U sadašnjim okolnostima izbori će potvrditi poredak lične vlasti

0
766
Foto: printscreen (Kolumnista)

Delegacija Evropskog parlamenta (EP) pokazala se nedoraslom zadatku da posreduje između vlasti i opozicije povodom narednih opštih izbora u Srbiji. Tokom tri njene posete (početak oktobra, novembra i decembra) usvojene su određene mere poboljšanja izbornih uslova, ali nisu utvrđene garancije za njihovo sprovođenje. Tu leži razlog neuspeha posredovanja, a on je višestruk: dijalog vlasti i opozicije nije bio uspostavljen; opozicija se razdvojila na veći deo koji će izbore bojkovati i manji deo koji će učestvovati; ovakav ishod gotovo je idealan za vladajuću klasu Srbije i njenog vođu.

Načelno gledano, osnovni problem angažovanja delegacije EP leži u stanju političke scene u Srbiji. Unutrašnji politički činioci ne mogu sami da regulišu svoje odnose na skali vlast – opozicija, što je dovelo do blokade njihovih institucionalnih odnosa. Približavanje termina redovnih izbora izoštrava sliku opšte političke neregularnosti u državi, što je dobar ambijent za modus operandi realnog poretka. Zbog toga veći deo parlamentarne opozicije najavljuje bojkot izbora. Razlog je jednostavan i svima jasan: bez posebnih garancija zakonskih izbornih uslova u jednom poretku neograničenog samovlašća izlazak opozicije bio bi znak pristanka na vladajuće političke mehanizme. Da je opozicija u pravu u svojoj oceni i svom stavu govori činjenica da vladajući režim nikada sam ne bi prihvatio dijalog o političkom stanju zemlje. Kada bi to učinio, on bi izdao samog sebe u svojoj autokratskoj samodovoljnosti.

Ali, kada se pojavio zapadni posrednik, najpre u liku Sorošove beogradske ispostave a potom kao delegacija EP, režim je pristao na razgovore. Na prvi pogled, sasvim nelogičan razvoj dođaja, ali svakom mora biti jasno da je ovaj režim čvrst  iznutra koliko je mekan spolja, a to spolja znači isključivo prema zapadnim činiocima. Ali, na prvi pogled, baš zbog ovakve strukturne odlike režima (čvrsto-meko) posredovanje delegacije EP moglo je da učini više na polju izbornih uslova i pomogne ne samo regularnosti izbora nego i obnovi parlamentarizma u Srbiji. Kažem „na prvi pogled“, jer ozbiljniji pristup ove delegacije zaista bi delovao kao šansa i za nju kao dobrog posrednika, ali i za politički život u Srbiji.

Da Vas podsetimo:  Šta se krije iza napada na Pavlinu?

Sada, kada znamo da se to nije dogodilo, moramo da se pitamo: zašto? Dobar trag za odgovor sadržan je u okolnosti da je interesna veza između establišmenta EU, čiji je delegacija EP deo, i vlasti Srbije mnogo dublja nego između prvonavedenog činioca i srpske opozicije. Zajednički interes prvog para je da naredni izbori prođu u miru i redu, a za to izborni uslovu nisu toliko odlučujući koliko izlazak svih značajnih stranaka. Ako bi ova izborna strategija prošla, srpski parlament bio bi legitiman i merodavan za sve potonje odluke, a posebno za urednu ratifikaciju sporazuma „Srbije i Kosova“ o međusobnom priznanju. Do toga je, zar ne, jako stalo evropskoj političkoj klasi.

Drugi par u ovoj trojnoj igri – delegacija EP i opozicija koja se odlučila za bojkot izbora – ima drugojačiju vezu, a to je izlazak poretka iz stanja strahovlade i njegova demokratizacija polazeći od konsenzusa o uslovima za poštene izbore. Problem ove interesne povezanosti je u tome što je njen zajednički imenilac od sekundarnog značaja za delegaciju EU. U svakom slučaju, od daleko manjeg značaja u poređenju sa zajedničkim imeniocem ove delegacije i vladajuće garniture.

Najbolji test za ove tvrdnje jeste nemaran odnos delegacije EU prema pitanju o garancijama dogovorenih mera za poboljšanje izbornog procesa. Ovde nije osnovno pitanje koji su, i koliko ih ima, zahtevi opozicije, a koji je donji prag prihvatljivosti na strani vlasti. To, razume se, nije nebitno. Ali, važnije od toga je ko i kako može da garantuje da će se mogući dogovor dosledno primeniti. Zahtev o periodu primene (devet meseci) uz odgovarajući podeljeni administrativni nadzor, jeste najozbiljniji zahtev opozicije. To znači sledeće: ne da vlast prihvati uslove pa ih sama primeni sredstvima svoje vladavine, zbog kojih je Srbija i zapala u mrak diktature. Nego: da tokom devet meseci nema medijske diskriminacije i terora, nema javnog čerečenja opozicionih lidera i aktivista na osnovu fabrikovanih „činjenica“, da regulatorno telo elektronskih medija (REM) i druge nezavisne službe i agencije – za borbu protiv korupcije, zaštitnik građana, poverenik za javno informisanje i dr. – odgovorno rade svoj posao, da se predvide specijalne mere za sve vidove zloupotrebe izbornog procesa, i posebno izbornog čina, i mnogo toga drugog. Sve to treba da bude vidljivo i praktično do te mere da se u naredne izbore može ući bez straha od krađe.

Da Vas podsetimo:  Ekonomska vrednost Kosova

Za praktični test ovih uslova potrebni su meseci koji će verifikovati volju i spremnost svih učesnika, a pre svega vlasti, na sve radnje i faze urednog izbornog procesa. Očigledan ustavni problem ovakvog zahvata – odlaganje izbora preko ustavnog roka – može se premostiti posebnim zakonom koji bi utvrdio sve materijalne uslove, ovlašćenja odgovornih paritetnih tela i učesnika, kao i vremensku dinamiku.

Delegacija EP prešla je nečujno preko ovakvih (ili sličnih) zahteva opozicije. Za nju kao da je bilo dovoljno to što su direktnim razgovorima prisustvovali predstavnici manjih opozicionih stranaka, čime bi navodno bio ispunjen osnovni uslov političkog pluralizma. Kada se pogleda lista dogovorenih uslova – unapređivanje rada RIK-a i REM-a, novi propisi za javne medijske servise, osnivanje opšteg Nadzornog odbora za praćenje izbora i pomeranje izbora do kraja ustavnog roka – lako će se primetiti da ovde nema nikakvih garancija da će se i ovakvi minimalni uslovi sprovesti na način normalnih izbornih pretpostavki.

Sada se vidi da je posredovanje zapadnih činilaca imalo prevashodni cilj da pacifikuje srpsku opoziciju i generalno opozicionu scenu. Opozicija do danas na to nije pristala svesna svojih velikih gubitaka u slučaju definitivnog bojkota. Gubici bi, naime, bili veliki samo u slučaju da bojkot ne uspe. S druge strane, vaganje uspeha i neuspeha bojkota je relativno. Tu će nam, nažalost kao i do sada, pokazatelj biti stav zvanične EU. Ako se u kratkom vremenu koje dolazi ne pomeri sa današnje pozicije u pravcu zahteva opozicije, biće to još jedan dokaz da je ona, uz određene poslovične primedbe, zadovoljna poretkom lične vlasti u Srbiji.

Slobodan Samardžić
Izvor: Srbijasvet

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime