Vijest je roba. Mi smo roba!

Bila je to prilika da novinari i novinarke prodiskutuju o tome kako poboljšati poziciju žena u medijima i zaštititi ih od bilo kakvog oblika nasilja. U samom uvodu, generalna sekretarka BH novinara Borka Rudić istaknula je kako su posljednje tri godine zabilježena 53 napada na novinarke, što dovoljno govori o njihovom položaju u bh. medijima. 

Naglasila je i kako je u pripremi izložba fotografija o napadima na novinarke, kao i umjetnički performans čija će premijera biti 24. septembra u Sarajevu, sa ciljem nastavka izlaganja i u drugim gradovima. 

Predsjednik Kluba novinara, Siniša Vukelić na radionici je izjavio: „Novinarke su odgovornije, više poštuju rokove i čak njih 70% je na terenu, ali i na konferencijama, za razliku od muških kolega“.

Na radionici je predstavljena i „Mreža novinarki u BiH“ koja za cilj ima ojačati kapacitete novinarki i urednica, radi efikasnije zaštite slobode izražavanja i drugih ljudskih prava u medijima. Milica Andrijašević, projekt koordinatorka  Udruženja „BH Novinari“ naglasila je kako žene nekad nisu ni svjesne da su žrtve, jer ne prepoznaju određene oblike nasilja i mobinga. 

Predstavila je i rezultate istraživanja dr. Amer Džihana, koje je sprovedeno početkom 2018. Godine, a koje pokazuje kako se žene nalaze na samo 24% rukovodećih pozicija u bh. medijima. Najlošija rodna struktura je u televizijskom sektoru, gdje se na direktorskim pozicijama nalazi svega 15,8%. Najmanje žena na pozicijama glavne i odgovorne urednice nalazi se u online sektoru, 21,7%.

Istraživanje dr. Zlatiborke Momčinović i dr. Zlate Hrnjić pokazalo je i alaramantan podatak da je prosječna ocjena kojom ispitanice ocjenjuju svoju upoznatost o pravima i zaštiti, tek 2,8, što će reći da novinarke gotovo da i ne znaju svoja prava. Ipak, nijedna od ispitanica ne smatra da su pošteđene mobinga, kao ni političkih pritisaka, ali čak 62,5% izjavljuje da nije izloženo nasilju, što ostavlja otvoren prostor za razmatranje jesu li uopšte svjesne toga kakvo ono može biti.

Nivo povjerenja pak dovoljno razjašnjava situaciju, u kojoj se navodi da bi tek jedna od 12 ispitanica potražila pomoć od policije, za čiji rad u prosjeku daju ocjenu 2,3.  

Ono što je posebno naglašeno na ovoj radionici jeste neophodnost ženske solidarnosti i zalaganja unutar redova matične kuće novinarke, jer ako žene ne podrže žene, teško će se kasnije izboriti i sa bilo kojim oblikom nepravde i nasilja u društvu. 

Predstavljena su dva slučaja, od kojih je slučaj Irme Antonie Plavčić poslužio kao primjer dobre prakse. Naime, presudom Općinskog suda u Visokom, Elvin Kriještorac je osuđen na godinu dana zatvora, zbog prijetnji, te ugrožavanja sigurnosti pomenute novinarke i blogerke. Međutim, u istom tom sistemu pravde i nasilja, primjer loše prakse je onaj u slučaju Štefice Galić, gdje je od 7 sporova pred sudovima u Ljubuškom, Širokom Brijegu i Sarajevu, tek jedan bio u njenu korist, te joj je jedan slučaj vraćen na ponovno suđenje u Široki Brijeg ove godine.

Kakva je tu uopšte poruka sistema i možemo li se osjećati sigurno i vjerovati u pravedan sistem, ostaje kao pitanje koje svaka od novinarki ponaosob treba da odgovori sama. 

Fatima Bećirović iz Gender centra FBiH predstavila je šta to danas podrazumijeva biti novinarka u BiH, a stavke nisu nimalo ohrabrujuće. Naime, osim što smo u neravnopravnom položaju, izložene smo psihičkim pritiscima, diskriminaciji, prijetnjama, uznemiravanju, a uz sve to loše smo plaćene i nemamo mogućnost napredovanja. Bećirović je naglasila kako potpuno nova vrsta problematike nastupa u slučaju mobinga, koji je skoro pa nemoguće dokazati.

Novinarka EuroBlica i aktivistkinja Milkica Milojević, navela je i konkretne primjere sa kojima se susreću žene u medijima:

„Mlađe kolegice većinom rade bez ugovora, a poslodavci pravdaju to time da čim bi ih zaposlili, one će da zatrudne. Ako su pak starije onda su ‘babuskare’“, navela je Milojević. Ona je naglasila i kako je lako reći kritiku nekome na vlasti, jer će manje obratiti pažnju na običnog građanina, ali teže poslodavcu, jer vam od njega zavisi egzistencija.

Problematiku žena u medijima poentirala je Gordana Katana, dopisnica „Oslobođenja“, koja je na konferenciji izjavila: „Vijest je roba. Mi smo roba. Kada se pogleda ugovor o radu, vidi se kako je radnik dužan mnoštvo stavki, a poslodavac tek dvije ili tri. Za permutaciju slova svi će ukazati i kritikovati, a za pohvale nema prostora“.

Radionica je završena komentarom Sandre Gojković Arbutina, glavne i odgovorne urednice Nezavisnih novina, koja je naglasila kako je glavni problem solidarnost, koju ne treba shvatati kao pobunu, već kao potrebu. Arbutina se dotakla i nedavno održane debate „Policija i novinari na javnim skupovima“ na kojoj je kako navodi veći problem bila upravo ta solidarnost, a ne policija.

„U slučaju Vanje Stokić, urednice portala „E-trafika“ novinari su se dijelili i međusobno kritikovali, što nije smio biti slučaj u ovakvoj situaciji. Dobili smo priliku da razgovaramo i tražimo konkretne odgovore od načelnika uprave policije, a mi smo je loše iskoristili“, navela je.

Podsjetimo da je Vanja Stokić u posljednje vrijeme više puta legitimisana pored Hrama Hrista Spasitelja, iako je tamo bila na službenoj dužnosti sa istaknutom novinarskom akreditacijom.

Ono što je izdvojeno kao zaključak sa ove radionice jeste neophodnost da svi zajedno djelujemo kako bismo zaštitili novinarke i novinare od bilo kojeg oblika nasilja. I u tom kontekstu je potpuno nevažna lična priroda odnosa sa istima, već je prioritet solidarnost unutar profesije, a u krajnosti i pravde, jer svako od nas može se naći u situaciji neke od navedenih novinarki, koje su pretrpjele neke od oblika nasilja i nepravde. Tada će nam biti potrebno, ono što i njima danas. Da u potpunosti podržimo žrtve napada, jer osnovno pravilo novinarstva bi trebalo biti da smo uvijek na strani žrtve. 

U skladu sa navedenim sa radionice je poslata poruka podrške urednici portala E Trafika, Vanji Stokić, ispred „Mreže novinarki“ u BiH.

Sara Velaga
Izvor: 6yka.com