Ubijena ”deca” u Srebrenici…

1
3771
Srebrenica / Foto: YouTube Screenshot

Slika uvek govori više od reči, pa nema potrebe da pišemo o ovome pre nego što pogledate fotografije. Jeste ih mnogo ali ko hoće da zna istinu, neka ih pogleda. Pored fotografija koje su decenijama otkrivale zverstvo srskih vojnika koji su u Srebrenici ”ubijali maloletnu muslimansku decu”, koja na svetu širenim fotografijama izgledaju da su starosti od godinu, dve, pet, deset, četrnest… Pored tih fotosa videćete istu tu ”decu” ali kao punoletne mlade muslimane u punoj snazi i sa istinitim godinama njihove starosti, što nije pokazivano svetskoj javnosti:

Kao što smo napisali u najavi za ovo o Srebrenici o čemu se ćutalo (oni u Srbiji i Republici Srpskoj koji su o ovome trebali da obaveste institucije i političare, velike prijatelje Srbije među moćnim zemljama sveta, slike govore više od reči. Ali postoje neke reči sa kojima moram da vas upoznam, kao dodatak ovom tekstu, foto kolažu od jednog dela fotografija, koje nisu novost već dobro poznata tragična istina…

Početkom 2012. godine dobio sam iz Bosne mejl u kome je između ostalog pisalo:

”… u okviru istraživanja i dokumentovanja krivičnih djela ratnog zločina počinjenih na štetu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, u period u od 1992. do 1995. godine, evidentiralo i sačinilo 3.299 dosjea ubijenih Srba u Sarajevu. Napominjemo da se radi isključivo o civilnom stanovništvu.

Do današnjeg dana tužilastvima u BiH smo podnijeli preko 300 krivičnih prijava i službenih izvještaja o krivičnim djelima počinjenim na štetu ovih lica. Pored ubijenih Srba u Sarajevu, mnogi Srbi su bil i i žrtve torture, a za njih je muslimanska vlada u Sarajevu otvorila 126 logora iii sabrinih centara (naziv za logore uNDH), kroz koje je prošlo prema našim evidencijama preko 10.000 Srba. MUP RS i dalje intenzivno radi na istraživanju i dokumentovanju ovih krivičnih djela i svaki dan dolazimo do novih saznanja i podataka, tako da ovi podaci nisu konačni. Iz izjava koje su dale žrtve, svjedoci događaja, medicinske dokumentacije razmijenjenih tijela ubijenih srpskih boraca i civila, izvršenih uviđaja na licu mjesta masakra vidljivo je i dokumentovano da je većina ubistava izvršena na krajnje monstruozan način -klanjem, odsijecanjem glava, udova, vađenjem očiju i tupim predmetima. Interesantno je i poražavajuće da je neprijateljska strana (muslimanske i hrvatske oružane snage) u razmjeni davala tijela srpskih vojnika bez glava, tako i danas mnoge srpske majke traže glave svojih sinova…”

3.299 dosjea ubijenih Srpskih civila, srpskih žena dece i starih u Sarajevu, izuzetno se retko pominjalo i ne pominje se ni danas u svetskim medijima. O ubijenim srpskim civilima (ne samo u Sarajevu) zapadna javnost nema saznanja, a pitanje je koga za to treba kriviti? Da li za ta i slična ćutanja o stradanju Srba treba krivce tražiti samo kod njih, ili i među našim, srpskim političarima i vladinim predstavnicima u zemljama EU koji o tome nisu izneli dokaze, koji postoje, tamo gde je trebalo da ih prezentuju. I ne samo da nisu pokrenuli to pitanje (iz njima poznatih razloga) nego su na sve načine, nameštaljkama, lažima, podmetanjima i konstruisanih prljavih i izmišljenih priča, pokušavali da ućutkaju ljude širom Evrope koji su o tome i mogli i smeli da govore.

U Srebrenici je 1995. Ubijeno muslimana… koliko? Sigurno da ih nije ubijeno 12 000 koliko su prvo tvrdili. Nije ni osam hiljada, ni sedam hiljada, ni…  Muslimanski ratnici Nasera Orića iz zaštićene zone Srebrenice kretali su u povremene napade pljačkanja i ubijanja civila u okolnim srpskim selima. Deo njih je poginuo u borbama sa srbima tokom njihovog proboja ka Tuzli, a deo u međusobnim okršajima među muslimana. Razlika između poginulih i ubijenih je velika. Broj zarobljenih i ubijenih muslimanskih boraca kreće se između 1000 do 1100. Među ubijenima nije bilo nenaoružanih muslimanskih žena, dece starica i staraca… I da je samo jedan, ili deset zarobljenih  muslimana i ubijenih/streljanih, jeste jedan previše i to je zločin. Oko hiljadu zarobljavanja i odmah streljanih muslimana, jeste ratni zločin ogromnih razmera. Koliko je meni poznato to ne poriče ni jedan Srbin, za razliku od muslimana, hrvata, šiptara i građana muslimanskih i zapadnih zemalja, koji su decenijama poricali i poriču i danas hiljade zločina nad srpskim civilima, među kojima je veliki broj dece.

Zločin u Srebrenici ne može biti genocid, samo zato što oni koji su doveli do te tragedije pokušavaju da sa sebe skinu deo krivice…

Ako je oko hiljadu ubijenih muslimana u Srebrenici, koji su pre zarobljavanja ubijali srpske civile po srpskim selima, genocid, šta je onda 3.299 (tri hiljade dvesta devedest devet) ubijenih srpskih civila u Sarajevu, civila koji nikada nisu učestvovali u ratnim sukobima a za tih 3.299 ubijenih postoje pojedinačno evidentirani i zakonom propisani dosijei.

Dva pitanja bez dobijenih odgovora su:

  1. Koliko je još srpskih civila, pored 3.299 evidentiranih, ubijeno samo u Sarajevu?
  2. Koja to formulacija za genocid ne obuhvata hiljade srpskih majki koje su, kada su ubijene u Sarajevu, imale decu i mogle još da ih rađaju, a i njihovu decu koja bi kada odrastu imala decu? Zar njihova ubistva u Sarajevu ne spadaju u„Najekstremniji, najdrastičniji i najbrutalniji zločin namernog uništavanja etničke grupe…“ 

Dokumentarnu TV emisiju ”Intensiv påverkan” (na srpskom ”Intenzivni uticaj”) koju sam uradio devedesetih možete pogledati putem linka: www.youtube.com/watch?v=rF5Jafsz3n4  ukoliko vas, između ostalog, interesuje i ”istina” u službi razbijanja Jugoslavije i kasnije bombrdovanja Savezne Republike Srbije i Crne Gore.

Od 16-tog minuta je objavljen moj razgovor sa četiri veoma popularna i uticajna švedska političara (jedan od njih je Fredrik Reinfeld, kasnije predsednik Švedske) koji priznaju da nisu sigurni u podatke koje su u Ženevi dobili od novinara i od muslimana, ali im to nije smetalo da te podatke, za koje kažu da u njih čak i ne veruju, sva četvorica udruženo ih plasiraju kao istinu i na osnovu tih podataka traže da NATO bombarduje Srbe.

Prilozi u ovoj emisiji potvrđuju od medija i švedskih političara nekorektno, često svesno lažno informisanje švedske javnosti o građanskom ratu u Bosni, sadrže potresne snimke zbog kojih ne preporučujemo izuzetno osetljivim osobama da pogledaju emisiju.

 

Pročitajte i :
Genocidi ili „genocid“

 

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime