Tajna konvencija 1881 – Vidovdansko poniženje Srbije

0
4324
Milan polaže zakletvu pred krunisanim sinom Aleksanrdom / Foto: printscreen

Tajna konvencija je dokument potpisan 28. juna 1881. godine između Kneževine Srbije i Austrougarske monarhije. Odredbama ovog ugovora određeno je da Srbija neće moći zaključivati bilo kakve ugovore sa drugim zemljama, bez prethodnog odobrenja Austrougarske, kao i to da će morati da održava prijateljsku politiku prema Monarhiji.

Neposredno pre potpisivanja Konvencije, zaključen je Trgovinski ugovor, kojim je Srbija mogla svoju robu da izvozi samo u Austrougarsku, čime je svoju privredu potčinila volji Monarhije. Potpisivanje ova dva dokumenta je dogovoreno pred Berlinski kongres; tačnije, srpski diplomata Jovan Ristić je obećao potpisivanje ova dva ugovora, izgradnju srpske železnice za Monarhiju, kao i odricanje od Novopazarskog sandžaka u zamenu za zastupanje srpskih interesa na zasedanju Berlinskog kongresa.

Srbija i austrougarska 1899 / Foto: printscreen

Tajna konvencija

Tajni ugovor ili Tajnu konvenciju potpisali su Čedomilj Mijatović i baron Herbert 16/28. juna 1881. U Beogradu.

Njegovo Veličanstvo Car Austrije, Kralj Češke itd. i Apostolski Kralj Ugarske i Njegovo Visočanstvo knez Srbije, nadahnuti željom za održanjem mira na Istoku i da garantuju odnose savršenog prijateljstva koji postoje među njihovim vladama pored svih slučajnosti, odlučili su zaključiti sporazum radi ovog cilja i imenovali su opunomoćenike:

Njegovo Carsko i Kraljevsko Veličanstvo:

Gospodina Gabrijela barona od Herbert – Ratkeala, svog kapelana, poslanika u Srbiji itd.,

Njegovo Veličanstvo Knez Srbije:

Gospodina Čedomilja Mijatovića, svog ministra inostranih dela itd. itd,

Koji su, pošto su razmenili svoja punomoćja i našli da su u valjanoj i odgovarajućoj formi, dogovorili sledeće članove:

1. Biće trajni mir i prijateljstvo između Austro – Ugarske i Srbije. Dve vlade se obavezuju slediti uzajamno prijateljsku politiku.

2. Srbija neće tolerisati političke, verske ili druge spletke koje, uzimajući svoju teritoriju za tačku polaska, upravljaju protiv Austro–Ugarske monarhije, podrazumevajući tu Bosnu, Hercegovinu i Novopazarski sandžak.

Austro – Ugarska uzima istu obavezu na sebe u pogledu Srbije i njene dinastije čije će održanje i utvrđenje pomoći svim svojim uticajem.

3. Ako bi knez Srbije smatrao neophodnim, u interesu svoje dinastije i svoje zemlje, da uzme za sebe i svoje naslednike titulu kralja, Austro–Ugarska će priznati tu titulu čim proklamacija bude učinjena u zakonitim oblicima i iskoristiće svoj uticaj da bi Srbija dobila priznanje i od ostalih sila.

Da Vas podsetimo:  Ratni pakao u oblacima Kajmakčalana

4. Austro–Ugarska će iskoristiti svoj uticaj da bi zastupala svoje interese Srbije kod velikih sila.

Osim prethodnog sporazuma sa Austro–Ugarskom, Srbija neće pregovarati niti  će zaključiti politički sporazum ni sa jednom drugom vladom i neće prihvatiti na svojoj teritoriji nijednu stranu vojsku, bilo regularnu ili neregularnu, čak  ni pod nazivom dobrovoljaca.

5. Ako Austro–Ugarskoj bude zapretio kakav rat ili se bude našla u ratu s jednom ili više sila, Srbija će prema Austro–Ugarskoj monarhiji, računajući tu Bosnu i Hercegovinu i Novopazarski sandžak, zauzeti prijateljsku neutralnost i učiniće joj, prema njihovom tesnom prijateljstvu i duhu ovoga ugovora, sve moguće olakšice. Austro–Ugarska prima na sebe istu obavezu prema Srbiji u slučaju ako joj bude zapretio rat ili se bude nalazila u ratu.

6. U slučaju da obe ugovaračke strane budu smatrale za potrebnu jednu vojnu kooperaciju, pitanja koja se tiču te kooperacije, naročito pitanja vrhovne komande  i  eventualnog prelaska trupa preko teritorija jedne ili druge države biće uređena jednom vojnom konvencijom.

7. Ako sticajem događaja, čiji se razvoj ne može predvideti danas, Srbija bude u stanju da se proširi u pravcu svojih južnih granica (izuzimajući Novopazarski sandžak), Austro–Ugarska se neće tome protiviviti i zauzeće se da i druge sile prikloni držanju povoljnom po Srbiju.

8. Ovaj ugovor ostaće na snazi deset godina računajući od dana izmene ratifikacije. Šest meseci pre njegovog isteka ugovaračke strane sporazumeće se, ako bude potrebno, o njegovom produženju ili o izmenama koje bi prilike mogle učiniti potrebnim.

9. Ugovaračke strane obavezuju se da će ovaj ugovor držati u tajnosti i da bez prethodnog sporazuma neće saopšititi bilo kojoj drugoj vladi ni njegovo postojanje ni njegovu sadržinu.

10. Ratifikacije ovog ugovora biće izmenjene u Beogradu u roku od petnaest dana ili ranije, ako bude moguće.

Da Vas podsetimo:  DA SE NIKADA NE ZABORAVI ZLOČIN U LIVADICAMA: Kada je 12 Srba poginulo u napadu na autobus “Niš ekspresa”!

Kada je tajni ugovor bio potpisan knez Milan je tek onda Milana Piroćanca i Milutina Garašanina upoznao sa sadržinom ugovora, ali još uvek sakrivajući da je ugovor već potpisan. Piroćanac i Garašanin smatrali su da ugovor ne odgovara u dovoljnoj meri srpskim interesima, jer dovodi Srbiju u političku zavisnost od Austrougarske. Posebno su prigovarali o članu 4. ugovora, koji je obavezivao Srbiju da nikakav ugovor ne može da zaključuje sa drugim državama bez pristanka Austrougarske. Smatrali su da to lišava zemlju samoopredelenja i nezavisnosti. Strahovali su da će taj ugovor kada postane javan upropastiti Naprednu stranku. Dali su ostavke, ali knez je ostajao nepokolebljiv da im ne uvaži ostavke. Milan Obrenović (Stevan Todorović) Proglašenje Kraljevine Srbije

Krizu vlade pokušao je da reši Čedomilj Mijatović lažnim obećanjem da neće potpisati ugovor bez njihova pristanka, ali iza njihovih leđa ratifikovao je ugovor 4. jula 1881. Austrougarski diplomata Herbert, koji je ratifikovao ugovor sa austrijske strane, nije znao da predsednik srpske vlade ne zna da je ugovor potpisan i ratifikovan, pa je Milan Piroćanac u razgovoru sa njim saznao da je sve to urađeno iza njegovih leđa.

Godinu dana kasnije, došlo je do tzv. Bantuove afere, tj. do optuživanja kneza Milana Obrenovića za proneveru seljačkih obveznica i potkradanje naroda. Budući da su, samim spominjanjem njegovog imena u aferi, njegovi ugled i vlast bili veoma poljuljani, on je zatražio pomoć od Austrougarske. Godine 1882, kao „nagrada“ za potpisivanje Tajne konvencije, Milan Obrenović je krunisan za kralja, a Monarhija je obezbedila da sve sile prihvate Srbiju kao kraljevinu.

Godine 1887. Tajna konvencija je produžena i proširena jednom stavkom: da će Austrougarska štititi interese dinastije Obrenović, što je Austrougarskoj obezbedilo veću vezanost i zavisnost Srbije, a Srbiji, tj. kralju Milanu efikasno sredstvo za obračunavanje sa protivnicima.

Srbija je bila prisiljena da ispunjava teške odredbe Berlinskog ugovora iz 1878. Srbija je tim ugovorom stavljena u ekonomsku zavisnost od Austrougarske. Bila je obavezna da izgradi železnicu i da sklopi trgovinske ugovore sa velikim silama.

Da Vas podsetimo:  Boj na Mišaru, jedna od najznačajnijih pobjeda u srpskoj istoriji: Kamen u temeljima obnove države

Sa Austrougarskom je Srbija 9. aprila 1880. sklopila železničku konvenciju. Kada je tokom pregovora o trgovinskom ugovoru Srbija odbila zahtev Austrougarske o statusu najpovlaštenije nacije, tada je Austrougarska zabranila izvoz stoke iz Srbije.

Vlada Milana Piroćanca imenovana je 31. oktobra 1880. i zatekla je zatvorenu granicu sa Austrijom, a pošto su državne finansije bile iscrpljene zbog ratova trebala je da pozajmi novac za gradnju železnice. Vlada je u nuždi poslala Jovana Marinovića, koji je uspeo da popravi odnose sa Austrijom i da obezbedi otvaranje austrijske granice za srpski izvoz stoke


Izvori:

Momir  Stojković,  Balkanski  ugovorni odnosi  I.  1876  –  1918,  Beograd, 1998,  177 – 179.
Alfred Francis Pribram, The Secret Treaties of Austria – Hungary I. 1879–1914, Cmbridge, 1920, 50 – 55.
Momir Samardžić: Politika Srbije prema Bugarskoj i tajna konvencija 1881. godine
Grgur Jakšić, Iz novije srpske istorije, Abdikacija kralja Milana i druge rasprave, Prosveta, Beograd, 1953
Slobodan Jovanović, Vlada Milana Obrenovića, broj knjiga 2, Beograd,1934
Ian D. Armour (2014). Apple of Discord: The „Hungarian Factor“ in Austro-Serbian Relations, 1867-1881. Purdue University Press.
Alfred Francis Pribram; Austro-Hungarian Monarchy (1920). The Secret Treaties of Austria-Hungary, 1879-1914: Texts of the treaties and agreements, with translations by Denys P. Myers and J.G. D’Arcy Paul. Harvard University Press.
Jan G. Beaver. Collision Course: Franz Conrad Von Hötzendorf, Serbia, and the Politics of Preventive War, 1 September 2009.
Robin Okey; Senior, Eastern Europe 1740-1985: Feudalism to Communism. Routledge. 2 September 2003
Edgar Hösch: Geschichte der Balkanländer. Auf dem Weg zum Nationalstaat. Verlag C. H. Beck, München 1988,
Holm Sundhaussen: Geschichte Serbiens. Böhlau Verlag, u. a. 2007,
Enciklopedija Jugoslavije (1968). Enciklopedija Jugoslavije, Vol. 7, Sovjetsko-jugoslovenski odnosi, Zagreb,
Tajna konvencija — Vikipedija
Srpska enciklopedija


 

Dalibor Drekić
Izvor: rasen.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime