Tragedija koja je potresla Srbiju i danas misterija

1
1654
Foto: printscreen

Na današnji dan, 2015. godine u Surčinu se srušio transportni helikopter MI-17 Vojske Srbije. U nesreći su poginula četiri pripadnika VS, dvojica medicinskih radnika i beba stara pet dana.

Nesreća koja je pre pet godina zadesila Srbiju i dan danas je obavijena velom tajni i mnogim nelogičnostima. Tada su živote izgubili pilot major Omer Mehić, pilot kapetan Milovan Karić, zastavnik Nebojša Trajić, mehaničar letač Ivan Miladinović, lekar Dževad Ljajić, anesteziolog Miroslav Veselinović i beba iz porodice Ademović.

U „složenim vremenskim uslovima“, helikopter MI-17 se srušio pri povratku iz Raške, odakle je prevozio životno ugroženu bebu iz Novog Pazara. U izveštajima je zaključeno da su uzroci udesa ljudski faktor, kao i „niz propusta u planiranju, organizaciji i rukovođenju letom“.

Ipak, mnogo nelogičnosti ostalo je da lebdi nad ovim slučajem. Navodilo se da je tada ministar odbrane Bratislav Gašić direktno kontaktirao sa komandantom 204. vazduhoplovne brigade, generalom Predragom Bandićem, koji je bio na godišnjem odmoru i kome je izdao naređenje da se vojnim helikopterom krene u akciju spasavanja bebe. Ovim potezom preskočen je lanac komandovanja u vojsci, jer je Gašić prvo morao da se obrati načelniku Generalštaba Ljubiši Dikoviću.

U predistražnom postupku je utvrđeno da je bilo propusta u lancu komandovanja, ali da oni nemaju krivično-pravnu težinu, već eventualno disciplinsku. Tadašnji ministar Gašić, nije mogao, kao civil, da bude obuhvaćen vojnim disciplinskim postupkom. Umesto Gašića, sedam meseci nakon nesreće, Vojni disciplinski sud dvojici generala Živaku i Bandiću zabranio je napredovanje u službi narednu godinu, odnosno dve godine. Proglašeni su krivima za „propuštanje radnje na koju je lice u službi ovlašćeno radi sprečavanja nezakonitosti ili štete“, a Bandić i za prekoračenje ovlašćenja.

Velika polemika nastala je zbog čega je helikopter u teškim i složenim vremenskim uslovima pokušao sletanje na beogradski civilni aerodrom, a ne na vojni u Batajnici ili heliodrom kod VMA na Banjici. Ko je i zbog čega odlučio da se leti za Beograd, a ne za Kragujevac, Kraljevo ili Niš? U vojnim izveštajima se zaključuje da su uslovi leta bili ispod propisanog meteorološkog minimuma za oblačnost i vidljivost, kao i da je pilot Omer Mehić insistirao da sleti na Banjici, potom i u Batajnici, a ne u Sručinu, gde su pali.

Da Vas podsetimo:  Postoji li održivo rudarstvo i da li je moguće u Srbiji?

Još veću senku na čitavu situaciju bacilo je i izveštavanje medija, koji su pisali kako je helikopter sa bebom već sleteo na aerodrom i da je beba na putu za Institut za majku i dete. Javnost je postavljala pitanje – da li je helikopter išao na aerodrom u Surčinu „da bi se neko tamo slikao“?

Foto: printscreen

Čak je i RTS pustio na sajtu ovu vest.

Foto: printscreen

Više javno tužilaštvo u Beogradu je 15 meseci posle pada helikoptera saopštilo da neće biti pokrenut krivični postupak protiv osoba koje učestvovale u pripremi i izvršenju zadatka. Kako je Tužilaštvo navelo, Komisija za osnovno ispitivanje udesa i Komisija za ispitivanje vanrednog događaja nisu utvrdile da je to delo izvedeno iz nehata ili sa umišljajem.

Uprkos svim pritiscima javnosti, Bratislav Gašić nije smenjen sa funkcije ministra. Njegova smena usledila je tek 5. februara iduće godine, zbog drugog incidenta, sa novinarkom Zlatijom Labović.

Izvor: Direktno.rs

1 KOMENTAR

  1. Трагично је то што су хеликкоптер и посада, непосредно пре слетања на “Н.Т.“
    били предпочињени цивилној контроли летења – цивилима, а што не може
    и није по процедури ни једне озбиљне војске у свету.
    У просторијама цивилне контроле лета морао је бити присутан војник, нарочито
    официр за безбедност, чија је првенствена дужност да се стара о безбедности
    летилице и посаде.
    Од војника никог није било, и зато је цвилна контрола лета могла врло несмотрено
    да врши неку врсту психолошког притиска на пилота, пок. Омера Мехића, тврдњом
    како је све организовано за дочек и преузимање болесника.
    Таквом тврдњом, а у немогућности да се непосредно посаветује и затражи
    мишљење од свог првопредпостављеног, а нарочито официра за безбедност,
    пок. Oмер Мехић се одлучио за слетање на аеродром “Н.Т.“?!
    Остаје нејасно због чега је контрола лета била толико и тако сугестивна у односу
    на пилота, и тако га психолошки омела у правилном доношењу одлуке?!
    Задатак контроле лета је да приземи летелицу, а не да “убећује“ пилота и тако га
    омета у правилном доношењу одлуке о времену и месту слетања.
    Пилот је, по наређењу Војске, требало да слети на Батјнички аеродром, јер је тај
    Аеродром опремљен опремом за слетање у отежаним условима, а и посада је била
    увежбана да слеће на тај аеродром у таквим условима!
    Међутим, “неко“ , преко цивилне конторле лета – “наређује“ пилоту да слети на
    Аеродром “Н.Т.“, иако овај аеродром нема потребну опрему за приземљење летилица
    у отежаним мето условима и екстремно смањене видљивости.
    Ко је и по чијем наређењу нарушио ланац командовања – заобишао Начелника
    Генералштаба, па и Врховног команданта?

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime