Vlast u Sarajevu podržava teroriste i radikalno islamizira zemlju

0
1384

Lako je danas razumijeti pjesnika koji u trenutku otkrovenja, iskrenosti i razočarenja, zapjeva: „Sarajevo spržila te munja“, ukazujući nam na to potpuno potcijenjeno zlo. Lako je razumijeti zašto je i on, kao poznati vjernik i naučnik, morao otići iz Sarajeva.

Sarajevo je grad veći od svih drugih, velikih centara – muslimanskih gradova u BiH zajedno, (Tuzla, Zenica, Bihać, Travnik i Goražde); grad koji stvara i stalno emituje neljudsku i bezbožničku tamu što se nadvija nad cjelom zemljom i zbog koje zemlju nazvaše „Tamnim vilajetom“. Moć, uticaj i bijes stanuju u Sarajevu a mržnja se rađa kao izraz straha da bi jednom ta moć mogla nestati ili se dijeliti sa drugima. Sarajevo je grad, urbani frankenštajn; istorijsko i kulturno kopile osmanizma i germanske Evrope, prisiljeno da ponekad uvaži da postoji i srpski i hrvatski identitet i interes.

Oni koji idu u Sarajevo moraju vjerovati Izetbegoviću a ne svojim očima – trebaju zaboraviti bradate fanatike i zakrabuljene žene koje sreću na ulici, a hvaliti „Evropski Islam“, koga u Sarajevu više uopšte nema i zaklinjati se u Evropski put, koji Sarajevo uopšte ne želi i koga se plaši. Islamski ekstremisti su braća po svijesti i po ciljevima takvom Sarajevu ali fanatizovani vojnici SDA ne žele u ovoj fazi izgradnje Islamske države govoriti o tome. Kao tajno oružije to će biti objelodanjeno i upotrebljeno poslije.

Učestali izvještaji koji stižu iz Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, o izvorima terorističke prijetnje u BiH i od strane BiH, kao i inače, nisu pokrenuli nijednu osmišljenu bezbjednosnu mjeru nego su svi odgovori koji su stizali iz Sarajeva bili tek puko negiranje prijetnje i zaštita bradatih „folklornih grupa“ iz Al Kaide i DAEŠ-a.

U stvarnosti, na pitanje borbe protiv raznih vrsta radikalnih i ekstremističkih ideologija na tlu BiH nikada nije konsekventno odgovoreno od strane zajedničkih institucija i Stranke demokratske akcije ali su poslije rata, ipak, bili vidljivi rezultati i iskazana jasna volja društva da se sa tim zlom suoči, da te probleme razriješi. O terorizmu i ulozi raznih grupa i organizacija u BiH napisane su ozbiljne knjige; tim pitanjem su se bavili ozbiljni autori: Evan Kolman, Džon R. Šindler, Jirgen Elzeser, Domagoj Margetić, Esad Hećimović, Ivica Mlivončić, Darko Trifunović, Vlado Azinović i drugi…

Tako je bilo, praktično, do uspostave „nove vlasti“ u zajedničkim institucijama i Sarajevu, prvih dana 2015. godine, kada je tihu opstrukciju zamijenila otvorena podrška ekstremistima. Glavni izvršilac ove politike zaštite ekstremista bio je student Više škole Hrvatskog MUP-a, Ministar bezbjednosti Dragan Mektić.

Nakon što su politike Ministra Mektića bile potpuno jasne, povećana je potreba da se medijski, žurnalistički, stručno, naučno i sistematično prati razvoj ovog lošeg procesa.

Potpuno negiranje bilo kakve prijetnje, uprkos terorističkim napadima u Zvorniku i Sarajevu (Rajlovac) uz obavještajni nadzor i prisluškivanje onih koji se bave temom terorizma (prije svega i ovog autora), denunciranje, prljave konstrukcije i laži od strane OBA/OSA i ministra bezbjednosti Dragana Mektića o navodnim planovima rušenja rukovodstva susjedne Srbije; razne vrste Obavještajnih prodora („Ušće“ – Srbija) i nadzora nad privatizacijskim procesima u djelu BiH gdje su većinski nastanjeni Hrati; prisluškivanje tužilaca i sudija – kontinuirano i agresivno ometanje u radu – praktično rušenje pravosuđa; stalno odvlačenje pažnje od terorističke prijetnje potpunom kriminalizacijom javne i političke scene, nagodbe za povratnike sa sirijskog ratišta; izmjena zakona o strancima i njihovom boravku (kako bi se iz imigracionog centra oslobodilo lice koje predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti – „Abu Hamza“ – Imad al Hussin); zaštita počiniocima ratnih zločina na vjerskoj osnovi na području Vozuće i otvoreni napad u kome je prikrivan identitet kapetana Alijine vojske sa Vozuće, Elvedin Šehagić Dinka, komandanta Trećeg manevarskog bataljona iz Kaknja…, i mnoge druge aktivnosti, uništavale su, planski, mogućnost bilo kakvog bavljenja izvorima i formama stalne terorističke prijetnje.

Svaki otpor ekstremnim ideologijama i terorističkim organizacijama je drsko, sa nivoa Ministarstva bezbjednosti, osuđivan, kompromitovan i obesmišljavan.

Teroristički napad na policiju u Zvorniku, ubistvo policajca Đurić Dragana od strane Nerdina Ibrića, vjerskog fanatika i vehabije, koji je, po riječima vlastite majke, instruiran i usmjeren u radikalnom mesdžidu u Dubnici, kao i ubistvo dva vojnika Oružanih snaga u Sarajevu (Armin Salkić i Nedeljko Radić) od strane vehabije Enesa Omeragića UOPŠTE NISU OZBILjNO ISTRAŽIVANI.

Čak je primjetno bilo, u javnosti, odsustvo pravilne, pravne kvalifikacije ovih djela kao krivičnih djela terorizma, iako su od strane Trampove administracije uvršteni među 78 najtežih terorističkih akcija u svijetu u posljednje tri godine.

I bacanje pirotehničkih sredstava pod vozilo Generala Ante Jeleča (tunel Salakovac) od strane radnika Obavještajno-bezbjednosne agencije, kao i napad na tadašnjeg premijera vlade Srbije Aleksandra Vučića u Srebrenici takođe nisu procesuirani.

Paralelno s tim, u otvorenoj pravosudnoj farsi, smjenjen je Direktor SIPA-e Goran Zubac da bi, odmah nakon izbora novog direktora, bilo suspendovano 13 službenika agencije, među njima nekoliko viših inspektora. Uočljivo ali u javnosti prikrivena je bila i smjena Amera Veiza, šefa odjela za borbu protiv terorizma. Mnogi od izbačenih su vraćeni u službu ali su uklonjeni sa ranijih pozicija i dužnosti. Ubrzo su iz SIPA-e suspendovani biši inspektori Mario Kapetanović i Dženana Omerhodžić (koja je pod optužbom za lažno prijavljivanje uhapšena), značajni i ugroženi jer su vodili operaciju kodnog imena „Ozren“ i utvrdili odgovornost pa uhapsili Šemsudina Mehmedovića iz SDA, zbog prvih ritualnih klanja u kod Tešnja, 21. septembra 1992. godine.

Da Vas podsetimo:  Brankova borba za istinu o srpskim „anđelima“

Iz Ministarstva bezbjednosti uklonjen je pomoćnik ministra za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala Vjekoslav Vuković. Agresivno je rušen sistem bezbjednosti.

Istovremeno su u javnosti konstantno oživljavane ratne prijetnje od strane pripadnika vlasti u Sarajevu (prije svega Bakira Izetbegovića ali i tadašnjeg pomoćnika ministra odbrane Emira Suljagića te generala Sefera Halilovića i Atifa Dudakovića).

Umjesto da analiziraju konkretne prijetnje ratom iz 2015, 2016. i 2017. godine u ministarstvu bezbjednosti i bezbjednosnim agencijama su se bavili novinarima i analitičarima koji su izvan Bosne i Hercegovine, analizirali ove prijetnje i ozbiljno ukazivali na njih. Niko u sarajevskim medijima, izjednačenim sa medijima BiH, pa ni ovaj autor, nije objavio nijedan, tekst, presjek, kolumnu, reportažu ili analizu ovih pojava, tačnije, niko nije imao mogućnost da objavi bilo što o tome.

Borba protiv terorizma je, od 2015. godine, borba za interes terorista, njihovu otvorenu zaštitu i protjerana je, potpuno, iz institucija i medija u Sarajevu.

U izvještaju Stejt departmenta objavljenog u sedmom mjesecu 2017. godine (Countru reports on terrorism 2016.) upućene su ozbiljne kritike Udarnom timu za borbu protiv terorizma, bezbjednosnim agencijama i pravosuđu, a pohvaljen je Reis ul ulema Husejn ef. Kavazović, zbog aktivnosti koje je vodio na planu ukidanja paralelnih džemata u BiH. Na osnovu informacija prikupljenih u toku provođenja instrukcije Rijaseta Islamske zajednice BiH, statistika (iz koje bezbjednosne agencije nisu izvukle nijednu potrebnu konsekvencu i shvatile vlastite obaveze), izgleda ovako:

Obavljen je razgovor sa 38 skupina paradžemata, od toga: Zeničko muftijstvo 13, Sarajevsko 12, Tuzlansko 7, Bihaćko 3, Mostarsko 2, Travničko 1. Na području Banjalučkog i Goraždanskog muftijstva nije registrovana nijedna skupina. Broj objekata koje koriste ove skupine, a koji nisu registrovani u IZ BiH je 29. Od ukupnog broja skupina sa kojim su obavljeni razgovori, predstavnici 14 skupina su potpisali Protokol i prihvatili uključenje u Zajednicu. To su: Debeljak, Salem Bajramović, Čaršija – Kakanj, Osijek, Dragulj – Vreoca, Rakovica, Briješće Brdo, Bistrik, Bakarevac, Ruinica, Borovnica, Bajvati, Mečevići, Bočinja. Predstavnici 22 skupine nisu potpisali Protokol i nastavili su sa djelovanjem: Stijena, Brezičani, Hodžići-Kakanj, Pobjeda-Feth, Briješće Brdo 2, Kasindolska, Gornja Mahala, Kuljani, Bara, Ošve, Kaloševići, Strnokos – Zenica, Liješnica, Kotorsko Donje, Gornja Maoča, Gornji Rahić/Dizdaruša, Čehaje 1, Selo Gračanica, Stara Željeznička stanica Bihać, Kula-Tuzla, Dubnica, Delići-Hukići. Postoje i tekije u kojima se obavljaju aktivnosti, koje nisu u sistemu Tarikatskog centra kao i džemati odvojeni od zajednice i tako djeluju; nelegalno i sa stanovišta bezbjednosti štetno. To su Stranjani i Klokot.

Uprkos činjenici da se ovi paradžemati finansiraju nesmetano i da se iz ovih paradžemata odlazilo na sirijsko ratište, predsjednik Savijeta ministara Denis Zvizdić uporno se ulagivao ekstremistima, optužujući one koji ukazuju na problem da učestvuju u specijalnim operacijama protiv države BiH.

Paradžemati i vehabijska infrastruktura su u stvari rezultat jedinstvenih specijalnih operacija radikalnih islamističkih država, društava i terorističkih organizacija i izvode se neprekidno, bez ozbiljnijih potresa, gotovo tri decenije. Po saznanjima MUP-a Republike Srpske, vidljivo je aktiviranje i misionarsko,radikalno djelovanje islamista na području Republike Srpske. Kao paradžemat Islamska zajednica je označila vjersku zajednicu u Kotorskom kod Doboja. Najveća koncentracija pripadnika vehabijskog pokreta i određena bezbjednosna prijetnja zabilježena je u rubnim opštinama Republike Srpske, u mjestima: Krivdića brdo u opštini Kozarska Dubica, Urije i Vidorija, te Blagaj u opštini Novi Grad, Kozarac, Hambarine, Rakovčani, Čarakovo, Puharska i Petrovo, opština Prijedor, kao i Dubrave i Orahova u opštini Gradiška. Vehabije su locirane i u naseljima Lišnja i Donja Mravica u opštini Prnjavor, teslićkom selu Kamenica, Novoseliji i Vrbanji kod Banjaluke, Šipragama kod Kotor Varoša, Kotorskom nedaleko od Doboja, bijeljinskom naselju Janja, te u Lokvanjskoj Rijeci, Šepku, Zvorničkoj Kamenici u opštini Zvornik, Konjević Polju, Glogovoj i Cerskoj u opštini Bratunac, srebreničkom naselju Sućeska (blizu sela Drum – Vlasenica). Većina ovih zajednica se nalazi u blizini magistralnih puteva pa će vjerovatno u slučaju da se dogode određeni incidenti, ti magistralni putevi biti eksploatisani.

Istovremeno sa najvišeg nivoa: Ujedinjenih nacija (predsjednik Generalne skupštine UN Miroslav Lajčak) te Hrvatske (predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i sin prvog predsjednika Franje Tuđmana, Miroslav), Austrije (ministar inostranih poslova Sebastian Kurc) , Češke (predsjednik Miloš Zeman), Mađarske (predsjednik Vlade Viktor Orban) i Velike Britanije (ministarstvo inostranih poslova) upućene su ozbiljne optužbe na račun odnosa države BiH i njenih zajedničkih institucija prema izvorima terorističke prijetnje i djelovanju globalnih terorističkih organizacija na njenom tlu. Umjesto da pod hitno usklade svoju bezbjednosnu politiku sa susjedima i Evropskom unijom, prvi ljudi bezbjednosnih agencija su počeli aktivno raditi na kažnjavanju govora i pisanja o terorizmu, obmanjujući kako ta pisanja imaju veze sa navodnim specijalnim ratom kojim se planski ruši ugled države BiH te da su stavovi država u regionu i Evropskoj uniji zasnovani i proistekli iz javnog govora i pisanja o terorizmu.

Ta laž je svakako namjenjena građanima BiH, koje oni uopšte ne štite adekvatno, jer iole obavješteni znaju odlično da ozbiljne države imaju svoje sisteme prikupljanja informacija i vjeruju samo svojim institucijama a ne novinskim natpisima ili izjavama. Bezbjednosne agencije su prihvatile politiku Dragana Mektića i otvoreno su stale u zaštitu terorista i džihadista, vjerskih fanatika i ekstremista a otvoreno i kriminogeno napali svaku vrstu novinske analize o ozbiljnosti prijetnje.

Da Vas podsetimo:  Andrej Klincevič: A SRBIJA JE BELA TAČKA…

Sa vrha SDA vlasti (član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i predsjedavajući Savjeta ministara Denis Zvizdić) upućene su otvorene prijetnje prema svakoj vrsti tekstova i govora o ekstremistima, a posebno o politici prema strancima, Bakirovim poslovnim partnerima iz arapskog svijeta, njihovom naseljavanju, izgradnji stambenih objekata preko fiktivnih firmi, te proizvele otvoreno pritvaranje novinara (slučaj Šimić). Iako bi pritvor trebao biti presedan a ne pravilo, ovo je pritvaranje došlo nakon što se novinar Šimić sukobio sa Draganom Mektićem po pitanju odnosa prema pravosuđu BiH i vodećim rukovodiocima Tužilaštva i VSTV tj. zbog vlastite prijave tužilaštvu BiH.

Umjesto da se provjerava i istražuje opravdanost pristupa novinara, nastalih zbog zabrinutosti građana za svoju ličnu ali i za kolektivnu bezbjednost, krenulo se u hajku baš na novinare, analitičare i medijsku sliku sarajevske stvarnosti kao da je ogledalo krivo što je slika ružna. U takvoj atmosferi niko nije upitao Bakira Izetbegovića zašto pominje „amanet“ oca Alije o davanju države na brigu Turskoj i Erdoganu i drsko, konstantno i intenzivno prijeti ratom tokom 2015, 2016. i 2017. godine.

Zajedničke institucije se ponašaju kao da nisu svjesne zabrinutosti sa kojom svi regionalni mediji tretiranju Bakirove izjave i prijetnje. Ozbiljnost terorističke prijetnje vidljiva u stavovima SDA pokušavala se umanjiti i naručenim izvještajima američkog muslimana rođenog u Libanu, bivšeg agenta FBI Ali Soufana, koji se potpisuje kao „grupa“ i kao „centar“, i koji objavljuje naručene obavještajne izvještaje. Ali Soufan je osoba koja je radila u jednoj bezbjednosnoj agenciji (FBI) a sarađivala sa drugom (CIA), poznat je po umanjivanju uloge Al Kaide iz BiH u vezi sa napadom na Američki razarač USS Col (uloga Abu Malija komandanta mudžahedina u BiH) te posebno istrazi vezanoj za Ebu Zubejdaha i njegovo instruriranje Alžirske grupe u BiH da pokrenu terorističke napade na američku i britansku ambasadu u Sarajevu.

Bezbjednosne agencije u Sarajevu su intenzivnije progonile, pratile i snimale lica koja pišu da se pripremaju teroristički napadi na Republiku Srpsku, nego što su ih zanimale otvorene prijetnje koje su Islamska država i Al Kaida javno upućivale i BiH i Republici Srpskoj, preko navodnog, regionalnog izdanja časopisa Rumiya.

Ta nerazumna i antiustavna politika je zadovoljavala svoje ambicije ispraznim lupetanjima ministra bezbjednosti, njegovom aferaškom pristupu i žestokom rušenju pravosudnih institucija u zemlji i institucija same Republike Srpske. Ovo je i danas najveća podrška teroristima i terorističkim organizacijama, koja im je očito obećana i sigurno nije u interesu islama, Bošnjaka a najmanje države BiH i njenih građana.

Zajedničke institucije BiH, pod snažnim pritiskom SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića, nerazumno, na sve moguće načine štite i prikrivaju teroriste koji mirno žive i nesmetano djeluju u BiH.

Dio jezgra tih organizacija i njihovo postojanje vidljivo je u Konsolidovanoj listi sankcija za teroriste i terorističke organizacije Savjeta bezbjednosti UN, na kojoj se konstantno već više od 15 godina nalaze lica i organizacije iz BiH.

Lica koja se smatraju izvorima terorističke prijetnje dobijala su državljanstvo BiH i bila su predmet nekoliko revizija ali i nakon Treće revizije, koja je oduzela i poništila najviše nezakonito izdatih državljanstava, ipak je mnogo lica afro-azijskog porijekla zadržalo državljanstva, uprkos činjenici da su radikalni islamisti i ekstremisti apsolutni izvor bezbjednosnih prijetnji sa pozicije terorizma.

U zadnje vrijeme, vidljivo je kako se čini sve da se izbrišu tragovi koje su teroristi ostavili za sobom. Mnoge organizacije povezane sa BiH, već su uklonjene sa novih lista; veliki broj kancelarija i njihovih adresa više se ne pojavljuju na tim listama čak i kada su evidentirane te organizacije uz biografije terorista koje su sadržavale vrijeme provedeno u ratu u BiH i činjenicu o dobijenim državljanstvima i pasošima. Sve su potpuno izbrisane, iako se ta lica nalaze na spisku podijeljenih državljanstava BiH.

Na isti način na koji se prikrivaju podaci bitni za identifikaciju, onemogućavanje i praćenje terorističkih aktivnosti kroz institucije Ujedinjenih nacija radi se i kroz tzv. međunarodnu saradnju preko Interpola i bezbjednosnih agencija u regionu.

Vijest koja je obišla svijet i uznemirila region, o hapšenju naoružane terorističke grupe u jugoistočnom Turskom gradu Kilis na granici sa Sirijom, a u kojoj je državljanin BiH Begzad Spahić /37/, pripadnik terorističke organizacije „Islamska država“, ponovo je aktuelizirala pitanje odnosa prema terorizmu koje imaju vlasti u Sarajevu. Sa pasošem BiH, kao pripadnik Islamske države Begzad Bega Spahić tj. „Abu Derda“ je uhapšen sa četvoricom terorista zbog sumnje da su planirali da izvedu samoubilački napad. Kao iskusan ratnik, „Abu Derda“ je šetao preko granice BiH, išao u Siriju, vraćao se ranjen na liječenje i vrbovao druga lica, koja je vodio sa sobom u džihad, iako je za njim raspisana „crvena Interpolova potjernica“.

Na crvenoj potjernici raspisanoj za „Abu Derdom“ isti je tražen zbog krivičnog djela „stavljanje u proizvodnju i promet narkotika, opojnih sredstava i droga…“ i nigdje se ne pominje terorizam. U BiH je u ovom trenutku na snazi 96 crvenih potjernica Interpola i na njima se nalazi samo 18 lica povezanih sa terorizmom, iako trećina od njih ne nosi tu pravnu kvalifikaciju kao razlog potjere ili potrage.

Da Vas podsetimo:  Apel premijeru i ministrima švedske vlade

Na sličan način, uklonjena je pažnja sa glavnog vehabijskog vođe Nusreta Imamovića iz Gornje Maoče, koji u redovima Nusra Fronta ratuje u Siriji od 2013. godine i koji ima dva BiH pasoša, nalazi se na Konsolidovanoj listi sankcija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija sa netačnim podacima, da je u Siriji od 2015. godine.

Ako je moguće da osoba takvog ekstremističkog usmjerenja i djelovanja može dobiti dva biometrijska pasoša, onda se postavlja pitanje koja je uopšte svrha takvih pasoša kada ih kvazi država dodjeljuje svojim pulenima kako hoće i u mjeri u kojoj hoće.

Za Nusretom Imamovićem je raspisana samo plava Interpolova objava, bez fotografije, a ona znači samo prikupljanje informacija za osobom koja i ne mora biti počinilac krivičnog djela, nego možda samo važan svjedok izvršenja.

Za najvažnijim terorističkim i islamističkim vođama uglavnom su raspisivane plave potjernice (ukupno, njih 65), među kojim su i osobe od posebnog interesa za bezbjednost zemlje:

– Grahović se povezuje s vehabijskim vođom Huseinom Bilalom Bosnićem, koji je osuđen na sedam godina zatvora. Uoči dolaska Pape Franje u BiH u julu prošle godine, Grahović je objavio video zapis u kojem najavljuje pokolj širom BiH.

– Ćufurović je na ratištu u Siriji, a i on je radio i živio kod Bosnića – u Siriju je navodno otišao direktno iz njegove kuće. Pečenković je otišao u Siriju krajem 2013, a odveo je i suprugu i dvojicu maloljetnih sinova, koji su se također pridružili IS-u. Neki tvrde da je poginuo prošle godine. Njegov sin Dino Pečenković dovezao je u Sarajevo napadača na američku ambasadu Mevlida Jašarevića na dan kada je izvršen napad.

– Keserović je u Siriju otišao 2013. godine. On je jedan od aktera propagandnog dvadesetominutnog dokumentarca Islamske države posvećenog BiH, Kosovu i Sandžaku: „Borite se tamo protiv njih. Ako možete, postavljajte im eksplozive u njihovim kućama. Uzmite otrov neki, stavite im u piće, u jelo… Neka crknu od muke i od otrova. Ubijajte ih gdje god stignete, po Bosni, po Srbiji, po Sandžaku“, glasio je poziv džihadista s tog video zapisa.

– Mešanović je jedan od osnivača paradžemata u Gradačcu. U Siriji je boravio više puta i vraćao se u Gradačac, gdje je zadnji put viđen 2014. godine. Bitan je, bez sumnje, slučaj i Inesa Midžića i mnogih drugih za kojima je raspisana plava objava.

Kada se analizira zapisnik sa Međunarodne konferencija o zaštiti ljudskih prava (održana u oktobru 1992. godine) i pogleda sastav predsjedništva, jasno je da su aktivnosti na učešću BiH u islamističkoj internacionali, Al Kaidi i Muslimanskom bratstvu bile podržane od glavnih islamista na planeti, što je potvrđeno i stalnim telefonskim komunikacijama, pošiljkama i paketima koje je evidentirala tadašnja služba muslimanskog Trećeg korpusa iz Zenice i kroz koje je vidljivo da su najvažniji teroristi tog doba (Osama ibn Ladin, Ajman i Muhamed Zawahiri, Ebu Musab Zarqawi, Fatih Kamel, Omar Abdel Rahman, Ebu Ejsar, Halid Sheikh Muhamed, Talaat Fouad Qassem, Anwar el Shaaban) bili integrisani u posao izgradnje mreže.

Uz učešće najvažnijih šejh-ul-islama i terorističkih lidera, formirana je, činila zločine i djelovala vojna formacija Odred „El Mudžahidin“, sa 1774 mudžahedina, čija imena i danas čine svjetske terorističke vođe mnogih organizacija. Misionarskom akcijom tih lica formirana su brojna vehabijska naselja (njih najmanje 64), sa preko 5.000 radikalnih islamista i ekstremista, koji su organizovali mnoge terorističke akcije u Bosni i Hercegovini i bili aktivni u organizaciju akcija u Evropi i svijetu, te snažno podržali najradikalnije grupacije u ratovima u Iraku i Siriji, opskrbljujući teroriste.

Nakon dvanaest godina provedenih u Guantanamu, u BiH je doveden najveći stručnjak Al Kaide za izradu specijalnih eksploziva, Tarek Mahmoud Ahmad al Sawah, Egipćanin po državljanstvu, bivši pripadnik Odreda El Mudžahidin, lice koje je davno ostalo bez državljanstva BiH. Pridružio se četvorici pripadnika Alžirske grupe, koji su takođe, nakon osam godina, iz Guantanama vraćeni u svoje Sarajevo.

Upravo postojanje veze svjetskih terorističkih organizacija sa političkim vođstvom u bošnjačkom i muslimanskom Sarajevu i jeste razlog prikrivanja informacija vezanih za terorističku prijetnju, jer bi to podrazumijevalo utvrđivanje odgovornosti Alije Izetbegovića za ove procese, njegovih živih nasljednika ali i sljedbenika te politike.

Zato ne postoji borba protiv terorizma i zato se sa nivoa zajedničkih institucija prikrivaju ove organizacije, štite neposredni izvršioci terorističkih akcija i koristi međunarodna saradnja sa najvažnijim institucijama, iz samo jednog razloga: da se ekstremne organizacije podrže i zaštite pred međunarodnim progonom i sankcijama.

Kao u „staro dobro Tursko doba“, u duhu amaneta Alije Izetbegovića, tvorca Islamske deklaracije, kao jedinstvenog programa organizovanja islamskog društva, formiranja islamske vlasti i izgradnje Islamske države tj. halifata, teroristi su postali štićena lica a njihova aktivnost obavještajno prikrivana.

U toku je neviđena hajka, koju sada, sa Mektićem, vodi i političar sa rodbinskim i koruptivnim vezama u pravosuđu a tazbinskim vezama u parlamentu BiH, nesposobni predsjednik Savjeta ministara, Denis Zvizdić, osoba komunističkih ideoloških usmjerenja, koja „hrabro i svijetla obraza“ unosi jednako u džamiju i Brisel, kao pravu reformsku agendu, jurišajući na slobodu riječi, na utemeljene vrednosne sudove o ovoj pošasti i kontinuitetu ozbiljne terorističke prijetnje.

Dževad Galijašević

fsksrb.ru

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime