Ultimativni mazohizam

1
928
Foto: printscreen

Aktuelna je informacija, koju je predsednik lično plasirao, da se Srbiji sprema „ponuda“ (čitaj: ultimatum) koja se ne sme ni odbiti ni prihvatiti. Ide se čak i dotle da se ona poredi sa austrougarskim ultimatumom iz 1914. Naime, ponuda je nazvana „Ahtisarijev plan plus plus“, i sastoji se od pritiska na Srbiju da prihvati konačno rešenje za status Kosmeta, dakle Ahtisarijev plan sa nekim dodatnim ustupcima (to je ono „plus plus“). Ti „ustupci“ se uglavnom sastoje od nekakve široke autonomije za sever Kosmeta, kao i čvrstog obećanja zemalja „Kvinte“ da će Srbiju što pre uvesti u EU. Da li je ova informacija politička predizborna igra predsednika i njegove klike ili je zapadnjačka igra treniranja strogoće, ili oba po malo, ne zna se pouzdano. Sve opcije su moguće, i sve igre već više puta odigrane.

Iako dobar deo javnosti ili ne veruje u ovo ili ne bi pristao na ovakvu prevaru (čija god da je), u nekim srpskim krugovima (i to značajnim delom onim koji su načelno protiv ove vlasti) ova informacija je dočekana sa odobravanjem, uz već prežvakanu floskulu: „Evo nam konačno prilike da se već jednom otarasimo kosovskog tereta i krenemo napred ka Evropi.“

Već je i beogradskim vrapcima jasno da Srbija jednostavno nikada neće ući u Evropsku uniju. Čak i da učini sve što se od nje zahteva (a ti se zahtevi konstantno i beskrajno menjaju i proširuju), čak i da prizna tzv. državu „Kosovo“, da se odrekne Republike Srpske, uvede sankcije Rusiji, ispuni sva poglavlja, „uredi“ državu po svim standardima EU, iskoreni kriminal i korupciju, prizna tzv. „CPC“, primi sve migrante na svetu… ma i da 7 miliona Srba dubi na trepavicama, Srbija jednostavno nikada neće postati član EU.

Da Vas podsetimo:  Srbija na 53. mestu u svetu po inovacijama

Za to postoji nekoliko razloga. Prvi je, EU jednostavno nema potrebu za time. Sve vlasti od 2000. do danas su se potrudile da maksimalno podiđu EU tako da su širom otvorile vrata i za političare i medije i firme iz EU, tako da EU iz Srbije već uveliko crpi SVE što im je potrebno, bez da imaju ikakvu tehničku odgovornost prema Srbiji. Drugim rečima, srpsko tržište je praktično poklonjeno EU firmama i bankama, kao i medijski prostor, a država Srbija im plaća ogromne subvencije tako da oni srpsko tržište i jeftinu radnu snagu imaju na „izvol’te“. Pri tome, zahvaljujući sveprisutnosti u svim slojevima društva, od medija, preko lobista, do firmi, stranaka, interesnih grupa, EU praktično potpuno kontroliše i određuje politička i medijska kretanja na srpskoj sceni. Na vlasti je uvek i isključivo onaj čije delovanje ide u korist EU – od Đinđića do Vučića. Politika je ista koliko god se imena menjaju.

Drugi razlog jeste to što je EU u dubokoj krizi i sva je prilika da iz nje neće izaći u obliku u kojem sada postoji. Dubina te krize se zataškava i krije od javnosti, kao i činjenica (na koju ukazuju skoro sva objektivna istraživanja) da bar polovina od 500 miliona građana EU ne želi da bude u EU. Posle šoka od Bregzita, EU je u ogromnom strahu da se još neka zemlja ne usudi da prati Britaniju i čine sve da stvari prikazuju ružičasto. Kriza u EU je politička, ekonomska, bankarska, migrantska, bezbednosna, kulturna, društvena, pa čak i zdravstvena, i na svim poljima na kojima bi EU trebala da blista, da dokaže svoj smisao postojanja, ona praktično pada, bez ikakvog plana i ideje kako da sve te krize prebrodi. Dalje primanje bilo kojih članica bi bila dodatna katastrofa, trošak i rizik, i unelo bi još više nezadovoljstva i negodovanja u uniju koja već sama sobom nije ni približno zadovoljna. Dakle, EU želi da Srbiju drži u šaci, da je skloni od uticaja drugih centara moći (pre svega Rusija, ali im Kine), ali EU ne želi da Srbiju primi kao članicu. To je evidentno.

Da Vas podsetimo:  Slučaj Bogorodice Ljeviške: “Ako je vaše, što ste je palili marta 2004?”

Treće, koliko god se Srbija trudila, i koliko god ispunjavala SVE zahteve, EU će UVEK Srbe i Srbiju videti kao „male Ruse“ i kao takve kao potencijalnu pretnju. Čak i da se Srbija potpuno odrekne Rusije, da se odrekne Pravoslavlja, uvede engleski jezik kao zvaničan i zabrani ćirilicu, Srbi bi i tada bili gledani kao opasnost. To je jednostavno činjenica. Prema tome, EU se trudi da pacifikuje Srbe, da ih drži pod kontrolom, i otuda svo medijsko ispiranje mozga, pritisci, obećanje, igra toplo-hladno, štap i šargarepa strategija. Držati Srbe zaluđene Evropskom unijom, a suštinski podalje od nje, strategija je koja uspešno funkcioniše već blizu 20 godina.

Zbog toga je izuzetno važno da javnost ovo uvidi što pre, da prestane da se oduševljava Evropskom unijom i da na nju gleda kao na nešto iole pozitivno. Ona to nije. Organizacija koja vlada čitavim kontinentom, čija šaka hipersujetnih korumpiranih lažljivih birokrata i oportunista odlučuje o sudbini pola milijarde ljudi, ne može da bude ništa osim ogroman civilizacijski korak nazad za ceo evropski kontinent. Ne možemo ni kao država ni kao društvo da krenemo napred, da se otarasimo sadašnje garniture političara na vlasti i u „opoziciji“ (podjednako zaluđenoj EU), da napravimo mesta novim ljudima i novim idejama, i da ZAISTA počnemo da uređujemo zemlju po našoj volji, sve dok ne se ne otarasimo te bolesne zablude o Evropskoj uniji kao nečemu pozitivnom. Ona to nije i ne može ni da bude. Nije za to ni smišljena.

Stoga, bilo kakvo priznavanje tzv. države „Kosovo“, bilo kakvo odricanje od najveće srpske svetinje, od sopstvene duše, od smisla postojanja celog našeg naroda, zarad obećanja (dakle, oni čak ne nude ni ulazak, već samo „čvrsto obećanje“) ulaska Srbije u jednu takvu organizaciju kakva je EU zaista je van svake pameti. Odreći se svega, odreći se sebe, a zauzvrat „dobiti“ nanošenje dodatne štete svom narodu i državi članstvom u jednoj takvoj štetočinskoj i siledžijskoj organizaciji, ravno je krajnjem besmislu. Ultimativni mazohizam.

Da Vas podsetimo:  Srbija će čuvati ćirilicu u muzeju umesto u javnom životu

Dani prolaze, a mi smo još uvek omađijani bezalternativnim evropskim putem. A put je sve blatnjaviji, klizaviji i besmisleniji. Kao i svaki put za stoku.

Nikola Čobić
Izvor: Stanje Stvari

1 KOMENTAR

  1. Već godinama se konstatuje ovakva situacija, i takvu konstataciju nitko pismen ne negira, već prihvata i proširuje vlastitim iskustvima. Ideje o izlasku iz ovakve situacije nema nigdje !! Opozicija , ili je lazna, ili je jednaka vladajućim, ili je isuviše slaba, i usvakom slučaju RAZJEDINJENA ,!!!
    Kako se riješiti zapadnih poslušnika……..VELEIZDAJNIKA ..“…od Djindjića do Vučića ?“??? U koga Narod ima povjerenje , a da bi mogao da napravi neophodni zaokret????……..V O J S K A ……..?????
    Očuvanje teritorijalne cjelovitosti………Poštivanje USTAVA ……spada i u nadleznost oruzanih snaga…
    Zar ne ?????

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime