Vučić, Šešelj i Sadam: Posao vredan 18 miliona dolara

1
1328
Foto: printscreen

Aleksandar Vučić je srpsku političku scenu pretvorio u deponiju propalih i odbačenih politikanata, koje reciklira kroz svoje medije, institucije i crne fondove. U gomili beznačajnih marioneta i primitivnih egzibicionista izdvaja se Vojsilav Šešelj. 

U pokušaju da napravi vlastitu opoziciju, Vučić je bivšem šefu namenio ulogu u skladu s njegovim talentima i mogućnostima – strašila, koje će strancima pokazivati, predstavljajući kao preteću budućnost, ukoliko mu otkažu saradnju. Da bi trik prošao, prvo radikali moraju da osvoje poslaničke mandate. Za to se pobrinuo gospodar Vučić. Smanjio je cenzus sa pet na tri odsto i pomogao bivšim stranačkim kolegama da sakupe potpise za overu liste. No, idilu su pokvarili zločesti Amerikanci. Vučić je obavešten da se uzdrži od upotrebe osuđenog ratnog zločinca. Neoprezan, Vučić je pokušao da vrda, ali njegova trivijalna opravdanja prekraćena su direktnom pretnjom, potkrepljenom konkretnim dokazima.

Na sastanku koji je ugovorio izvesni Zoran K, dvoje američkih diplomata iz ambasade u Berlinu, bez uvijanja su rekli Vučiću da ne veže svoju političku karijeru za Šešelja, još nisu izbrisani njihovi zajednički tragovi iz prošlosti. Amerikanci su upozorenja usmerili na tragove koji vuku prema Iraku, prema Sadamu Huseinu.

U novembru 2002. godine, Šešelj je sa Sadamom Huseinom i Tarikom Azizom ugovorio krupan posao s naftom. Samo u prvoj turi, od iračke kompanije SOMAT dobio je tri miliona barela nafte po ceni od 27 dolara po barelu. Prodajna cena je bila 34 dolara. Proviziju od jednog dolara radikali su isplatili dr Hašaliju, šefu iračke obaveštajne službe. Preostala razlika, od šest dolara po barelu, deponovana je na račun u Jordan National Bank u Amanu. Tu operaciju, na kojoj su radikali zaradili 18 miliona dolara, organizovao je Sami Sadun Kati, tadašnji irački ambasador u Srbiji, koji i danas živi u Beogradu, vodi jedan kafić na Slaviji. Podaci američkih diplomata pokazuju da se je Šešelj još dva puta dobio po 4,5 miliona barela nafte iz Iraka. Uz Samija Katija, o tim poslovnim kombinacijama sve zna dr Halid, prvi Sadamov obaveštajac u Beogradu. Posle Sadamovog pada, Halid je otišao u Siriju, gde se bavio trgovinom automobilima, a sada živi i radi u Jordanu. Šta radi, to je stroga tajna o kojoj više ne mogu da pričaju ni njegovi bivši saborci iz Sadamovog okruženja. Ko je to pokušao, loše je prošao. Mrtva usta ne govore. Nije mrtav, ali ćuti, bar zvanično, i jordanski obaveštajac Saliba, koji zna sve tajne ovog sveta, od brojeva računa na koje su radikali prebacili pare od šverca nafte, do toga ko je izazvao saobraćajni udes u kome je izrešetan srpski ambasador u Libiji Oliver Potežica.

Da Vas podsetimo:  SKANDALOZNO: PROTERUJU SRBIJU IZ ŠKOLE!

Nije potrebno opisivati kako je Vučić reagovao. Uglavnom, kad je došao sebi, počeo je, po svom ustaljenom običaju, da se pravda tako što će krivicu prebaciti na nekog drugog. Rekao je da sa Sadamom nisu poslovali samo radikali. To je dokazao anegdotom o tome kako je Ivica Dačić došao u Bagdad i isprosjačio od Sadama novac, navodno za pomoć porodici Slobodana Miloševića za finansiranje odbrane pred Haškim tribunalom. Dačić, koji tada “nije imao ni za kiflu”, kako kaže Vučić, na Bagdadsku konferenciju u novembru 2002. godine doputovao je iz Atine, preko Pariza i Damaska, za šta je platio 3.000 dolara, a povratna avionska karta Beograd–Damask-Bagdad koštala je samo 380 dolara. Dačić nije žalio novca da sakrije tragove. Sadam ga je častio sa dva miliona barela nafte, pod istim uslovima kao i Šešelja. Prema Vučićevim rečima, po milion barela dobilo je slobističko udruženje “Sloboda”, ali i Koštuničina Demokratska stranka Srbije. Dil sa Sadamom pokušala je da napravi i Demokratska stranka, ali bezuspešno.

Umesto da se bave Vučićevim ofiranjem drugih političara i stranaka, Amerikanci su ga pitali šta zna o Amdžatu Migatiju. Vučić je iskreno priznao da je Migati glavni posrednik u Šešeljevim kombinacijama sa Sadamom. Opisao ga je kao “Palestinca, Jordanca i Srbina, koji je izdao tri države i dve knjige”, oženjen je Srpkinjom Nađom, bio je poslanik SRS-a, šef kabineta Tomislava Nikolića, a danas je jedan od najuticajnih rukovodilaca u srpskom državnom preduzeću za trgovinu naoružanjem Jugoimport SDPR. Vučić je samo zaboravio da pomene kako je Migati i za njega odrađivao poslove i prenosio novac iz Jordana. Nije ni pomenuo kako je sa Jadrankom Šešelj išao kod Migatija u kuću u beogradskom naselju Višnjička banja, odakle se vraćao sav nasmejan, punih džepova.

Da Vas podsetimo:  Protest za spas zgrade Generalštaba

U ovom trenutku, teško je proceniti koliko će upozorenje Amerikanaca uticati na Vučićev odnos prema Šešelju. Istančanim instinktom, kakav ima svaki kriminalac, Vučić se više plaši Šešelja, nego kompletne opozicije, pa i stranih gospodara. Zato ga, kao opasnog neprijatelja, drži čvrsto uz sebe, na kratkom povocu. U toj igri, mora da ga zadovolji, da mu obezbedi dovoljnu količinu novca i poslaničkih mandata, ali ni to nije garancija da ga Šešelj neće napasti čim oseti da mu se bliži pad s vlasti.

Predrag Popović
Izvor: predragpopovic.wordpress.com

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime