U glavu mi pamet ućeraste

2
445

Nije bilo obojenog prevrata u Republici Srpskoj. Bogu hvala. Ali bilo je dovoljno razloga da se misli da je neka vrsta nasilnog pokušaja smjene vlasti u pripremi. I više nego dovoljno. Od otporovskih pesnica i anarhističkih objava, preko napadnih i masovnih poruka solidarnosti iz Federacije BiH i beogradskog sorošluka, do lažnih glasila, raznih Hadžifejzovića i inih signalizera antisrpskog dejstva, nije bilo teško uočiti mnogo puta ponovljeni šablon.

Ono čega nije bilo dovoljno, izgleda, je volja srpskih prvaka iz opozicije da odu onoliko daleko koliko je potrebno da se jedan takav prevrat izvede. Nije bilo dovoljno odlučnih izdajnika Republike Srpske na koje bi se okupatorske agenture mogle operativno osloniti.

Čak i Davor Dragičević, centralna ličnost onog emotivnog krila obojene strategije, nije posegao za nečim više od agresivnih i isključivih objava, na koje je, može se reći, imao pravo.  Na Vukoti Govedarici se sve vrijeme čitala neodlučnost , nedorečenost, čak zbunjenost u vremenu, prostoru i okruženju u koje je gurnut.

Pedepeovci su od početka, čini se, tresli goru, a bili spremni i zadovoljni i mišem, samo da se nešto rodi. Sistem koji ih sve drži uhljebljenim je ipak bolji od nesigurnih posljedica rušenja takvog sistema.

Pedepeovcima je ponešto i rodilo, ali Vukoti nije ništa. Glavnina SDS-a, ušančena u gradonačelničkim foteljama Bijeljine i Doboja, je mudro tisnula Vukotu u ring, jednim okom ne želeći da učestvuje u igri, a drugim čekajući da se ta igra razbije o hridi srpske omeđenosti sitnošićardžijskim statusom kvo i grobljima upamćene braće koja ostaše na braniku otadžbine.

Milorad Dodik se, sa svoje strane, koliko-toliko uzdržavao od davanja povoda radikalizaciji stanja. Nije to činio iz širokogrudosti, nego iz opreza i doze straha, ali je svakako moglo doći do radikalizacije da joj je Dodik dao neposrednijeg povoda. Iz straha je ne jedan vođa radikalizacijom opozicije i podizanjem tenzija ubrzao svoju propast. Dodik je, naravno, odgovoran što je proizveo toliko nezadovoljstva da ono zaprijeti da eksplodira u čin destabilizacije Srpske.

Izgledalo je kao da je nečija volja bila da se obojeni prevrat pokrene, da se ubaci u brzinu, da se legne na gas, ali – nisu mogli naći vozača. Kandidati su se svi nabili na zadnje sjedište i čvrsto se držeći, gledali da li će točak prevrata satrti traktoristu ili će se pak zaglibiti u oranju. Siroti Vukota je u tom vozanju utrpan na suvozačevo mjesto, te otud i prepadnut izraz lica.

Čak se i pojačano prisustvo huškača iz Federacije može protumačiti kao panična mjera organizatora, mlataranje rukama, loše iskalkulisana ujdurma koja je u Dodikov tor utjerala i onog posljednjeg neodlučnog, a nekupljenog glasača. Jer ako nije dovoljno što je žrec Pravde za Davida bio Slobodan Vasković, uklizavanje Senada Hadžifejzovića u priču ostavlja svakog normalnog Srbina van nedoumice da crni oblaci nose kijamet.

Neko je uzeo i neku lovu, kao onaj što je zbrda-zdola pokrenuo fiktivnu internet mrežu (Rich TvX) uperenu ka goloj i nimalo suptilnoj promociji Pravde za Davida kao sredstva za rušenje Dodika, na engleskom jeziku. Kupio domen, sklepao vebsajt, čak i imena urednika i dopisnika izmislio, sa sve fotografijama i radnim biografijama. Otvorio tuce tviter naloga i opleo. Amaterski, ali bar je navukao onoga koji mu je platio.

Štaviše, možda je revolucija baš i zaglibila u mekom oranju jer je bila operativno prepuštena priučenim lokalcima socdembaščaršijske fele, stipendistima sorošluka i skutoljupcima.

Obojene revolucije jesu zavjere, ali nisu u domenu teorije. Svi koji ovo čitaju su bili svjedoci bar desetak uspješnih u njihovom vijeku i svaka koja je uspjela je donijela pakao društvu koje je izrovila i prevrnula. Obojene revolucije se uvijek i vezuju za legitimna i najčešće visoko emotivna pitanja, koja mobilišu mase i polarizuju ih do sukoba.

Petog oktobra prije 18 godina su i sami Srbi bili žrtve jedne uspješne obojene revolucije i pritisnuta njenom čizmom Srbija dan-danas tone. Da li je Slobodan Milošević tokom godina dao više nego dovoljno povoda da ga sruše na ulici? Naravno. Da li je bilo pametno srušiti ga za račun imperijalnih interesa? Nipošto. I što je najvažnije, u obojene revolucije često budu kooptirani i oni koji pojma nemaju kakvoj su čorbi mirođija.

Imperijalna glasila prenose da je na izborima u BiH pobijedio pro-ruski orijentisani srpski nacionalista koji destabilizuje BiH. Američki Stejt Department “izražava zabrinutost“. Ne javljaju da su Bošnjaci izabrali dvojicu, od kojih je jedan osumnjičen za teške ratne zločine protiv Srba. Nema valjda Srba koji misle da strukture koje šalju ovakve poruke ne bi upotrijebili strategije obojenog prevrata da udese smjenu režima koji smatraju neprijateljskim? Pa, toliko puta jesu, toliko puta su pokazale kako to rade, pa zašto ne bi sad? Zar ima Srba koji misle da američke agenture imaju druga posla nego da se bave suzbijanjem uticaja ruskih agentura u spornom prostoru? Pa, obavještajnim službama je promjena nepodobnih režima jedna od glavnih preokupacija. A iskorištavanje momenata koji proizvede protest poput Pravde za Davida je njihova specijalnost i takvi momenti im dođu kao kec na desetku.

Da je narod nasjeo, bilo bi 100000 Srba na Trgu Krajine 5. oktobra, autobusi bi dolazili iz Doboja, Bijeljine, sa Pala, a možda čak iz Trebinja, a ne iz Jajca i Bugojna, i ako bi uopšte bilo izbora, razlika bi bila 20 posto u korist Vukote i Mladena Ivanića. Ali spuštavah se ja niz vaše uže… Što brani Hadžifejzović, ne može braniti i pošten Srbin, jer je Hadžifejzović izgradio novinarsku karijeru drveći na Srbe. Vasković je život ugradio u rušenje Dodika, ne birajući đavola s kojim će tikve saditi, i čak ako su mnoge od njegovih tvrdnji tačne, njegove namjere su odavno izašle iz okvira pravdoljubivog informisanja.

Davor Dragičević neka nastavi protest, neka osnuje udruženje građana i fondaciju za prikupljanje novca, kako je i najavio. Nijednom se Srbinu koji osjeća potrebu da ga podrži ne može zamjeriti. Nova predsjednica Srpske Željka Cvijanović bi učinila mnogo za svoj legitimitet i za legitimitet institucija Srpske ako bi se potrudila da razriješi pitanje smrti Davida Dragičevića. Vukota će se, valjda, znati povući u pozadinu, napuniti baterije i vratiti se za dva-tri izborna ciklusa, iskusniji, sjeđe glave i akobogda, s guslama među nogama.

Ali svaki Srbin takođe ima obavezu da povuče crtu između legitimne borbe Dragičevića i instrumentalizacije emocije i tenzije stvorene oko njegove akcije, jer instrumentalizacija legitimnih, a posebno duboko emotivnih težnji i jeste glavno oružje planera obojenih prevrata. Mislim da je srpski narod zapadno od Drine i ovaj put ispunio tu obavezu, natrljavši nos okupatoru manjkom izdajnika u svojim redovima.

Nije ovo odbrana Dodika, o njegovim manama i lošim stranama bi se moglo do sutra, ali neka ga obore ujedinjeni Srbi, a ne američka ambasadorka, čiji su ovo posljednji trzaji, i Hadžifejzović, šef televizije koja je bosanskohercegovačka direktna ispostava Stejt Departmenta.

A na primjeru bosanskohercegovačkih Hrvata se vidi kako prolaze oni koji zanemare svoje interese i podrede ih volji Imperije i šta bi se desilo Srbima da još više oslabi Srpska ili da je, nedobog, izgube.

Dok god manjka izdajnika, ima nade.

V. Ivković
srbist.com

2 KOMENTARA

  1. @Angela 10. Oktobar 2018. at 07:46
    Nekad je Dodik bio veoma kooperativan sa americkim ambasadorima. Bio je miljenik narogusene babuskare Medlin Olbrajt, koja je silno uticala da M. Dodik dobije prvi premijerski mandat i “za dlaku” pobijedi svog protivkandidata prof. Mladena Ivanica. Tada mu je pomogao SFOR da iz Hrvatske dovedu dva poslanika ciji su glasovi na zasjedanju Narodne Skupstine Republike Srpske u Bijeljini oznacili pocetak dugogodisnje politicke karijere. Sada je Dodik izbornim inzenjeringom ponovo pobijedio Mladena Ivanica. Imao je za to na rasppolaganju 20 miliona KM, odnosno 10 miliona evra (naravno iz budzeta Republike Srpske)

  2. Americka ambasadorka u BiH, Morina Krmak je bila u CIK i vrsila pritisak na njih, smatra ona, da su izbori bili nepravilni, iako OEBS i EU su potvrdili da je sve bilo zakonito i proteklo u redu. Agresivna, arogantna i histericna amerikanaka (tipicno!) nije uspela da ugura njihove (americke pulene ) na vlast, pa je Dodik sarkasticno izjavio “da treba izborni zakon promeniti, i gospodju Krmak proglasiti za stalnog kontrolora i brojaca glasova”! Dodik kao i uvek! Mislim da zapadni mesetari, sorosevci i ostali zapadni olos nije dovoljno iskesirao love da potkupi srbske izdajnike i srbski sljam, mislim da im ekonomije nisu u dobro stojecem stanju!! Taj olos se nije upecao na pusta americka/britanska obecanja! Znaju oni da je obecanje, ludom radovanje. Ali jesu uvalili hrvatima Komsica koji je Izetbegovicev saradnik i koga su izglasali muslimani a ne hrvati! Hrvati poludeli!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime