Trepča: nova ofanziva Šiptara na srpsku imovinu

0
1983

U V O D

Kada je 08.10.2016., posle obaveznog drugog čitanja, skušptina para-države Kosovo, usvojila „Zakon o Trepči“, sa 79 glasova „za“ i 14 „uzdržanih“ (prisutno 93 od 120 „poslanika“, srpskih 10. napustilo sednicu), srpske vlasti su još jednom odglumile zatečenost potezom druge strane i napravile medijsku predstavu nekakvog izvlačenja kestena iz vatre.

Trepča / Foto: fsk

Tadašnji premijer Vučić čudio se i kolačio oči u kameru, zvao strane ambasadore na konsultacije, pisao Briselu i na kraju, tri dana kasnije, zakazao Vanrednu sednicu vlade na kojoj su poništene odluke kosovske „skupštine“ vezane za Trepču. Napravio je time još jedan markentiški potez kao među-fazu u privikavanju srpske javnosti i Srba na Kosmetu da će, voljom ili krajnjom nekompetentnošću srpskih vlasti, ostati bez još jednog strateškog resursa, kao što su ostali i bez Telekoma.

Jer, laž je kako je vlada tzv. „Kosova“ Nacrt Zakona o Trepči donela preko noći i da nije bilo prilike i načina da se Srbija tome surostavi. Vučić kao da zaboravlja šta je rekao prilikom svog boravka na Kosmetu početkom aprila 2016., prilikom obilaska flotacije u Leposaviću, gde je istakao kako se „pribojava“ pokušaja kosovske strane da izglasa poseban zakon kojim bi „Trepču pretvorili u javnu svojinu tzv. Republike Kosovo“, ali da će beogradska delegacija insistirati u Briselu da im se „jasno stavi do znanja da Srbija ne da neće u tome da učestvuje, već da to neće da dopusti, da se zna ko je gradio flotaciju u Leposaviću, i Crnac i Belo brdo i ko u njima radi“, te da će Vlada Srbije sa rukovodstvom Trepče – sačuvati Trepču, i ulagati u nju.(1)

To je bilo saznanje i obećanje iz aprila, otkud u oktobru iznenađenje? Ima li tragova da je Srbija preduzela bilo šta u tom periodu da spreči ili predupredi proceduru donošenja Zakona o Trepči, koja je praktično otpočela 15.03.2016., imenovanjem Komisije za izradu nacrta Zakona o Trepči? Nema. Pogađajte zašto?!

Primera radi, Vlada Srbije mogla je da se obrati UNMIK-u, budući da je shodno Rezoluciji 1244., od avgusta 2000-te, pravo upravljanja nad kapacitetima „Trepče“ na teritoriji Kosova i Metohije, preuzela UNMIK administracija, čime je ova Kompanija postala jedini privredni subjekt pod direktnom kontrolom UNMIK-a.(2) Kasnije se to jeste menjalo, ali izvorni dokument nikada nije prestao da važi, kao ni Rezolucija 1244. pa je to bila itekako validna adresa za pritisak na jednostrane odluke albanske strane. Ali, problem je što se sam Vučić očigledno ježi na pomen Rezolucije 1244. i svesno “zaboravlja” na postojanje bilo kojih opcija osim briselskih, a u Briselu “zaboravlja” da Trepču spomene. Opet, pogađajte zašto?

A u tom pogađanju, pokušaće da Vam pomogne ova analiza. Krenućemo od kratkog istorijata Trepče, objasniti njen status nakon uspostavljanja misije UNMIK, pa preko spornog Zakona o Trepči doći do onoga šta su opcije za Trepču sutra i kakve su mogućnosti Srbije da odbrani svoje državne interese u ovom metalurškom kombinatu, bar u onom delu kojim upravljaju Srbi (tzv. Trepča-Sever). Naravno, ako to istinski bude želela, odnosno umela.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: EU NIJE EVROPA, SAD NISU AMERIKA

Pre nego se tome posvetim želim da ukažem da sam o Trepči već pisao za ovaj portal, februara 2015. i u tom tekstu “Trepča kao volja i predstava”(3) nažalost ukazao na mogućnost i tendenciju onoga što će se dogoditi dvadesetak meseci kasnije. Predlažem da pročitate taj tekst, ne samo što on i danas ima punu aktuelnost, već pre svega zato što je ugao iz koga sam tamo izložio problem Trepče potpuno drugačiji od ovog sada, kada su Šiptari krenuli u novu ofanzivu na srpsku imovinu na Kosmetu, bojim se uz podršku srpskih vlasti, bez obzira da li je ona posledica namere, odnosno političkih zadataka koje ispunjavaju po nalogu Zapada, ili totalnog diletantizma u rešavanju kosovskog pitanja.

TREPČA – KRATAK ISTORIJAT

Trepča se smatra najstarijim srednjovekovnim rudarskim naseljem u Evropi, a smatra se da je kao takvo formirano početkom XIV veka, u vreme Kralja Milutina. Za zaštitu rudnika, podignuta je tvrđava Ćutet, a vađenje olova, srebra i gvožđa, nastavljeno je i posle propasti srpskog carstva. Nakon Kosovskog boja Trepčom je neko vreme upravljao Vuk Branković, a u ruke Osmanlija trajno pada 1455. godine, koji ga eksploatišu do 1685. godine kada prestaje s radom.(4)

Savremena istorija Trepče praktično počinje između dva svetska rata kada, “dve godine nakon početka ispitivanja trepčinog rudnog blaga (1924.) engleska kompanija Selection Trust potpisala je 1926. godine Ugovor o koncesiji zemljišta sa Radomirom Pašićem (sinom Nikole Pašića), koji je inače bio poznat po velikim privrednim malverzacijama. Već decembra 1927. godine osnovana je firma Trepca Mines Limited sa sedištem u Londonu, a Generalnom direkcijom u Zvečanu. Firma je brojala 2.400 radnika, imala 55 inžinjera i početni kapital od 300.000 tadašnjih funti. Tri godine kasnije 1930. otvoren je rudnik Stari trg sa probnom proizvodnjom od 500 tona dnevno, da bi se od 1932. godine proizvodnja ustalila na oko 2.000 tona rude dnevno. Tokom 1940 otvorena je i sopstvena topionica olova”.(5)

Tokom Drugog svetskog rata, bez obzira što je Kosovo bila italijanska okupaciona zona, upravu nad Trepčom preuzimaju Nemci i to kompanija u vlasništvu Hermana Geringa, što najbolje pokazuje značaj koji je Kombinatu pridavan kao sirovanskoj bazi. Nakon rata, Trepča je obuhvaćena Titovom nacionalizacijom, širi svoju osnovnu delatnost i postaje istinski privredni gigant koji je u jednom momentu zlatnih osamdesetih prošlog veka brojao blizu 20.000 radnika i proizvodio 45.000 tona koncentrata olova i 42.000 tona koncentrata cinka godišnje.(6) Otpočinjanjem procesa raspada Jugoslavije tokom devedesetih proizvodnja se smanjivala ali je, ipak, pred NATO agresiju na SRJ 1999. godine Trepča ostvarivala prihod od 200 miliona dolara, dok danas ima dug od 150 miliona evra, a radi jedino deo Trepče koji kontrolišu Srbi, tzv Trepča-Sever.(7)

TREPČA NAKON USPOSTAVLjANjA UNMIK ADMINISTRACIJE

Da Vas podsetimo:  Srpstvo u Crnoj Gori kroz vekove

Shodno Rezoluciji 1244. država Srbija predala je, prema tadašnjem političkom sporazumu, imovinu Trepče UNMIK-u, još 1999. godine, ali je tadašnji šef te Misije, albanski lobista, Bernard Kušner, pokušao da Trepču prenese na tzv. „kosovske institucije“, što je na terenu izazvalo praktičnu podelu ovog giganta na dva preduzeća „Trepča–Sever“ i „Trepča–Jug“ kojom upravljaju Albanci. Ali, do toga se nije došlo odjednom. Formalno-pravno Trepča je i danas jedinstveno pravno lice koje funcioniše kao dve odvojene celine, od kojih svaka ima svoj žiro račun, svoj menadžment i imovinu kojom upravlja.

Da bi smo znali o čemu pričamo valja istaći da Trepča-Sever kontroliše rudnike Crnac, Belo brdo i Žuta Prlina, otvoreni kop Koporić, dve flotacije (jedna instalirana 2012) u Leposaviću i metalurgiju u Zvečanu. Ukupno zapošljava nešto preko 3000 radnika, koji se rotiraju budući da kapaciteti omogućavaju neprekidnu upošljenost oko 1200 radnika.(8) Zaradu primaju za period koji rade, a za period za koji ne rade primaju “stipendije” od 30 evra koje je ustanovio UNMIK i naknade za nezaposlene Vlade Srbije. Uglavnom, Trepča-Sever je kičma privrednih aktivnosti na severu Kosmeta, iako upravlja sa oko 30% imovine. Pri tome, važno je i naglasiti da se dva najvažnija rudnika Trepče-Sever, Crnac i Belo brdo, protežu iza administrativne linije i praktično eksploatišu rudno blago Srbije.

Preostali deo imovine, oko 70 %, kojom upravlja Trepča-Jug, i koja obuhvata 26 rudnika i ostatak Trepčine imovine nije u pogonu.

Ovo je faktičko stanje, a da pogledamo i kako se situacija razvijala u formalno-pravnom smislu.

Tokom avgusta 2000-te UMNIK je svoju kontrolu nad Trepčom praktično „overio“ formirajući i registrujući Trepču kao novi privredni subjekt „Trepča pod UMNIK Administracijom“ (Trepca under UMNIK Administration), koje je formalno funkcionisalo kao jedno preduzeće, čijeg je direktora postavljao UNMIK. E, sada, nešto vrlo važno – ovako formirano preduzeće preuzelo je kontinuitet pravnog lica Holding RMHK „Trepča“ a.d., sa srpskim upravljanjem (pre bombardovanja). Ovo je itekako bio osnov za odbranu Trepče od onog što će uslediti kasnije, ali ga srpske vlasti nikada nisu koristile.

Tokom 2002. godine UNMIK je pravo upravljanja Trepčom delegirao na svoju agenciju pod imenom “Kosovska agencija poverenja” (Kosovo Trust Agency – KTA), koja je kompaniji promenila ime u Trepca Enterprise under KTA Administration, ali nastavila pomenuti kontinuitet. Tako je „tokom 2008. godine međunarodna uprava na Kosovu saopštila da je za nju jedina važeća struktura vlasništva Trepče ona prema kojoj je 25 odsto kombinata u društvenom vlasništvu, 66 odsto u rukama Fonda za razvoj Srbije, dva odsto ima EPS i po nešto više od dva odsto Jugobanka, Beobanka i Progres”.(9) Ovo se, takođe, može i mora koristiti u razgovorima o Trepči, ako se Vučić bude udostojio da ih vodi.(10)

No, kada je 2008. godine samozvana „Skupština Kosova“ formirala tzv. „Kosovsku agenciju za privatizaciju“ (KAP), ova se samoproglasila nadležnom za Trepču i 2009. godine, bez dozvole i znanja UNMIK-a i ogranka Trepča-Sever, preregistrovala Trepču u Trepca Enterprise under PAK Administration, sa adresom južnog dela „Trepče“ kao sedišta firme (južna K. Mitrovica), koristeći sve ostale elemente iz postojeće registracije, uključujući i ovlašćena lica. UNMIK nikada nije prihvatio, ali ni osporio ovaj čin. Ako ne reagovanje UNMIK-a na ovaj falsifikat, kojim je KAP sebe praktično ozvaničila kao upravljača Trepčom, možemo tumačiti političkim ili ekonomskim interesima Zapada, neshvatljivo je da Srbija nije službeno reagovala na ovako drastično kršenje Rezolucije 1244. i praktično upadanje u njenu državinu. Tadić i njegova svita ostali su nemi.

Da Vas podsetimo:  Uoči popisa u Crnoj Gori: Kako se kretao broj Srba kroz decenije

Jedino se oglasilo poslovodstvo Trepče-Sever da je za njih UNMIK-ova Trepca Enterprise under KTA Administration jedina prihvatljiva forma koja, po međunarodnoj regulativi, može privremeno funkcionisati na KiM. Šiptari su ovo prećutali, kao što je njima prećutao Beograd. Nije im se žurilo. Proces je bio usmeren tamo gde su želeli.

A želeli su da sebe predstave kao upravljača nad celokupnom imovinom Trepče. Tako je KAP maja 2011. godine, donela uredbu kojom je zabranila prodaju svih proizvoda „Trepče“, zbog neprihvatanja njihove nadležnosti od strane rukovodstva Kombinata „Trepča-Sever“ iz Zvečana. Srpski menadžment, naravno, nije poštovao ovu uredbu, a Šiptari nisu pritiskali da se ona sprovede silom, jer im je bilo najvažnije da ona postoji. Beograd je opet ostao prilično pasivan.

Iako je šiptarska igra sa jedinstvenim pravnim licem čije je sedište u Južnoj Mitrovici bila sasvim providna – čekanje da ukupni dugovi zbog većeg dela firme koji ne radi postanu alarmantni kako bi se opravdale vanredne mere u Trepči kao formalno jedinstvenom pravnom licu, srpska strana nije iskoristila ustupke koje je jednostrano davala u Briselskom procesu vezano za imovinu, da ovaj scenario bar predupredi nekom svojom inicijativom, već je zamajavala sostvenu javnost nebulozama o nekakvoj ZSO, koja će bezmalo biti nova Republika Srpska.

A kada je 15.03.2016. tzv. “Vlada Kosova” imenovala šesnaestočlanu komisiju za izradu Nacrta Zakona o Trepči, čije je vođenje povereno ministru ekonomskog razvoja Bljerandu Staviljeciju, a u kojoj je bilo svega dva člana srpske nacionalnosti (Ljubomir Marić, ministar za lokalnu samoupravu u kosovskoj vladi i Ranko Đokić) čije glasanje protiv nije nosilo pravo “veta”, Beograd je opet glumio iznenađenje, ali tim povodom opet nije tražio raspravu u Briselu! Put Zakonu o Trepči bio je otvoren.

Dragan Milašinović

fsksrb-ru

Nastavlja se…

_______________________________

Odrednice:

  1. kossev.info/strana/arhiva/usvojen_zakon_trepca/9923
  2. rs.sputniknews.com/srbija/2015012856084/
  3. www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/trepca-kao-volja-i-predstava/
  4. sh.wikipedia.org/wiki/Trep%C4%8Da
  5. www.fsksrb.ru/fond-strateske-kulture/politika/trepca-kao-volja-i-predstava/
  6. www.nin.co.rs/pages/article.php?id=78960
  7. rs.sputniknews.com/srbija/2015012856084/
  8. www.nin.co.rs/pages/article.php?id=78960
  9. rs.sputniknews.com/srbija/2015012856084/
  10. (Inače, kod Agencije za privredne registre Srbije od 2010. godine upisana je RMHK Trepča a.d. Zvečan u restrukturiranju, u čijem vlasništvu Fond za razvoj učestvuje sa 54 odsto, Dunav banka Zvečan sa 11,14 odsto, Generaleksport sa 6,7, progres, Jugo i Dunav banka sa manje od dva procenta, ali ovu registraciju ne priznaju ni UNMIK, ni tzv. kosovske institucije.)

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime