Vini i banda

2
950

Priča iz serijala: ISTOK NA ZAPADU

Svaka sličnost sa stvarnim likovima je namjerna

sasaKatarina i Nebojša očekuju prvo dijete.
Uzbuđeni su i sretni, odbrojavaju dane na kalendaru koji je pribijen magnetom na vrata frižidera.
Na ultrazvučnom pregledu saznaju da je beba muškog pola. Nebojša je nestrpljiv da telefoniraju roditeljima i saopšte im vijest!
I njegovi, i njeni, žive u Beogradu. Njegovi su na Vračaru, a njeni su se, u toku rata, preselili iz Sarajeva na Bežanijsku Kosu.
Katarina ne želi da otkriju roditeljima bebin pol, hoće da to ostane iznenađenje.
On je ubjeđuje da je to za njih samo još jedna radost više!
Ona ga ubjeđuje da ne trči pred rudu, šta ako su pogriješili na ultrazvuku?
Na kraju, telefoniraju svojima da im kažu da je sve u redu, i da je beba zdrava i nestašna.
Buduće bake plaču od radosti i tuge u telefonsku slušalicu, kad bi samo imale krila da prelete do Winnipega i zagrle svoju djecu!

Katarina i Nebojša se dogovaraju oko imena.
Ona bi neko ime koje nije svakidašnje, koje se lako piše i izgovara na engleskom, predlaže da se njihov sin zove Dorian ili Emil.
Nebojša na njene prijedloge odmahuje glavom, zvuče mu kao imena lijekova za visoki pritisak. On bi nešto konkretnije, neko pravo ime, da se djetetu obilježi identitet. Na listu prijedloga stavio je Strahinja i Nemanja.
Strahindža i Nimandža, zvuče mi kao nindže, žali se Katarina dok izgovara imena upravo onako kako ih izgovaraju Kanađani.
Nebojša se ne uzbuđuje. Ni njegovo ime nije prilagođeno Zapadu, ali su sve kolege u firmi naučile da ga pravilno izgovaraju.
Katarina izlazi ljuta iz sobe, ne govore naredna dva dana.

Trećeg dana se mire.
Ona ima novi prijedlog, lako se piše i čita na engleskom, a zadovoljiće i srpski i svjetski identitet njihovog budućeg sina. Marko.
I Nebojša ima novi prijedlog, prihvatio je njene argumente oko izbjegavanja određenih slova u imenu kojih nema u engleskom jeziku.
Lazar.
Uveče, tog istorijskog utorka, konačno se usaglašavaju da se plod njihove ljubavi zove Aleksandar.

Da Vas podsetimo:  Srbi u Austriji

Sutradan, iz male sobe iznose radni sto i kompjuter, i pripremaju zidove za krečenje. Nebojša predlaže plavu boju, jer ona najviše priliči dječačkoj sobi.
Katarina neće plavu, dosta joj je stereotipa. Drži mu predavanje iz istorije boja i objašnjava kako je nekada roza bila za dječake, a plava za djevojčice. Nebojša se ne predaje, kaže ne priznaje takvu pedersku istoriju.
Nakon žustre prepirke  odlučuju se za žutu boju.

Dok farbaju zidove razgovaraju o budućem vaspitanju svoga djeteta.
Ona bi voljela da Aleksandar nauči da svira neki instrument.
Nebojša misli da je sport mnogo važniji od muzike.
Katarina ne odobrava kad se dječacima kupuju igračke za ratovanje.
On ćuti.
Već je kupio dva pištolja koja umjesto metaka izbacuju loptice od spužve. Jedva čeka da se poigra sa sinom.
Nebojša nije siguran da li Aleksandra da  krste odmah po rođenju, u Kanadi, ili kada pođu u Srbiju kod svojih.
Katarina neće ni da čuje za krštenje. Nije, kaže, ni ona krštena, pa joj ništa ne fali. Nebojša koluta očima, na vrh mu je jezika sve što njoj fali.
Tema oko krštenja prelazi na njihove roditelje.
Sa roditelja na  demokrate i radikale.
Tema kvasa kao tijesto i prelazi na roditelje njihovih roditelja.
Sa baka i djedova na četnike i partizane.
Katarina demonstrativno odlaže četku, izlazi iz sobe. U kuhinji gorko plače i pita se, kako se je uopšte mogla udati za takvog čovjeka…

Soba je okrečena.
Sa zidova se osmjehuju velike naljepnice, medvjedić Vini Pu i njegovi drugari; Tigar, Magarence i Svinjče. Čekaju u neizvjesnosti da se u velikom okviru na zidu, iznad krevetića,  upiše ime malenog stanovnika sobe kojeg očekuju. Gledaju u nevjerici u njegovu majku i oca koji se raspravljaju. Oko imena su se usaglasili, ali ne mogu da se usaglase kojim pismom da ga napišu u okviru.
Katarina bi latinicom.
Nebojša hoće ćirilicom i tačka.
Ćirilica je jedino srpsko pismo.
Nije istina, i latinica i ćirilica su srpska pisma.
Ćirilica.
Latinica. Šta će nam ćirilica u Kanadi, ko će to moći da pročita?
Ma šta ima da se čita, ko je uopšte i došao na takvu glupu ideju da se detetu piše ime iznad kreveta? Da možda neću da zaboravim kako mi se sin zove, pa će mi trebati podsetnik, ljuti se Nebojša i vraća debeli flomaster u džep.
Zalepi mu još jednog medvedića, obraća se Katarini i izlazi neraspoložen iz sobe.

Da Vas podsetimo:  Fanar protiv Svetog Save

U nedjelju uveče, Katarina i Nebojša se vraćaju iz posjete prijateljima.
Oboje su neprijatno iznenađeni svojim vršnjacima koji sa četvorogodišnjom kćerkom razgovaraju isključivo na engleskom jeziku.
Ja ću sa našim detetom uvek pričati srpski, zaključuje Nebojša.
I ja ću sa našim djetetom uvijek pričati srpski, obećava Katarina.
Onda su se pogledali.
Katarina je prasnula u smijeh, a Nebojša u smeh!
Uffff, odahnuo je s olakšanjem bebac u stomaku. Njemu je apsolutno svejedno da li je mamino mlijeko belo ili bijelo, samo da više ne viču jedno na drugo. Sad je zgodna prilika da izađe napolje, dok su još dobro raspoloženi…

Pravac bolnica.
Nakon nekoliko sati šetanja po bolničkom hodniku, Katarinini bolovi postaju sve intenzivniji. Medicinska sestra joj pomaže da se smjesti u krevet i poziva pojačanje.
Počinje rođendan!
Nebojša stoji sa strane i pravi se hrabar, razmišlja kako nikada nije toliko strahovao za nekoga koga voli. Ponio je kameru da snimi porođaj. Katarina ga upozorava da DOBRO pazi ŠTA će da snima.
Malo guranja, malo snimanja, još više guranja i eto nam Aleksandra! Plače na sav glas, dok ga medicinska sestra sa Filipina drži  naopačke i tapše po ružičastoj stražnjici.
Četiri kilograma, 55 centimetara!!!
Dok ga doktor pregledava, i Nebojša prebrojava: dva oka… dva puta po deset prstiju…dobar je!
Čiste ga i umotavaju u benkice.
Stavili su mu kapicu na glavu, i dali ga Katarini u naručje.
Iz prve zna kako da sisa, neverovatno! Možda smo rodili novog Teslu, razmišlja ponosni otac dok spušta poljubac na rame svoje supruge.
Sunce mamino, samo da mi ti budeš sretan, govori bebi tiho Katarina…

Prekosutra su već u svome stanu.
Katarina i Nebojša gledaju slike sa porođaja u dnevnom boravku. Ne mogu da se dogovore čija će majka prva  doći iz Srbije da čuva Aleksandra kad se Katarina vrati na posao…

Da Vas podsetimo:  Silikonska priča

U sobi okrečenoj u žuto, Vini Pu i drugarske životinjice skakuću po zidovima od radosti. U krevetiću, među mirisnom posteljinom, spokojno spava beba sa kojom će rasti zajedno.
Mnogo je sladak, zaključuje Tigar.
Naša budućnost, majčinski nježno dodaje Svinjče.
Nikako da mu upamtim ime, žali se Magarence. Ne razumijem jezik njegovih roditelja, al’ čini mi se da se stalno oko nečega prepiru.  Zašto mu  nisu upisali ime u okvir?
Ma ne brini, tješi ga Vini. Oni su emigranti sa Istoka, al’ on je naš.
Zvaćemo ga Alex!

za www.koreni.rs
Saša V.Ć.
Kanada

2 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime