…Vi ste temelj i snaga našeg društva i naroda…

0
889
Foto: printscreen

…,,Borili ste se, žrtvovali i izgradili našu divnu zemlju. Vi, stariji gradjani naše Srbije, uvek ste mi pred očima kao primer ljubavi prema otadzbini,,. (započinjem citirati pismo Aleksandra Vučića penzionerima)

Nebo iznad mene na svojim ,,plećima,, nosi mnogo satelita. U tamnoj noći, kad svaku zvezdu na nebu vidim, sa lakoćom mogu prebrojati i satelite u dometu mog pogleda. Kažu, i verujem, u 21. veku smo.

U najjačem veku svih pretečih vekova, tako je prirodno i da bude, sve ide ka usponu pa i vekovi, u toj našoj divnoj zemlji, kako započinje pismo penzionerima sila države, mnoga sela u Srbiji, pa i ovo u kom sam našla svoje utočište, morala jer su mi moćnici SNS oduzeli pravo na rad, gurnuli me u točak tehnološkog viška i spustili u vodu života, da poput vodeničnog točka meljem ili budem samlevena, nema gradski vodovod.

Moj bunar je onemoćao pred sušnom godinom iz koje smo izašli i ušli u ovu novu, gde nas Bog tek na kraju proleća i početka leta nagradjuje kišom, i ostao bez vode. Rodjena i svoj životni vek provela u gradu, kraj vodovoda i svih instalacija koje služe podrazumevajućim potrebama čoveka, htela ili ne, naučila sam se kako doneti više i lakše vode u balonima, kako racionalno koristiti svaku kap. 

Služeći vodi, juče sam otišla u jedno domaćinstvo da napunim balone vodom. U kući žive starac i starica.

Starac prima poljoprivrednu penziju, starica za svoj životni rad kao majka, domaćica, savijena vrba nad brazdama njiva, od države ne dovija ništa. Penziju sa svojim životnim saputnikom krckaju skupa.

Pristigao je poštar i doneo im koverat od velikana države. Starac mi pruža koverat i kaže ,,Deder mi ti ovo pročitaj,,.

Uzimam kao papir zaražen kugom u ruke. Ne mogu da odbijem. Imam dug jer koristim njihovu vodu.

Započinjem da čitam početak koji sam citirala na početku mog pisanja. Zastaje mi dah. Nešto me guši u vratu i grudima. Srce počinje da trpi neki vid terora. Na brzinu mi misli lete da li sam popila jutarnju terapiju za srce. ,,Jesam,, umirujem sebe a pitam se zar je pismo mučitelja jače od terapije pa mi srce u grudima pišti.

,,Znam da ste morali mnogo da se žrtvujete, da bismo se izborili sa koronom. Bilo je teško ono što smo od vas tražili, da bismo sačuvali vaše zdravlje…Zahvaljujući vama, stopa smrtnosti od korone u Srbiji je jedna od najnižih u Evropi,,…stajem sa čitanjem, što od razjarene ,,zveri,, u meni, što zbog starca i starice. Ustali su i stali pred slavsku ikonu. Starica šapuće ime Boga. Starac glasniji od nje i izgovara ,,E sine moj, moj voljeni Vučiću, neka su ti svetli putevi, o nama niko ne brine sem tebe,,.

Da Vas podsetimo:  MNOGO REČI, POLA UBISTVA! (NEMAČKA POSLOVICA)

Sačekala sam da utihnu emocije u njima, da sednu. Starac mi govori da nastavim sa čitanjem. Gledam sjaj u njihovim očima, neku omamljenost emocijama idolopoklonstva. Pitam starca da li je bio za Tita ili Dražu. Odgovara odsečno ,,Bog s tobom, naravno za Tita, našeg maršala,,.

,,Vidim imate poljoprivredne mašine u dvorištu, vreme starosti na njima se vidi. Rekla bih da ste u svojoj snazi imali mnogo letine od koje ste mogli sve to kupiti,, obraćam se starcu.

,,A, bila je jaka Zadruga. Zadruge su bile oslonac selu i seljaku. Krediti su bili povoljni, semena, djubrivo, stoka, mehanizacija…a zlatna vremena. Svega je bilo za vreme Tita,, radosno se raspričao starac prisećajući se prošlih vremena.

,,Sin vam je otišao sa ognjišta u grad. Fabrika u kojoj je radio je propala, sad radi kod privatnika. Kako mu je kod privatnika?,, nastavljam priču dalje sa starcem.

,,Ah kako, teško. Po ceo dan radi, plata nikakva. Ne stiže da dodje da pomogne oko imanja…teška vremena,, odgovara starac.

,,Sad ste se pred ikonom molili za Vučića…kako su onda teška vremena? Kako nije oživeo bar Zadruge da vrati selima vitalnost, da se sinovi vrate na svoja imanja? Rizikujem ali direktno se starcu obraćam.

,,A, i ti si jedna od onih što pljuje na našeg predsednika. Sinu sam rekao ako ne glasa za njega da mi ne dolazi…nemoj kone da se zameramo. Hajde ti to lepo čitaj dalje pa u miru da sipaš vodu i ideš svojoj kući,, ljutito mi uzvraća starac.

,,Ucenjujete sina…gurate ga da bude deo potopa u kom smo. Zašto? Zar roditelji ne treba da savetuju decu ka pravom putu a ne ka potopu?,, pitam i ne hajem za posledice.

,,Aaaa, da oćete da radite imali bi…koliko smo mi radili u moje vreme…lepo naš predsednik kaže da su u Srbiji neradnici, i ti neradnici ga ne vole,, sikće starac na mene.

,,Za vreme Tita gradile su se fabrike…u vreme demokrata fabrike su se ugasile…vaš Vučić ne gradi srpske fabrike, već plaća strancima da otovre svoje periocine noca i profita preko ledja srpskih robova koje svrstaju u neki radni odnos…ja sam neradnik zbog stranke na čijem čelu je vaš Vučić…oni mi uzeli pravo na rad…to je sudbina mnogih u Srbiji, pa i vašeg sina. Boli li vas duša zbog toga? Pitate li se po kakvoj zemlji će gaziti vaši unuci? Vaša populacija je glasačko telo. U mladosti ste stavljali svoje živote pred nišan da bi zemlji slobodu doneli…domu i čeljadima…zašto sada one koji treba da žive i steknu što vi jeste za svog života, gurate u čeljusti Vučića koji nije rodoljub ni Srbije, ni naroda od kog potiče?,, nastavila sam dalje.

Da Vas podsetimo:  Tri dileme za dve bitange i izbornu listu

,,Kone, posvadjaćemo se…ako hoćeš čitaj dalje i ne pljuj mi na Vučića,, ustade starac sa stolice i na izust mi se obratio.

,,Zar vam ovo pismo koje po Srbji šalje penzionerima nije dokaz prevare, manipulacije, lošeg čoveka? Zar ovaj stil pisma ne pokazuje da podcenjuje vaše umove, vaše životno iskustvo, stamenost po kojoj je srpski čovek bio poznat, kog svaka šuša nije mogla žednog preko vode prevesti?.,, nisam se povukla pred ljutnjom starca.

,,Šude, i ako oćeš čitaj dalje!,, ljutito udari starac rukom po stolu.

Čitam…,,Želim da vas, ovaj put, sa najvećom sigurnošću uverim da vi i ljudi koji zavise od vas NEĆE MORATI na bilo koji način da se žrtvuju. Vaše penzije su svetinja i ostaće netaknute. A planiramo da penzije budu uvećane i pre kraja godine,,.

,,Šta vam znači ovo što sam vam pročitala da ljudi koji zavise od vas NEĆE MORATI na bilo koji način da se žrtvuju? Zar ovo nije dokaz da deca, već zreli i porodični ljudi, i dalje zavise od pomoći svojih roditelja i njihovih penzija? Zar je ovo vama zdravo? Vama je osigurao penzije, radno sposobnim je osigurao samo omču ili let sa spratnice…ili, zasukane rukave u njegovoj službi i skupljanju mrvica koje padaju sa njegovog stola…zašto?…zato što zna da umove ljudi u snazi ne bi mogao da manipuliše kao što manipuliše umovima vas penzionera koji detinjite u svojim godinama…zato što je umove u snazi doveo pred ponor neizvesnosti, doveo do toga da sa 30, 40, 50 godina dolaze i pitaju svoje roditelje za neku crkavicu da mogu neku rupu da zakrpe…da li ste svesni da je srpskom narodu, pored Vučića, istrebljujući neprijatelj puk penzionera?,, jako uznemirena pitala sam starca. 

Nisam pustila da se pobuni, pogled mi je leteo preko pisma i pao na sledeći pasos…,,Ujedinjeno ćemo prevazići ekonomski izazov koji je pred nama. Učinili smo to jednom i učinićemo to ponovo,,. Savila sam pismo, stavila ga u dzep i bez trzaja starcu rekla ,,Dalje neću čitati. Vodu ne moram uzeti od vas ni sada ni nikada više. Nastaviću da vas poštujem. Uvek me pozovite kad u nemoći svojih godina nešto sami ne možete da uradite, da se opslužite…žaliću vaše slepilo, ugušiti ljutnju prema penzionerima koji su ustali protiv vitalne srpske populacije…ali ću vam reći, pošto Vučić piše da će sa vama ujedinjeno prevazići ekonomski izazov, sa starosnom populacijom koja teretno hoda, teretno se saginje, umom zaboravi da li ste pošli ili došli, kad vas sledeći put nemoć stisne, prvo pozovite Vučića pa tek onda mene. On veruje u vašu umnu snagu. Nemojmo se otimati oko pisma, ovo pismo ću poneti sa sobom, a vas molim, kao starinu, kao srpskod domaćina, razmislite o svom sinu, svojim unucima, svom praunučetu, o njihovoj Srbiji i budućnosti…nekada vam je znoj navodnjavala njivu i letinu…drzalja motike krvarila dlanove…sve to za tadašnjost i budućnost svoga sina…zar će te sve to popljuvati jer vas Vučić timari samo onda kad njemu trebate,,.

Da Vas podsetimo:  IMA SUJETE I SUJETE...

Starac i starica su ostali nemi. Nemo sam i ja izašla iz njihovog doma. Pokupila prazne balone i krenula niz padinu do svog doma.

*** 

U godini koja je iza nas, Vučić je na jednoj konferenciji za novinare izneo svoj stav koliko vrednuje kvalitet svog naroda i izjavio ,,Solimo pamet srpskom narodu na Kosovu i Metohiji i govorimo o Pećkoj patrijaršiji, pošto mislimo da se Pećka patrijaršija zove što manahinje pale peći da bi se ogrejale i ništa više o tome ne znamo,,. 

Govoreći tada u množini, rekao je o sebi a ne o znanju svog naroda kog je sabio u nemoć iz koje će u jednom vremenu dobiti stopostotno vodjstvo nad svima…i onda je preko noći Savle postao Pavle.

U ,,hrišćanske,, katakombe zatvorio penzionere, sačuvao ih od progonitelja ,,pandemije,, i postigao da staju pred ikone i slave njegovo ime. 

*** 

Opozicija se ponaša kao pijani svatovi u slavskom kolu. Mlate bojkotom bez obziljnog programa i zalaganja da omasove narod, tako i utemelje bojkot. 

*** 

Savle se obuo u cipele Pavla i histerično, a melodramno, diže bajkovitost života u Srbiji na visine, zavučen pod skute penzijonera, a istina kao zmija obmotana oko štapa svedoči istinu da su se mnoge firme ugasile ili prešle u zonu magle, dug nam je iznad naše visine, krediti kucaju za naplatu, ljudi sve teže ili nikako ne plaćaju danak drzavi, režije…svakog dana kolona ljudi toliko osirumašuje da to prelazi liniju oporavka, i padaju u krečanu bez izlaska iz nje. 

Kao na pogrebu, pred izbore i posle izbora možemo samo prošaputati ,,Slava nam i čast,,…od nas su ostali samo duhovi.

Marija Grubjašić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime