U Dvorcu miševa

0
1341

rusijaPonovo sam imao zadovoljstvo da provedem gotovo tri nedelje u Rusiji.

Naučna konferencija državnog Univerziteta iz Nižnjeg Novgoroda održana je tokom krstarenja velikog kruzera „Oktobarska revolucija“, po najsevernijem delu Volge, od Nižnjeg Novgoroda do Belog jezera na severozapadu i nazad, u trajanju od sedam dana.

Obišli smo mesta i gradove drevne Rusije, gde je bio civilizacijski centar ruskih zemalja u zrelom periodu Srednjeg veka posle propasti Kijevske Rusije na jugu, kada su od sredine XIII veka izvršili invaziju mongolsko-tatarski osvajači.
Radi se o putu, koji samo u jednom pravcu ima blizu 1000 km, u pravcu severozapada…Najsevernija tačka na kojoj smo ovog put bili su Belo jezero.

Belojezerski srednjovekovni manastiri su na geografskoj širini Sankt Peterburga (oko 400 kilometara na istok), dok je polazna tačka Nižnji Novgorod približno u ravni Moskve.

Pratilo nas je lepo vreme, bez padavina i često sunčano, samo je pretposlednjeg dana bio pljusak.

Istina, kada smo išli auto-putem jednu deonicu do Vologde, videli smo neobičan saobraćajni znak opasnosti – da losovi mogu da pretrčavaju put!

Za razliku od majskog krstarenja sada nismo imali prilike da obiđemo ni jedan milionski grad (Vologda, Jaroslavlj, Kostroma i Cerepovec najveći gradovi na ovoj ruti koje smo obišli imaju između 300 000 do 600 000 stanovnika), ali bili smo impresionirani riznicom arhitektonskih dostignuća i obeležja, praktično svih istorijskih epoha, a najviše srednjovekovne i novovekovne…

Oduševljeni duhovnošću brojnih manastira i crkava, lepotom prirode i gostoprimljivošću ljudi sa kojima smo se sretali.
Spoj tradicionalnog i modernog je vidljiv i na ovom putu po severnom delu evropske Rusije (mada ovo nije puni sever, koji se prostire više od hiljade kilometara kopna ka severnim morima – Barencovom, Belom, Severnom okeanu…

Ckalovsk gradić koji je dobio ime po legendarnom pilotu dvadesetih i tridesetih godina sovjetskog perioda Ckalovu, koji je izvršio više pionirskih letova, između ostalog prvi je preleteo Severni pol i sleteo u Kanadu, preleteo SSSR po dužini i potom do Aljaske, izvodio akrobacijske poduhvate i dr.

U muzeju Ckalova u njegovom hangaru originalni avioni iz tog perioda sa kojima je postizao ove podvige, pre nego što je poginuo u avionskoj nesreći decembra 1938. u jednom od svojih brojnih poduhvata testiranja novih tipova aviona.

Drevni grad Jaroslavlj, kao i Kostroma i većina drugih koje smo posetili ovom prilikom pripadaju tzv. Zlatnom prstenu ruskih gradova.

To su najstariji gradovi u Rusiji, značajni po svojim crkvama, svom istorijskom značaju, svojoj arhitekturi. Ti gradovi su vrlo često muzeji na otvorenom.

Da Vas podsetimo:  Žmigavac levo, Srpska lista desno

Posebno su značajni zbog svoje arhitekture, koja obuhvata zdanja od 12. do 18. veka: manastire, saborne crkve, kremlje, dvorce.

Neki od ovih gradova su se jedva izmenili od srednjovekovnih vremena, na primer Suzdalj. Jaroslavlj je osnovao Jaroslavlj Mudri 1010. godine i ta godina se nalazi (zajedno sa uspravnim medvedom) na grbu grada koji je često vidljiv kao obeležje na mnogim zgradama, u parkovima, tvrđavi, dvorcima.

Crkva Ilje Proroka je jedna od najlepših koje sam video do sada. Pored Volge centralni park, više crkvenih objekata, tvrđava ukazuju na velelepnu srednjovekovnu prošlost ovog milenijumskog grada.

Preobraženski manastir je najstarija građevina u Jaroslavlju – podignut je na temeljima iz 13. veka. Ovo je bio jedan od omiljenih manastira Ivana Groznog, a pre 150 godina pretvoren je u muzej.

Kompleks se sastoji od šest crkava otvorenih za posetioce, sabranih u arhitektonsku celinu uređenu u stilu lokalne arhitekture iz 18. veka

Cerepovec je industrijski i univerzitetski grad. Posetili smo rektorat gde nam je predstavljen Univerzitet, imali sastanak sa rektorom i naučnim većem, obišli studentski grad, stadione i sportske komplekse koje koriste studenti.

Metalurgija je najvažnija industrijska grana ovog grada i sa dugom tradicijom, pa smo posetili i Muzej metalurške industrije.

Istog dana posetili smo Vologdu, grad od oko pola miliona stanovnika sa velikom gradskom tvrđavom, muzejem rukotvorina (čitav ovaj region proizvodi industrijsko bilje, a naročito lan) i Sofijski sabor, takođe impresivnu crkvu srednjovekovnog perioda.

Kao i u Jaroslavlju, teško je opisati brojne građevine srednjovekovnog i novovekovnog perioda izgradnje, nestvarno lepog i monumentalnog izgleda, kojima obiluje ovaj grad.

Do Vologde smo došli auto-putem, kruzer je ostao u okviru Ribinskoj jezera (“morja”, veće je od preko pedeset Ohridskih jezera), a potom nastavili ka severu preko Volgo-Baltičkog kanala.

Sutradan stižemo do najsevernije tačke našeg puta, do Belojezerskog, na obali Belog jezera, gde se u selu Goricu nalazi čuveni srednjovekovni Kirilo-Belojezerski manastir, jedan od glavnih centara tadašnje ruske duhovnosti.

Manastir je opasan tvrđavom i u njemu se između ostalog nalazi i muzej ikona.

Goric i njegovu okolinu nazivaju zelenom oazom.

Sledećih dana idemo na jug (jugoistok) ka Nižnjem Novgorodu.

Ribinsko jezero koje Rusi nazivaju morem, je kolosalno čak i za ruske prilike.

Posle prevodnica nastavljamo Volgom zaustavljajući se u Miškinu, a sutradan u Kostromi i Plesu.

Miškin turistički gradić, nazvan po miševima, na neki način razvija u prodiznijevskom stilu famu o svom nazivu.

Da Vas podsetimo:  Šmitova drskost kao najava velikog okršaja

U Dvorcu miševa, interesantnoj i lepoj građevini „stoluje“ car miševa i njegova supruga, zapravo pozorišna ikonografija.

Međutim, u suterenu ovog dvorca se nalaze u zastakljenim kavezima u zidovima hiljade vrsta miševa, zamorčića, slepih miševa i pacova, što začudo nije izazvalo negativne reakcije turista-posetilaca.

Izgleda da je neko ubedio gradsku upravu da će na ovaj način namamiti mnogo turista, prodajući i suvenire u sličnom stilu.

Na ulicama ovog gradića gotovo da nikada nisam video toliko mnogo raznorasnih mačaka, i to prilično podgojenih. Da li je i to deo turističke atrakcije?

Ono što se mora reći i u Jaroslavlju i nekim drugim gradovima uočljiva je počasna straža lokalne garde, koja je sastavljena i od devojaka.

Takođe, kao što je to slučaj i u Miškinu, spomen obeležje, gde su pored spomenika i večnoj vatri žrtvama tog mesta u Drugom svetskom ratu, pedantno na spomen pločama popisana imena svih palih meštana u tom velikom sukobu.

rusOvo je naravoučenije i za Srbe, jer ako se u velikoj Rusiji mogu popisati na spomen pločama imena miliona i miliona žrtava u Drugom svetskom ratu, zar nešto slično nije moguće uraditi i kod nas, koji smo imali ogromne žrtve i koje svakako treba zapamtiti.

Kostroma grad star oko devet vekova, sa blizu 300 000 stanovnika, ima takođe velelepne građevine i pripadanje Zlatnom kolu (prstenu) srednjovekovnih ruskih gradova.

Najviše utiska su ostavili Ipatevski i Bogojavljanski manastiri, dvorac Snežane i mnoge druge građevine. Gradski glavni trg i građevine monumentalne.

Gradić Ples je mesto džet-seta, obišli smo slikarski muzej Levitana i zanimljive uličice i lokale ovog omiljenog mesta Moskovljana i posetilaca iz Nižnjeg Novogoroda i okoline.

Na kruzeru smo imali, paralelno sa turističkim obilascima, radne sekcije po naučnim oblastima, gde smo prezentirali svoje referate i učestvovali u diskusijama.

Sa kolegama, prof. Dr Rajkom Bukvićem i dr Ivanom Pajovićem predstavio sam naš naučni rad o oblicima saradnje Podunavlja Srbije i Volgo-Vjatske regije u oblasti agrara.

Odeljenje Fakulteta za industrijski dizajn predstavlja svoje brojne modele odeće u centralnoj sali kruzera, a manekenke su neke od studentkinja.

Sledećih deset dana smo proveli u univerzitetskom centru u Knjeginjinu, gde je Ekonomsko-inženjerski fakultet Nižnjenovgorodskog državnog univerziteta i sedište rektora, i gde smo kao i u maju, prof. Bukvić i ja držali predavanja studentima.

Odseli smo u istom apartmanu za inostrane profesore, a zgrade Ekonomskog i Inženjerskog fakulteta su tu odmah blizu.

U studentskoj menzi, u kojoj ujedno jedu i profesori, hrana je ukusna i jeftina, ručak je ispod jednog evra, što govori o socijalnoj brigi ruske države! Na Ekonomskom fakultetu gde sam držao veći broj časova su gotovo sve studntkinje, pa sam jednom držao predavanje sa pedeset njih (ni jedan student u grupi), a u drugim grupama ima i po neki student. Međutim, kada sam držao predavanje na Inženjerskom fakultetu ogromna većina su muškarci, i to dobrim delom (takođe za razliku od Ekonomskog gde su uglavnom etnički Rusi) po nacionalnom sastavu iz bivših sovjetskih republika, uglavnom iz Centralne Azije. Jedan čas sam tako držao predavanje studentskoj grupi koja ima dvanaest studenata i svi su iz Tadžikistana!

Da Vas podsetimo:  Kako smo upali i možemo li se izvući iz mreže kosovske "nezavisnosti"

Drugi i pretposlednji dan ovog dvadestodnevnog putovanja proveo sam u Nižnjem Novgorodu gradu od blizu milion i po stanovnika…

Poslednjeg dana boravka, već je sredina oktobra i temperatura se uveliko spušta ispod + 10 celzijusovih (što nagoveštava skori početak zime), boravim u Moskvi.

Ujutro sam doputovao avionom iz Nižnjeg Novgoroda, a uveče odleteo za Beograd…
U međuvremenu, u podne, održao sam predavanje studentima i gostima na Univerzitetu MNEPU, koji je ponajveći moskovski privatni univerzitet.

Dve su teme mog izlaganja: jedna o saradnji Podunavlja Srbije i Volgo-Vjatske regije u oblasti agrara (koji je objavljen u naučnom časopisu Ekonomskog fakulteta u Nižnjem Novgorodu), a druga o sadašnjim odnosima između Ruske Federacije i Srbije.

Zahvaljujem se rektoru MNEPU prof. Stepanovu na prisustvu tribini, a posebno prof. dr Boži Mitroviću sa ovog fakulteta koji trideset godina živi i radi u Moskvi i koji mi je pomogao oko organizacije ove tribine.

Ruska federacija je kolosalna i razvijena zemlja, svetska sila. Ruski gradovi poput onih u zapadnoj ili srednjoj Evropi, imaju u svojoj arhitekturi lepezu istorijskog preseka od Srednjeg veka, preko carskih perioda Novog veka, do savremenosti.

Mi na Balkanu imamo vezano za period turskih osvajanja priličnu prazninu u arhitekturi, iako nas soroševski kursisti-istoričari uveravaju da je to bilo, kao „vreme nekog procvata“.

Sa druge strane pored kolosalnosti, uspešnosti svega onoga što je vezano za arhitekturu, lepote prirode, saobraćajnice, infrastrukturu, dakle moć države i prirodne resurse, standard običnih građana u Rusiji je nešto bolji nego u Srbiji, iako je DPB statistički višestruko veći.

Jednostavno, rezultati Putinove ere od 2000. godine su vrlo vidljivi i na državnom i međunarodnom nivou, i u standardu građana.

Istina zbog sankcija EU i zapadnih zemalja od razvoja ukrajinske krize, angažovanja vojnog u Siriji, dolazi do usporavanja rasta ruske ekonomske moći, ali je uzlet i dalje evidentan i što je najvažnije očekuje se i u daljoj perspektivi.

dr Dragan Petrović

www.svedok.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime