Vašar taštine opoziciono-pozicioni

0
967

Kirbi i DevenportPrenosimo tekst sa sajta opozicionar.com (videti ispod), koji uglavnom prezentuje mišljenja, ideje i planove jednog dela opozicije – one, takozvane, „demokratske“. U suštini, jednom objektivnom posmatraču se čini da jedina razlika između onoga što zastupa pomenuta „opozicija“, u odnosu na one koji su sada u „sedlu“, jeste u tome da se skinu jedni, da bi drugi uzjahali na narodnu grbaču. Dakle, ne treba gajiti nikakve iluzije da bi se ovo katastrofalno stanje u zemlji izmenilo, ako bi sadašnja „opozicija“ uspela da se ponovo vrati na vlast.

U pomenutom tekstu portala „Opozicionar“ dosta toga je istina koja se ne može poreći, ali, sa druge strane, „opozicija“ pokušava, između ostalog, da kaže kako se nevladine organizacije u Srbiji slično tretiraju kao i u Rusiji. Naravno, to je neistina, jer se većina organizacija, poput „Žena u crnom“, danas finansira iz budžeta, to jeste, iz džepa građana ove zemlje. Nataša Kandić, Sonja Liht, Sonja Biserko, Borka Vučićević i druge šefice otvoreno antisrpski nastrojenih (ne)vladinih organizacija čak imaju mogućnost da nadgledaju rad Vlade Srbije (nadzorni su organ) u procesu jalovih pokušaja srpskih vlasti da započnu „pristupne“ pregovore sa EU o konačnom priključenju toj mega-komesarskoj državi.

Tačno je da je aktuelna vlast izvukla „iz naftalina“ slučaj srpskog ombudsmana Saše Jankovića i njegovu eventualnu ulogu u pogibiji (samoubistvu) njegovog prijatelja iz studentskih dana – Predraga Gojkovića. Ali vlast to nije izvukla zbog toga što želi da ukloni Sašu Jankovića sa mesta šefa institucije Zaštitnik građana, jer im je dobro poznato da bi to bila nemoguća misija. To dobro znaju, jer iza Jankovića stoje oni evroatlantski moćnici kojima u Srbiji svi moraju da polažu račune – kako sama vlast, tako i parlamentarna opozicija. Jednostavno, trenutna vladajuća elita pokušava da spasi sebe pred aktivnostima ombudsmana, to jeste, žele da ga zauzdaju samo u onom delu u kojima ovaj ulazi u njihovu „interesnu sferu“.

U suštini, sve što se danas u Srbiji dešava, deo je režije onih zapadnih sila koje u ovoj zemlji godinama, pa i decenijama (sada već sasvim otvoreno), po svojoj volji, otvaraju i zatvaraju pojedine afere, a sve u osnovnoj nameri – da Srbiju potpuno obezglave. I naravno, slika sveopšteg haosa, na svim poljima društvenog i političkog života, vidljiva je na svakom koraku. Prava istina je, reklo bi se, da Srbija više nema ni vlast ni opoziciju. Umesto toga, u Srbiji se razmnožavaju samo oni političari koji se takmiče samo u tome ko će bolje, spremnije i brže izvršavati naređenja svojih stranih gospodara, odnosno, ko će od njih biti veći vazal. A što je u svemu najgore, takvom „zastranjivanju“ zemlje uopšte se ne vidi kraj, pošto svako može da vidi da dva Majkla (Kirbi i Devenport) sve više uživaju u svojim ulogama namesnika ili pravih gospodara Srbije.

Da Vas podsetimo:  Nije u pitanju samo Beograd. Treba ponoviti sve izbore

D.G.

Vašar taštine za pokorne građane

stefanovicdoktorat-563x353
Lažni doktor Nebojša Stefanović i prevarant (kod kojeg je Nebojša „doktorirao“) Mića Jovanović

Da je Srbija pravna država sa jakim institucijama, da je Srbija uopšte država, ne bi bilo moguće da vlast u saradnji sa sebi odanim medijima mesecima vodi hajku na zaštitnika građana i hajku na Sašu Jankovića, koji obavlja ovu važnu funkciju. Ponašanje državnih zvaničnika, posebno ministra policije, nije samo skandalozno, već oni po nekom scenariju učestvuju u skandalu sa nesagledivim posledicama po državu i društvo, po sistem vladavine prava i sistem zaštite ljudskih prava u Srbiji. I to tako da svakodnevno čine krivična dela, bave se najstrašnijom propagandom debeovskih manira, a u “igri” su i ljudi iz kriminalog miljea koji uhode Sašu Jankovića.

Da je Srbija pravna država, ministar policije bi bio smenjen. Ili na sednici Vlade ili u parlamentu. Baš kao i ministar odbrane sredinom januara zbog srpskog votergejta ili pre mesec i po dana zbog pada helikoptera i smrti sedam ljudi. Situacija u Srbiji je takva da je realnije bilo kom članu Vučićevog kabineta, reći “ministre abdicirajte”, pre nego “ministre, podnesite ostavku”. I to ne samo zbog činjenice da u Srbiji o svemu, pa i o odgovornosti ministara odlučuje samo jedan čovek. To je tako jer Srbija polako, ali sigurno gubi suštinsku zakonodavnu vlast, a parlamnetu je davno “oduzeta” kontrolna funkcija.

Baš kao što je manir ove vlasti da dodstno urušava sve institucije, a posebno nezavisna regulatorna tela. S jedne strane, kad Agencija za borbu protiv korupcije preporuči razrešenja ministra parvde, ministar kaže da je agencija korumpirana, a s druge strane, vlast u Odbor Agencije izabere sestru ministra odbrane i tako obesmisli propise o sukobu interesa.

To šta bi i kako bi naprednjaci s zaštitnicima građana, videli smo juče u Skupštini Vojvodine. Verbalni napadi na pokrajinsku ombdusmanku pokazuju da su naprednjaci spremni i voljni da u političkoj borbi trostruko diskriminišu osobe koje rukovode nezavisnim telima: najpre kao predstavnike nezavisnih tela, potom kao predstavnike manjine i na kraju kao predstavnike manje zastupljenog pola.

Da Vas podsetimo:  Zašto inflacija u Srbiji pada sporije nego u drugim evropskim zemljama?!

Medjutim, zbog čega je ovaj momenat ključan za harangu na zaštitnika građana? Ili, zbog čega je ključan ministar za harangu na zaštitnika građana upravo ministar policije? Ili, zbog čega se u tu prljavu igru uključuju i pojedini poslanici naprednjaka?

U toku je javna rasprava o Nacrtu Zakona o policiji. Pojedine odredbe tog zakona duboku zadiru u oblast ljudskih prava građana Srbije. Na meti su aktivni građani, organizacije i udruženja, pa i neki samoorganizovani pojedinci, kako piše u nacrtu ovog zakona. Dakle, policija dobija ovlašćenja da prikuplja i obrađuje podatke o “nemirnim” građanima, organizacijama i pojedincima. To praktično znači da će policija znati svaki korak svake organizacije, imati raznorazne podatke o građanima koji su aktivni u svojoj zajednici. U svetlu činjenice da neki policajci “upadaju” u prostorije lokalnih odbora opozicionih partija, da su pre neki dan tražili spiskove građana koji putuju na miting opozicije, da se mesecima policija “ne meša” u nasilje nad političkim neistomišljenicima, da se, takođe, mesecima privode odbornici i poslanici opozicije baš u momentima kada se održavaju skupštine u tim sredinama, nije teško zaključiti šta bi sve po novom zakonu bilo legalizovano.

Nije daleko od istine da je novi zakon samo korak ka Putinovom rešavanju pitanja nevladinih organizacija, a svi smo dobro zapamtili šta su sadašnji naprednjaci, a nekadašnji radikali mislili o tim organizacijama. Pa i o medijima uopšte. Juče su nas Šešelj i Nebojša Stefanović na to dodatno podsetili: prvi najstrašnijim uvredama organizaciji “Žene u crnom”, a drugi usred javnog servisa kada je održao predavanje bahatosti novinarki emisije Upitnik.

Ne znam kako bi neko objasnio pojam samoorganizovanog pojedinca, ali to liči na ovo što se od 14. marta događa predsedniku organizacije “Odbrani i podrži”, Draganu Muraru koga je policija 15 puta privodila na raznorazne informativne razgovore i sprečavala ga da stigne, na primer, na sednicu Vlade onomad u Kolubaru. Pa i na ponašanje prema odborniku Aleksandru Dražiću iz Lazarevca bilo prilikom štrajka gađu u prostorijama Opštine, bilo kada je, takođe, pokušao da dođe do Kolubare u vreme održavanja svečane sednice Vlade. Da ne zaboravimo i da su pojedini učesnici protesta “Pokažimo im patku” iako napadnuti u nedelju, “popili” prekršajne prijave upravo od beogradske policije.

Da Vas podsetimo:  SRBIJA – ZEMLJA ROBOVA! Zašto se ne poštuju radnička prava?

Iz te perspektive sasvim je razumljivo što je glavni “napadač” na Sašu Jankovića ministar policije, koji treba u Skupštini i da brani takva zakonska rešenja. Logično je očekivati da bi Zaštinik građana stavio određene primedbe na takav predlog zakona. Ali, to nije onaj Saša Janković od pre šest meseci, sada je to zaštitnik građana koji je diskvalifikovan pištoljem bez dozvole, navodnim samoubistom u svom studentskom stanu i šta uopšte njegova reč znači. Tu na scenu stupaju i naprednjački poslanici, posebno Vladimir Đukanović, jedini poslanik na svetu koji ima svoju autorsku emisiju na televiziji, u kojoj svakodnevno dodatno urušava ugled institucije Zaštitnika građana i osobe koja tu funkciju obavlja. Pa onda taj “posao” nastavi i u Skupštini. I tu se treba podsetiti da je upravo poslaniku Đukanoviću najviše zasmetao deo godišnjeg izvešataja Zaštitnika građana koji se odnosi na torturu u zatvorima i urušavanje prava manjina, posebno Roma.

Ono o čemu predstavnici vladajuće partije ne razmišljaju ili im još uvek nije najjasnije je da taj scenario ili pravila blaćenja zaštitnika građana važe samo u skupštini i samo ako su oni većina. Građani Srbije su pokazali da u instituciju Zaštitnika građana imaju ogromno poverenje. Više veruju Zaštitniku nego Skupštini Srbije ili predsedniku Srbije, ili ministrima Vlade Srbije.

Olivija Ilin

Opozicionar.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime