Tortura lekara nad pacijentima u beogradskim bolnicama

10
6802
  • Već zakazane operacije nad pacijentima se neodgovorno i nepotrebno odlažu iz ko zna kojih i kakvih razloga, svakako ne krivicom pacijenata
  • Pacijenti se dovode u stanje stresa i poniženja, kao da imaju vremena da čekaju, kao da su dokoni i „vise na čiviluku“. Pacijenti uglavnom ćute, jer su u pitanju bolesni ljudi, jer im je mnogima glava u pitanju
  • Odlažu se i teški i laki operativni zahvati, a izmišlja se od strane medicinskog osoblja lepeza svih mogućih providnih i lažnih objašnjenja, pravdanja

U bolnicu na Bežaniskoj kosi, Odeljenje opšte i abdominalne hirurgije (2 sprat) primljen sam 8. januara posle pribavljanja svih neophodnih lekarskih nalaza da bih obavio jednu desetominutnu intervenciju sutradan, 9. januara. Ta operacija je dogovorena znatno ranije, 4-5 nedelja pre toga. Intervencija je takve vrste da se pacijent obično otpušta dan posle  operativnog zahvata. Posle prijema u bolnicu 8. januara sreo sam ujutro na odeljenju dr Srđana Vugdelića, lekara koji je trebalo da me operiše i tad mi je rekao da ipak ne može da me operiše kako je planirao i zakazao, nego će to učiniti dan kasnije (umesto 9. og – 10.og januara), jer je prevideo da tog dana radi u ambulanti, na prijemu. Šta sam drugo mogao da učinim nego da prihvatim to novo stanje stvari.

O tome je obavešteno nadležno medicinsko osoblje i operacija je pomerena za jedan dan.

Da istaknem, plan operacija za sutrašnji dan sastavlja nadležni lekar tog odeljenja hirurgije svakog dana oko 13 časova. Tada se saznaje lista onih bolesnika koji će biti operisani.

Tako da sam se pomirio sa tim da ostajem u bolnici jedan dan više od planiranog, što mi nije bilo baš prijatno, jer kome je do gledanja i slušanja teških bolesnika i doživljavanja svakojakih muka pacijenata.

Naravno, 9. januara bio sam „siguran“ (sada vidim i naivan) da ću biti na listi pacijenata predviđenih za operaciju.  Pa sam oko podne pitao dežurne medicinske sestre i drugo osoblje koji sam po redu da bih znao da se što bolje pripremim. A i da obavestim svoju porodicu.

Odgovor nisam dobijao, već informaciju da će se vreme operacije znati oko 13 časova. Kada je prošlo 13 časova, a plana operacije bar za mene nije bilo, nije se mogao saznati nikako, prišao sam lekarskoj sobi po prvi put i pitao nekog mladog lekara, stažistu ili specijalizanta da li je napravljen sastavljen plan operacija za 10. januar.

Da Vas podsetimo:  Miketić u otvorenom pismu Dejanu Stankoviću: Deki delijo, koliko ti je dosta?! Ne ruši se Beograd koji te je voleo

On je onda pogledao jedan papir i rekao mi “da me nema na spisku za operacije”!?

Na moje pitanje zašto, on mi je rekao kako je moja operacija lakša, i kraća i da može da se ubaci i da će se to regulisati, da sačekam…

Obmanjivanje, ćutanje i laganje pacijenta

Naravno, nisam bio zadovoljan njegovim odgovorom pa sam pitao i druge zaposlene medicinske radnike, dežurne glavne medicinske sestre, ali su svi oni  izbegavali odgovor, pravili su se neobavešteni, da ne znaju, da to radi lekar…

Kad sam im rekao da postoji plan, da je napisan, ali da moje ime nije na njemu, one su ćutale. Pitao sam ih da zovu nadležne i provere o čemu se radi, jer ističe vreme, a moram biti pripremljen za operaciju, ako ima izgleda da budem operisan.

Nikoga koga sam pitao i s kim sam strpljivo razgovorao nije ništa mogao konkretno da mi odgovori, kao da je o mom skidanju sa spiska operisanih odlučivao Rimski poglavar, a ne njihov šef iz neke od susednih kancelarija. Svi su se ponašali nezainteresovano i pravili su se da to nije njihov posao da me obaveste u čemu je problem.  Kao da to nisu dužni da učine.

Za njih sam ja bio pacijent koji ne treba ništa da zna, ni o čemu da bude obavešten i da ne pita mnogo.  Znači osoba bez ikakvih prava!

Tražio sam da pozovu lekara koji treba da me operiše i pitaju ga u čemu je problem, a on se nalazio na 100 metara udaljenosti  u drugoj ambulanti gde je trebalo da pregleda pacijente.

Kako ni to nisu hteli da urade, ama baš niko od desetak-dvadeset zaposlenih na odeljenju, otišao sam sam i oko 14,30 našao lekara dr Srđana Vugdelića. Pošto sam ga obavestio da nisam planiran za operaciju on se vrlo iznenadio i pozvao je odmah telefonom nadležnog kolegu i pitao ga u čemu je problem, a ovaj je objašnjavao “od Kulina bana”… Uglavnom rečeno mi je da „jedna operaciona sala ne radi“  (mislim da to nije tačno, da su me obmanuli, lagali) i „da nemaju, uz to, ni anesteziologa“. Mislim da je i to bila laž.

Da Vas podsetimo:  Ko lud, ko zbunjen

Da istaknem, nije mi rečeno da ću biti operisan 11. ili 12. januara, nije to pomenuto nijednog trenutka mi na odeljenju hirurgije, a ni od od strane dr Vugdelića.

Tada sam dr Vugdaliću rekao da odlazim kući, da sam odlučio da odem, jer u ovakve lekare nemam nikakvo poverenje. Rekao sam mu da sam se spakovao i on je video da sam doneo svoje stvari u torbi. S njim sam još na kraju razgovarao i tražio savet u koju drugu zdravstvenu ustanovu da idem…

Vratio sam se na odeljenje da uzmem otpusnu listu, jer nijedne reči nije bilo o novom datumu operacije, čak ni u nagoveštaju ni od jednog od prisutnih lekara. A onaj nadležni lekar koji je napravio plan operacija za 10. januar kao da je propao u crnu zemlju! Ni traga ni glasa od njega! Ustvari, baš ga je bilo briga!

Umalo iz bolnice u zatvor

Dok sam čekao da dobijem otpusnu listu, pitao sam onako usput a zašto me nema na listi za operaciju, a tada mi je rečeno da eto ima teških slučajeva za operisanje, sa tumorima… da su oni urgentni, hitniji.

Znači, lagali su da im ne radi jedna operaciona sala, da nema anesteziloga…

Videvši sa kakvim osobama imam posla, sa osobljem koji laže, a da ne trepne, koje je uz to neljubazno, drsko, bezobrazno, dočekao sam otpusnu listu koju je potpisala dr Jovanka Mrda, inače vrlo neprijatna u ophođenju. Pretila mi je vrlo bezobrazno čak zvanjem policije, ako ne potpišem otpusnu listu, kao da sam ja nešto kriv! Uh, to me baš potreslo doktorko! Uplašio sam se posle ovakve ogavne bolnice još i zatvora!

Da Vas podsetimo:  Nemačka, Račak i Rambuje: Četvrt veka zlokobnog simbola

Njeno sramno ponašanje samo govori o tome koliko ovom osoblju na ovom odeljenju nije stalo do pacijenata, što sam se i lično uverio za tih 30-tak sati provedenih u toj neprijatnoj i  nekorektnoj sredini.

U tom je stigao oko 15 časova ordinirajući lekar dr Vugdelić iz ambulante i oba smo potpisali taj „istorijski“ i što je najgore sramni dokument.

Dokument (otpusna lista) je u prilogu:
Red je da obavestim čitaoce da je direktor dr Marija Zdravković, a Borislav Tošković načelnik ovog odeljenja. Ko je od njih pravio listu za operaciju oni znaju, ali izgleda da često čine ovakve izmene, nepravedne i nedopuštene i u profesionalnom i u etičkom smislu, jer pacijenti su ljudi koji, iako bolesni, imaju svoja ljudska i sva druga prava. Ne mogu biti tretirani kao životinje… U svakom slučaju moj utisak je da su pacijenti obespravljeni, da se nad njima vrši tortura, na ovom odeljenju je to bar jasno, a isustva su slična i u bolnicama širom Srbije.

Obratio sam se i Zaštitniku prava osiguranih lica za pomenutu bolnicu „Bežanijska kosa“ , ali mi je ona objasnila (pravnica po struci) da nije nadležna u ovom slučaju i da se mogu žaliti lekaru koji me uklonio sa liste planiranih lica za operaciju!?! Drugim rečima, svelo se na staru poznatu praksu još iz turskog doba: „Kadija te tuži, kadija ti sudi“.

Videćemo kakve će rezultate imati moje žalbe drugim nadležnim državnim institucijama zbog ovakvog nesavesnog ponašanja lekara, nebrige i nedostatka lekarske etike.

Ali, građani Srbije moraju da se suoče sa činjenicom da je zdravstvo ove zemlje razoreno, kao uostalom i mnogo šta drugo. Takođe moraju da se suoče sa činjenicom da pod hitno građani moraju da izvrše pritisak na vlasti da se to neizdrživo stanje popravi, jer kad građani dođu u priliku da “koriste” usluge takvoga zdravstva – biće im kasno.

Danas zdravstvo u Srbiji uvodi srednjovekovnu praksu lečenja – “ako ima dana – ima i leka”, odnosno kao što je narod govorio – “kako nam Bog da”. Zato se tome moramo suprotstaviti.

Jovo Vukelić
Izvor: izmedjusnaijave.rs

10 KOMENTARA

  1. JA ZNAM DA NISAM NAISAO NA BOLJU I PRIJATNIJU DOKTORICU OD JOVANE MRDE.OPERISALA JE MOJU SUPRUGU I SVAKA JOJ CAST NA STRUCNOSTI I LJUBAZNOSTI.ONA JE KONKRETNA PRECIZNA I STRUCNA ,JOS JEDNOM SVE POHVALE ZA DOKTORICU.

  2. Sve je ovo napisano sa zlom namerom da se okolnosti zloupotrebe u cilju vredjanja zdravstvenih radnika cija su imena navedena sa napadanjima bez osnova ! Ponasanje ovog coveka je bilo strasno prema svima koji su tada bili na odelenju. Samo sam sedeo i gledao kako se ponasa prema mladim sestrama i jednoj mladoj doktorki, i ja imam kcerku i osetio sam strasan bes prema takvom maltretiranju zena. Sramota ! Mlada doktorka je dozivela takvo maltretiranje sa njegove strane, bahato ponasanje bez trunke postovanja prema najtezim bolesnicima sa tog odelenja. Sve sam cuo, sestre su komentarisale da su sokirane kako nekog nije sramota da se na ovaj nacin razmece i to u bolnici. I sad jos pise ovakve gluposti. Stvarno sramota.

  3. Апсолутно нестрпљење једног човека да сачека лак оперативни захват. Апсолутна несарадња са особљем и један пре свега одбојан приступ. Постоје људи који имају карцином, а постоје и људи који то не разумеју или просто неће да разумеју. КБЦ БЕЖАНИЈСКА КОСА нема разлога да лаже за салу, анестезиолога или због било ког разлога било кога помера, али неповерљив човек и човек пун фрустрација ће увек имати да каже нешто негативно. Да неко буде ту 30 сати и доноси суд и овако нешто пише, то је неки гранични поремећај личности, а не нестручност. И жао ми је што ово нисам прочитао раније, а данас у доба ковида19 бих контактирао истог човека који је без имало срама писао овакве ствари, а гомила других га подржала. Никог болница није спасила и сви су вам најгори а када вам се спаси жива глава, спуштате исту јер се пљували. У потпису, срдачно, доктор специјалиста са Бежанијске косе.

  4. Nazalost gore navedena prica pokazuje samo jedno a to je koliko su zdravstveni radnici u ovoj drzavi obespravljeni i nisu postovani. Svako sebi daje za pravo da odlucuje o stvarima u koje se ne razume. Lekara i sestara je sve manje, radi se u nemogucim uslovima… ali je pojedincima bitna licna agenda a ne lecenje. Odeljenj hirurgije i KBC Bezanijska kosa su najsvetliji primer pozrtvovanog i profesionalnog rada i sigurno ih licne frustracije pojedinaca ne mogu ukaljati.

  5. Јово
    И ја сам доша у болницу као и ви из нецвоље, не од беса. Али, нису хтели да ме оперишу, иако је то било договорено. А зашто? Зато што је вероватно неко платио да дође преко реда, или из неког другог разлога.
    Зато сам огорчен.

  6. Априла прошле године добио сам инфаркт миокарда у Панчеву и кардиолог ме је упутио у Београд, у КБЦ Звездара. То је била дежурна установа уочи Ускрса, примали су пацијенте из целе земље, радили су као на траци. Спасли су ми живот, уградили стент. Остао сам тамо 9 дана. Немам ни једну једину примедбу на рад колега и особља. Од првог тренутка имао сам став, да нисам дошао да се надмудрујем с њима, него да се лечим. Видео сам и друкчије пацијенте, било је будалисања, глупарења и лудовања сваке врсте. Колегама уопште није лако. Професор ми је дао свој телефон, што никада нисам злоупотребио. Понекад ме он позове, и пита како сам.

    • Hvala Bogu da jos ima dobrih i normalnih ljudi. Jedini problem je sto ih ima malo…… Dobrih ljudi ima malo i u dobra vremena a kamoli sada.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime