Vojo Mistović: Prava Srba u Crnoj Gori

0
1393

Javnost se opet ustalasala jer je potegnuto riješavanje srpskog pitanja na Balkanu. Prvu baklju su upalili predsjednici Milorad Dodik i Aleksandar Vučić najavljujući „deklaraciju o očuvanju srpskog naroda“. Druga upaljena baklja je stigla iz Podgorice, gdje je u autorskom tekstu Andrija Mandić, između ostalog, tražio promjenu crnogorskog Ustava i da Srbi budu konstitutivni narod

Izvor: IN4S

U Crnoj Gori se javnost uzburkala povodom autorskog teksta predsjednika Nove srpske demokratije i jednog od lidera Demokratskog fronta Andrije Mandića. Uslijedila su raznovrsna reagovanja, pogotovo putem internet medija i objava običnog puka na društvenim mrežama. Nekritičko sagledavanje ovog teksta krasi pristalice DF-a, čak se ide dotle da se svi oni koji se protive osnovnim tezama proglašavaju za srpske izdajnike.

Nego, pogledajmo činjenično stanje na terenu: Crna Gora je 2006. postala međunarodno priznata država uz svesrdnu pomoć Bloka za zajedničku državu koji je predvodio nacionalni Crnogorac Predrag Bulatović. Sledeće 2007. je izglasan novi crnogorski ustav kojim je Crna Gora definisana kao građanska država u kojoj su nosioci suvereniteta građani koji imaju crnogorsko državljanstvo. U preambuli piše: „… odlučnosti da smo kao slobodni i ravnopravni građani, pripadnici naroda i nacionalnih manjina koji žive u Crnoj Gori: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Muslimani, Hrvati i drugi, privrženi demokratskoj i građanskoj Crnoj Gori…“

Crna Gora je postala članica Ujedinjenih nacija, a od skora i punopravan član NATO alijanse.

Manje-više Mandić je ponovio stavove koje je zastupao i 2012, kada se raspravljalo o ponudi tadašnjeg crnogorskog premijera Igora Lukšića da se u zamjenu za podršku ustavnih promjena u sferi pravosuđa izbace iz crnogorske himne sporni stihovi koje je napisao crnogorski nacista Sekula Drljević, te da se kao predsjednička zastava uvede trobojka sa crnogorskim grbom.

Da Vas podsetimo:  Evo koliko ljudi godišnje odlazi iz Srbije: POLA MILIONA SRBA ŽIVI U NEMAČKOJ!

Crnogorska vlast je u tadašnjem trenutku bila spremna na kompromis. I političke analfabete znaju da se traži maksimalno da bi se na kraju došlo do nekog rješenja koji sigurno ne bi potpuno zadovoljilo, ali bi se dobili određeni ustupci. Poslije dobijenog kompromisa politička stvarnost u Crnoj Gori bi definitivno postala drugačija, srpski narod bi dobio jednu vrstu satisfakcije, a režim bi koliko-toliko bio uzdrman. Napravio bi se važan korak koji bi pokrenuo stvari sa mrtve tačke glede poboljšanja statusa srpske zajednice. Da li je nesposobnost, korumpiranost, kratkovidost ili jednostavno udbašluk navodnih srpskih vođa uzrok propuštene šanse? Toj temi se može posvetiti čitav jedan novi tekst. Uglavnom, Srbi nisu dobili taj prijeko potrebni kompromis koji je više bio potreban njima nego vladajućoj garnituri.

Od 2012. godine je prošlo pet godina, u međuvremenu se održava status quo srpskog pitanja, dok se tiha asimilacija Srba u nacionalne Crnogorce odvija nesmetano.

Sami pripadnici srpskog naroda su zatočnici podjele koja omogućuje crnogorskim vlastima da vrše diskriminaciju i tihu asimilaciju. Jedan dio Srba smatra Crnu Goru za svoju matičnu državu i po njima manjinski status je jedna vrsta uvrede. Na drugoj strani su Srbi koji smatraju da treba prihvatiti manjinski status jer bi se brže došlo do ostvarivanja prava i prekinuo bolan proces asimilacije. U skladu sa tim Srbija je matična država crnogorskih Srba.

Grešku u koracima čini prva grupa Srba jer današnju Crnu Goru identifikuju sa starom petrovićevskom u kojoj su Srbi bili apsolutna većina, u kojoj je državna vjera bila istočno-pravoslavna, a vladar bio iz reda srpske dinastije Petrovića. Vrlo dobro pobornici te ideje znaju da je sadašnji Montenegro sazdan upravo na antisrpskom stavu i da svoje istorijsko utemeljenje vuče od AVNOJ-a. To implicira stvaranje nove crnogorske nacije, slaganje sa genocidom koji su izvršili najvećim dijelom komunisti zatim muslimanska milicija, balisti i ustaše u periodu trajanja drugog svjetskog rata, te komunisti do 1952. u kojem je sveukupno pobijeno 60.000 Srba. Neutvrđen je broj trajno raseljenih, potpuno je devastirana Srpska Pravoslavna Crkva, brutalno je opljačkana srpska pokretna i nepokretna imovina, te se nastavila ustaška politika NDH-a samo u mirnodopskim uslovima u kojima je kreirana nova istorija, crkva, jezik i već spomenuta narodnost.

Da Vas podsetimo:  U svakoj uređenoj zemlji Helez bi morao podneti ostavku ili bi bio smenjen

Jedna od najvećih prepreka za definisanje srpskog statusa u Crnoj Gori je zvanični Beograd, koji sa jedne strane podržava crnogorski režim i zvaničnu verziju prošlogodišnjeg oktobarskog tzv. „državnog udara“ u Crnoj Gori, a sa druge strane podržava čelnike Demokratskog fronta koji su optuženi za pripremanje spomenutog državnog udara. Da ironija bude veća vlada Republike Srbije gradi „Srpsku kuću“ u Podgorici na čijim će rukovodećim mjestima biti Crnogorci srpskog porijekla, dokazani titoisti i socijalisti.

I sa tim apsurdom se susreće druga grupa Srba koja se zalaže za manjinski status, te Srbiju doživljavaju kao svoju maticu, sa čežnjom gledajući put Beograda i nadajući se pomoći.

Najporaznija činjenica je nečinjenje Crkve u suzbijanju asimilacije Srba. Čak i po starom zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 1977. godine (objavljen u „Sl. listu SRCG“, br. 9/77, 26/77, 29/89, 39/89, 27/94, 36/03), Mitropolija Crnogorsko-primorska je mogla osnovati srednje škole (osnovno obrazovanje nije zakonski dozvoljeno) u većim crnogorskim gradovima, te tako putem obrazovanja spriječiti ovaj pogubni proces. Član 21. ovoga zakona kaže: „Redovni polaznici vjerskih škola mogu na osnovu zakona, društvenih dogovora i samoupravnih sporazuma uživati prava koja se priznaju licima na redovnom školovanju.“

Dok prijedlog novog zakona ide korak dalje. Članom 44. je regulisano slobodno otvaranje srednjih škola, fakulteta, domova i sl. dok član 46. daje mogućnost licenciranja te samim tim i pomoć iz budžeta Republike Crne Gore.

Čak i da pomoć države izostane (a to ne bi bilo moguće jer bi sa time kršila osnovna ljudska prava), dovoljan je manastir Ostrog koji sa količinom svojih donacija može finansirati nekoliko srednjih škola i fakulteta za srpsku omladinu. Međutim, zidaju se megalomanski hramovi koji vaistinu ne služe ničemu, jer ni one male crkve, sem na veće praznike, nismo u stanju napuniti.

Da Vas podsetimo:  Da je Alijin sin bio sultan – sve velike vezire Srbe proglasio bi za Bošnjake

Srbi u Crnoj Gori se nalaze u izuzetno teškom položaju – izdani od Beograda, crkve, političara, kupljenih intelektualaca (čast izuzecima kojih hvala Bogu ima)… Jedino svjetlo u ovom tunelu je ideja plemenskog okupljanja gdje bi se birali najviđeniji ljudi koji nisu članovi nikakvih političkih partija. Izabrani domaćini bi tada morali sjesti sa aktuelnim vlastima i tražiti kompromis u poštovanju i realizaciji srpskog narodnog prava. Drugi scenario se za sada, nažalost, ne vidi. Srbi u Crnoj Gori polako silaze sa istorijske scene i taj proces jedino može prekinuti sam narod ako bude imao dovoljno pameti da se ujedini, odbaci okove partokrata i sam preuzme sudbinu u svoje ruke.

stanjestvari.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime