšenja sopstvene kolumnistkinje, osim što je primer kršenja pregr{t zakona, puno govori u prilog lociranja tabloida negde oko samog dna života.

Posao tabloida negde i jeste da budu neodgovorni, nepouzdani, pristrasni. Da lože narod, što bi se reklo. Oni to čine prilično revnosno, iako se njihovi kreatori hvale svojom progresivnom ulogom u slobodi javnog govora, bavljenjem tabu temama, nazivanjem stvari pravim imenom i šta im već sve neće pasti na pamet u tom tiražnom samopouzdanju. Možda bi nekog i mogli da ubede u takav profesionalizam ako bi prethodno u svakom primerku svojeručno prelepili stranice crne hronike, jer to zaista ne može da se čita.

Ali hormoni ne pitaju za ukus, meru, prava na privatnost ili, daleko bilo – istinu. Strast je slepa sila i ruka sama ide ka tankim novinama koje ostavljaju crni trag na prstima.Telo traži dnevnu dozu- i evo je, stiže:

VELJA ILIĆ: SVE ĆEMO, BRE DA IH POHAPSIMO!GAZDA JEZDA:OPLJAČKALI ME SLOBA I MILO!MUĆKA! MULJANJE!PINK OTCEPIO KOSOVO! POL MAKARTNI POBEGAO OD ŽENE!POSLANIK UMRO U SKUPŠTINI!PRODALI BUGARKU ZA MOBILNI!SEVE TRUDNA?LANE KAO MILO! UDAVIO SE U KACI SA KUPUSOM!MAŠAN:PRODALI DUŠE ZA STO EVRA!ŠEIK PETKO!FURUNDŽIJA ELTON DŽON:FOTOREPORTERE TREBA STRELJATI!AMERI VREBAJU IZ PRIKRAJKA! JAD I BEDA!

Posle svega ovoga čovek nekako bude zadovoljan svojim bednim ali bezbednim životom najmanjeg mogućeg otpora. Nije on odgovoran što je pukao u životu – kriva je situacija. Može lepo da ustane ujutru, ode na posao i da se uz kaficu priključi diskusiji: Jeste li čuli šta se desilo u Nišu? – Ma ljudi se ubijaju, svi su poludeli, a ono silovanje? –Nije ni čudo šta se događa vidite vi šta rade ovi na vlasti, kradu i nikom ništa!- A što su pretili onoj pevačici? – Pa niko je nije terao da se druži sa sumnjivim tipovima! Što meni niko nije pretio? Mora da tu nešto ima, nisu tu čista posla… Nego da vidimo mi ko će šta za doručak!

Da Vas podsetimo:  Nataša Miljković: RTS od svojih gledalaca vešto skriva suštinske probleme

Izvor: http://draganakanjevac.com/tabloidi-licna-karta-srbije/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime