Već je dodijalo čekati objavljivanje te „istorijske Vučić-Dodik deklaracije“ o očuvanju srpskog jezika i ćiriličnog pisma, pa smo prinuđeni na određena karikiranja. Zapitajmo konkretno: hoće li Srbija i Srpska nabaviti 100 000 ćiriličnih tastatura, a kako bi zamijenili najmanje toliko latiničnih, kakvima posljednjih deceniju i po opremaju srpske institucije?
Nakon nekoliko odgađanja objavljivanja te „istorijske deklaracije“ dvojice najvećih srpskih umova, Aleksandra Vučića i Milorada Dodika, došli smo u situaciju određene zabrinutosti. Vučić javno tvrdi kako želi izbjeći eventualne „opasnosti“ kakve bi mogao prouzrokovati ovaj dokument. Ko zna, možda je to povezano sa iznenadnom željom NATO da Manjaču „obogate“ osiromašenim uranijumom?
Doista je neshvatljivo kako nekakva politička platforma o očuvanju jezika i pisma može proizvesti opasnost po srpski narod. Jeste, imamo ta iskustva sa „Memorandumom SANU“ ili „Načertanijem“ Ilije Garašanina, ali onaj ko teži ka stereotipnim tumačenjima određenih dokumenata i u Bukvaru će naći „teoriju zavjere“.
Ukoliko se ovaj dokument doista bavi onim pitanjima kakva su javnosti saopštena – očuvanjem jezika i pisma, doista je nejasno kome to može smetati. Ili, zašto bi se Srbi uopšte bavili mišljenima drugih naroda ili nacija ukoliko su posvećeni svom identitetu i obilježjima identiteta?
Jezik jeste važno, čak najvažnije, obilježje identiteta naroda! Normalno, tu moramo razlikovati narode i nacije kao potpuno odvojene i različite kategorije. Kad su Srbi u pitanju bez ikakvih narcizama možemo ustvrditi kako je u pitanju drevni, autentičan i identitetski kompaktan narod.
Sa druge strane, kad je u pitanju nacionalno određenje možemo sasvim slobodno konstatovati da novija istorija, od kad su nacije uvedene kao identitetska kategorija, ne bilježi ozbiljne pokušaje formiranja srpske nacionalne države i srpske nacije. Današnja Srbija tome ne teži iz vrlo pragmatičnog razloga: nacije su prevaziđen identitetski koncept.
Elem, vratimo se jeziku kao nespornom identitetskom obilježju naroda. Tu moramo postaviti neka vrlo pragmatična pitanja. Da li je, od strane koga, na koji način i u kojoj mjeri „ugrožen“ srpski jezik? Da bi se bavili „očuvanjem“ nečega valjda postoje izvori ugrožavanja. Uostalom, hajde da definišemo šta bi moglo podrazumijevati „očuvanje“.
Jezik je živa materija i uvijek podložna daljem razvoju i usavršavanju. Samo po nama dostupnim istoriografskim faktima srpski jezik na ovim prostorima razvija se preko hiljadu godina i to u uslovima kontinuiranih okupacija najvećih sila svijeta. Jeste usvojeno mnoštvo tuđica, ali time srpski jezik svakako nije „oštećen“, nego upravo obogaćen. Baš kao što su na isti način obogaćivani i drugi jezici.
Danas je još uvijek nepoznato kako Vučić i Dodik, inače poznati „lingvisti“, namjeravaju „očuvati“ srpski jezik, ali logički se zapitajmo: šta može podrazumijevati to njihovo očuvanje? Hoće li zaustaviti ili spriječiti dalji razvoj i usavršavanje jezika? To još nikom nije pošlo za rukom, ali kad su njih dva u pitanju svemu se treba nadati.
U daljem valja nam se referirati na „očuvanje ćirilice“ kao obilježja srpkog identiteta. Prvo i osnovno: automatizmom povezivti jezik i pismo je totalno pogrešan pristup. Jezik je mnogo šira kategorija od pisma, odnosno pismo je tek sredstvo izražavanja, kao i brojevi ili slike.
Možemo se mi ponašati kao one budaletine u Hrvatskoj što razbijaju „ćirilične table“, no ako iskreno težimo ka vlastitom intelektualnom razvoju onda valja zaključiti da to što ogromna većina Srba aman podjednako poznaje i koristi ćirilicu i latinicu samo oplemenjuje narod. Svako stvaranje „konfrontacija“ ili „suparništva“ između ova dva inače službena pisma Evropske unije je totalno pogrešno.
Elem, kad smo već na pitanju „očuvanja ćirilice“ vratimo se na početno pitanje: hoće li ova deklaracija baviti se konkretnim problemima ili samo uobičajenom političkom demagogijom? Konkretno: hoće li Vučić i Dodik institucije Srbije i Srpske opremiti sa najmanje 100 000 ćiriličnih tastatura?
Možda se prednje pomenuta brojka čini predimenzionirana, ali realno unutar stotina i stotina institucija, organa i državnih tijela u upotrebi je najmanje 100 000 tastatura. Neka istražuje ko god hoće, ali teško da će utvrditi kako udio ćiriličnih tastatura u institucijama prelazi više od dva odsto. I to je vrlo, vrlo upitan procenat.
Hajde da Vučiću i Dodiku „oprostimo“ period kad ćirilične verzije tastatura nisu bile dostupne. Oprostimo im i vrijeme kad nisu bili na vlasti (iako tu Dodika ima pozamašan staž), ali ih moramo suočiti i sa jednom činjenicom. Sva sila državnih organa i institucija i danas se masovno oprema latiničnim tastaturama. Zašto?
Službenici u Srbiji i Srpskoj bukvalno se svakodnevno muče samo zato što im poslodavci nikako da obezbijede adekvatna sredstva za rad, a tastatura je službenicima zasigurno najvažnije, ili bar najčešće korišteno, sredstvo. Neki, najčešće „stara garda“, naknadno pregledava otkucane akte i ispravlja „nj“ ili „lj“. Drugi, pak, neće da se pate i pišu spram tastature, a onda koriste programe konvertovanja pisama. Ima tu svega i svačega, ali činjenica je da radni procesi trpe zbog neadekvatne opreme.
Sa druge strane stoji i činjenica da je ćirilične tastature vrlo jednostavno koristiti za pisanje latinicom, čak lakše nego obratno. Znači, za kraj, ostaje da se vidi hoće li Vučić i Dodik „čuvati“ ćirilicu kao prethodnih godina ili će načiniti vrlo jednostavan i logičan iskorak – institucije snabdjeti sa bar 100 000 adekvatnih tastatura. I u interesu domaćih proizvođača.
U rezimiranju teksta valja zaključiti kako bi svako trebao da se bavi „svojim poslom“. U tom smislu Vučić i Dodik bi trebalo da se pozabave opremanjem institucija u skladu sa političkom voljom: npr. nabavljanjem ćiriličnih tastatura, a pitanja identiteta naroda, jezika, pisma i ino da prepuste stručnim ljudima i tijelima.
P.S. Autor je POLITIČKOM VOLJOM prvo učio hrvatsko-srpski, a potom srpsko-hrvatski, da bi „završio“ sa srpskim jezikom. I, pritom, nikad ga niko nije pitao šta misli o svemu tome, nego su drugi nametali svoju volju. Zato izražava skepsu prema svemu šta se čini posljednjih decenija, a posebno prema ovima što „čuvaju“ sve i svašta.
Borislav Radovanović
borislavradovanovic.blogspot.rs
Sad se setih Kraišnika kako je za vreme rata doneo odluku,da menja latinične tablice glumeći da mu smeta latinica,pa je počela odmah promena tablica,inače tablice je pravio njegov brat.Danas on ima kafe u sred Beograda,kao i Dodik vilu na dedinju.Baš slučajna koincidencija.Da ne pominjem onog kockara Karadžića.Čuvajte se od ovakvih patriota.
Шта вреде ћириличне тастатуре ако нећемо да пишемо ћирилицом. Чак ни овај сајт који се зове „Корени“, шта би ваљда требало да укључује и чување традиције – има текстове само на латиници.
Veliki Vučićevi prijatelji iz eu po 1.0000.000 pot gaze Srbe i Srbiju zahvaljujući ljigavcu: https://net.hr/danas/novac/presuda-suda-u-strasbourgu-srpske-tvrtke-nemaju-pravo-na-povrat-prijeratne-imovine-u-hrvatskoj/ , https://net.hr/danas/svijet/srbija-ce-morati-uciniti-nezamislivo-ako-zeli-u-europsku-uniju-to-vam-je-sredisnji-uvjet-za-clanstvo/ i to je slini ništa a kukavički narod ćuti. Nego Slavonija, Lika, Banija, Kordun i Dalmacija se ubrzano prazne Rusi jačaju a ujke beže jer znaju da će Krajina biti ponovo srpska pa beže na vreme ne pred Srbima no pred Rusima.
Шта Вам значи ово: „1.000.000 пот“ ?
Bravo za Milorada velikog Srbina ali ne za acu neće Vučko sa Rusijom on hoće sa „prijateljima“ Vatikanom, EU i amerima. Do kad više ponižavanje Srba i Srbije od Vučića i SNS-a? Ako želi biti predsednik Hrvatske i Hrvata niko mu to ne brani ali neka ne gazi po Srbima. Dok Srbi u Hrvatskoj i privremeno okupiranoj Republici Srpskoj Krajini u XXI veku nemaju struje vode i puteva. Nemaju ćirilićne nazive mesta nemaju srpske škole ne smeju nigde glasno reći da su Srbi. Dok se vrši pritisak i svakodnevno nekoliko Srba postaju katolici i Hrvati ovaj ljigavac se hvali da će dati Hrvatima i više no šta traže u Srbiji??? Tako priča o vraćanju Hrvatima doma kulture u Sremskoj Mitrovici??? Dok u isto vreme Hrvati u srpskim selima izvan Krajine društvene domove i škole koje je gradila srpska manjina u Hrvatskoj prepisuju na općinsko vlasništvo isto tako i srpska groblja koja su pripadala crkvama postaju svojina općina u kojim su većina Hrvati. A domovi u malim srpskim selima koja pripadaju većim hrvatskim općinama kao i škole se ruše jer eto nisu perspektivne a materijal odvozi iz srpskih sela . Predstavnik Hrvata iz Srbije besramno laže kako je skoro 20.000 Hrvata proterano većinomiz Srema, Bačke i Baranje??? A Vučić ćuti i ne pita a šta je sa 250.000 proeteranih Srba i oko 100.000 proteranih Jugoslovena ( prikrivenih Srba) deca oficira i milicajaca iz Hrvatske i i privremeno okupirane Republike Srpske Krajine. Nisu Hrvati proterani nego su menjali puno gore kuće u Srbiji za puno bolje proteranih Srba iz Hrvatske.Dok u Hrvatskoj vlast vrišti da neda Srbima srpske škole jer se tobože tako getoiziraju u isto to vreme traže hrvatske škole u Srbiji. Kad su Srbi promenili naziv Hrtkovcima skočila je cela eu i Hrvatska ali zato u hrvatskoj je dozvoljeno i promenjena imena mestima: Srpske Moravice, Srpska Kapela, Majkvovc, Jovanovac i stotine drugih. Promenjeno je i ime Baniji u Banovina samo da se ponize Srbi i nikome ništa. Pitate se zašto, zato što Hrvatsku vode nacionalisti a Srbiju sluge i nameštenici eu. Razlika je i u tome da su Hrvati želeli i uz pomoć eu, vatikana i amera stvorili čistu etničku državu a nad Srbima izvršili treći genocid po redu i nikome ništa. Prvi genocid i pokolj Srba bio je u I pa drugi u II svetskom ratu i treći u domovinskom kako ga zovu. Proglasili su jednonacionalnu državu s manjinama koje imaju prava samo na hartiji. U isto vreme mi Srbi nismo stvorili nacionalnu državu nego državu svih njenih građana de se neko nebi uvredili? Zato Hrvati imaju hrvatsku vojsku, hrvatske autoceste, hrvatske šume itd a mi opet da koga ne uvredimo vojsku Srbije, koridore Srbije, šume Srbije ali ništa Srpsko??? Kolinda jasno kaže Hrvati neće biti manjina u Bosni jer to ne žele a slinavac ne kaže ni Srbi u Hrvatskoj to nisu želeli. Hrvatski televizijski programi celo vreme vrište o odšteti od Srbije o srboćetnicima pokoljima o njihovim žrtvama??? A ko će spomenuti srpske žrtve i oštetu za I i II svetski rat za pljačku i paljene srpskih kuća i hramova u zadnjem ratu ne ma ko a i stalno se ta istina o zločinima nad Srbima krije u samoj Srbiji to radi peta kolona koja uništava Srbiju iznutra.Hrvati kupuju njive i preduzeća u Srbiji, mašu hrvatskim barjacima, imaju latinicu itd. sve je to Srbima zabranjeno u Hrvatskoj do kada više ljigavi Vučiću???? Širite ovu istinu po svim portalima fejsbuku, twiteru itd.P.S. I još besramno poziva hrvatske građevinske firme na poslove u Srbiju jer kako kaže Srbi su nesposobni a srpska preduzeća preslabašna….očito im želi pomoći tako da ih do kraja uništi izdajnik.
Браво за Вучића и Додика!!!