Prema Ustavu republike Srbije u osnovna ljudska prava spadaju Pravo na rad (član 60. Ustava: „Jemči se pravo na rad, u skladu sa zakonom“) i Pravo na socijalnu zaštitu ( Član 69. Ustava: „Građani i porodice kojima je neophodna društvena pomoć radi savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, imaju pravo na socijalnu zaštitu, čije se pružanje zasniva na načelima socijalne pravde, humanizma i poštovanja ljudskog dostojanstva“.)
Slučaj niške porodice Jojić je primer šta se dešava sa građanima koji nisu uspeli da ostvare pravo na rad a od socijalne pomoći od 14.000 (četrnesthiljada) dinara, koju primaju od države ne mogu da podmire ni osnovne životne potrebe.
Dvočlana porodica Jojić (brat i sestra) zbog dugova elektrodistribuciji već nekoliko godina žive u stanu bez struje a sada su im izvršitelji popisali i stvari zbog dugova za gradske komunalne usluge.
O stanju u kome se nalazi porodica Jojić najbolje govori činjenica da su popisane stvari bezvredne i niko nije hteo da ih kupi i sada je na JKP Objedinjena naplata da odluči o merama daljeg postupka izvršitelja.
Postoje dve varijante: da im se ponudi potopisivanje sporzuma o reprogramu duga na 60 rata uz uslov da redovno izmiruju tekuće obaveze iako njihova ukupna mesečna socijalna primanja ne mogu da pokriju tu obavezu a druga varijanta je prodaja stana koji su nasledili od roditelja, i njihov odlazak na ulicu.
Naravno, to se sve radi po zakonu koji je donela Narodna skupština republike Srbije!?
Ako je sve to po zakonu, onda je očigledno da se u Srbiji donose zakoni koji nisu u skladu sa Ustavom, jer u ovom postupku nema ni socijalne pravde, ni humanizma ni poštovanja ljudskog dostojanst iz člna 69. Ustava Republike Srbije.
mr. sci Jovan Jovanović, predsednik Centra za zaštitu potrošača „Forum“
www,gradjanin.rs