Za formiranje ZSO-a ne postoji kompromis

0
920

kosmetBriselski sporazum demotiviše Srbe, jer je nametnut, a Srbima ne treba nametati rešenja. Kako su policajci izašli na demonstracije, sutra će najverovatnije izaći i sudije, profesori i lekari. Srpske opštine na Kosovu i Metohiji su teritorijalno sve manje i proces iseljavanja Srba se pojačao. Kad god je Srbija odlazila sa Kosova i Metohije, a ’99 je to bilo vojno, sada administrativno – Srbima je pretio potpun nestanak sa Kosova i Metohije. Ako Srbi ne budu dobili Zajednicu srpskih opština, neće opstati, jer neće biti drugog institucijalnog mehanizma. Njeno formiranje Srbima sa Kosova duguju Beograd, Priština i međunarodna zajednica. Za formiranje ZSO-a ne postoji kompromis, jer se radi o kompromisu sa životom i sa opstankom. Zajednica srpskh opština bi u početku bila “hitna socijalna intervencija” – spas da se zadrži narod, a kasnije bi se uspostavile institucije, “dovoljno pametne” da odgovore na odluke kosovske skupštine. Kod kosovskih Albanaca postoji neverovatan otpor prema formiranju ZSO-a. Sve srpske opštine južno od Ibra treba da zamrznu svoj status unutur Asocijacije kosovskih opština kao poruku da Srbi žele da funkcionišu zajedno, a onda da se svi srpski gradonačelnici sastanu i da počnu da razgovaraju – da oni pokažu svu ozbiljnost i odlučnost kada je u pitanju želja da dobiju Zajednicu srpskih opština. Lista “Srpska” je grupa ljudi koja nema izvorne odgovore na probleme Srba, a ćutanje u Beogradu je strašno. Vreme je za samoorganizovanje. Srbiji je potreban „identitetski“, umesto „čisto udbaškog“ nacionalizma. Srbi sa Kosova treba da budu žestoko protiv stvaranja Vojske Kosova, ali, ukoliko se ta vojska napravi, Srbija treba da, poštujući Kumanovski sporazum, vrati 999 profesionalnih vojnika, koji će onda biti deo kosovske vojske. Ovo su ključne poruke predsednice Evropskog pokreta Srba sa Kosova i Metohije – ‘veteranke’ srpske politike na KiM-u – Rade Trajković. Koliko je Zajednica srpskih opština bila važna kao tema, upadljivo je bilo videti u višečasovnoj diskusiji upravo o ovoj budućoj organizaciji Srba na nedavno održanom okruglom stolu u Severnoj Mitrovici, na kojem je Trajković govorila, i na kojem su građani međusobno polemisali i postavljali mnoštvo pitanja. Više pitanja je bilo upućeno da li se na Severu do sada razgovaralo ovako “neposredno sa građanima”, da li je Trajković to činila i ako nije, “zašto ne”, ali i da li joj je iko od aktuelnih srpskih predstavnika sa KiM-a i iz Beograda “zatražio savet i pomoć” zbog „očiglednog iskustva“ koje ima, kao i pitanja i predloga o samoorganozovanju Srba. Iako su razmenjena različita mišljenja u vezi sa načinom rešavanja trenutnog i budućeg položaja Srba na Kosovu i Metohiji, građani su se složili da se preostali srpski narod na Kosovu i Metohiji, ali i čitava Srbija, nalaze u “izuzetno teškom stanju”.

Albanci su uvek korak napred; Beograd rešava samo ono što Priština stavi na sto; Albanci znaju za šta se bore, a mi ne želimo Kosovo kao deo Srbije

“Kosovski Albanci samo čine korak napred kako bi posle ušli u snažniji pregovarački proces sa našom državom. Oni to pametno rade. Da li ste čuli iz Beograda za ‘korak napred’? Oni samo rešavaju ono što Priština ponudi i stavi na sto. Gledam, signal vam je slabiji. Kada država potpiše sporazum sa kosovskim institucijama, onda počne da vam slabi signal, počnu da isključuju struju. Ne informišu, izađe narod da demonstrira. Tuku žene, decu, a verujte, ja znam to kada je bilo oko struje kod nas na jugu – bacali smo iz zamrzivača sve, a narod neće da prihvati da uzme račun od KEK-a. Sve to preživimo, a oni se (Beograd, prim. red.) dogovorili sa njima. Albanci su vrlo dobri, neverovatni pregovarači i ne samo da su lukavi, nego imaju i intelektualce koji su uključeni i znaju za šta se bore. Oni žele to, a mi ne želimo Kosovo kao deo Srbije. I to je suština.”

“Kada je dolazila međunarodna zajednica, cela albanska lokalna infrastruktura je spremno čekala. Oni su ušli unutar misija, imali zadatke da špijuniraju – da vide šta rade, da kontrolišu iznutra, da informišu njihovu OVK i njihove centre. A sa druge strane, naša država, ako je neko otišao kao prevodilac da radi – samo što ga nisu ubili. Verujte da nije smeo da ode sa Kosova. Ako ode, onda ga čekaju službe – da radiš za službu. Ostavljen je bez para, bez života, a još da ide da cinkari – da ga neko uhvati, još će da ga ubiju zbog toga. Toliko su hteli da koriste tu decu, jer su obično mladi bili prevodioci. Albanci spremni, infiltrirani svuda. Koliki je njihov potencijal vidite kad su EULEX potpuno korumpirali.”

Dajući pregled administrativnog i političkog samoorganizovanja srpskog naroda sa Kosova i Metohije – od povlačenja srpskih snaga iz Pokrajine 1999, Trajković je podsetila na osnivanje i ulogu Srpskog nacionalnog veća, podršku Crkve u otvaranju kanala komunikacije i saradnje između preostalih Srba sa međunarodnim predstavnicima na KiM-u ’99, kako bi se srpski narod u tim trenucima zaštitio od progona i čak vratio u pojedina mesta, poput Osojana, Slivova, Trojana. Trajković je, takođe, podsetila na formiranje Lokalnih kancelarija ranih dvehiljaditih, uz podršku UNMIK-a, a koje su po njenim rečima, bile u to vreme svojevrsna zamena za administrativne centre, a po suštini – tela slična opštinama.

“Tako je nastao nukleus stvaranja tih malih lokalnih administracija Srba, što je bila preteča, ili pupoljak današnjih srpskih opština, ali smo i dalje imali jako mnogo problema,” rekla je Trajković.

Ona je potom podsetila i na izveštaj Specijalnog izaslanika Generalnog sekretara UN, Kai Aidea, koji je 2005. godine, izvestio o načinu života preostalih Srba na KiM-u, a u svojim preporukama naveo ono što je kasnije, po Trajkovićevim rečima, drugi Specijalni izaslanik – Marti Ahtisari – i uradio – predložio stvaranje srpskih opština.

“Teško je bilo sa srpskim opštinama na Kosovu, ali mi smo se izborili za tih šest,” rekla je Trajković i dodala da je proces decentralizacije prvobitno trebalo da uključi i Sever tako što bi Severna Mitrovica i Zvečan činili jednu opštinu – Zvečan, ali da je pokušaj stvaranja jedne opštine na Severu “u samoj ideji propao”, zbog “nekih predsednika opština” odatle.

Poseban problem za formiranje i osnaživanje srpskih opština bilo je definisanje granica, odnosno pritisak koji su Albanci vršili kako bi se to sprečilo, objasnila je dalje Trajković. Takav je bio slučaj sa opštinom Gračanica, koja ranije nije postojala, a za koju su Srbi zatražili da se priključe srpski delovi iz gnjilanske opštine – Pasjane, Klokot, Ranilug, dok je samo Štrpce već imalo svoju teritorijalnu celinu, prepoznatu i u kosovskom i u srpskom zakonodavstvu. Trajković navodi da je formiranje srpskih opština po Ahtisarijevom planu kod Srba na jugu imalo potrebu da Srbi žive stabilno, a što se nije desilo, usled pritiska centralnih vlasti iz Prištine.

“Ja uvek govorim da su od dana kada su te opštine formirane, do ovog trenutka – one sve manje srpske – teritorijalno i brojčano. Teritorijalno – zato što je pod uticajem centralnog nivoa, sva ona društvena imovina, ili kako su je proglasili sada – državna imovina – ušla u projekat privatizacije i unutar srpskih sredina, a bez obzira na napomene i Ahtisarija i Kaia Aidea – da nikada ne treba da se rade bez saglasnosti, ili bez odobrenje Srba. Ipak, oni su to radili upravo mimo tih procesa, a imajući zakonske normative na centralnom nivou i mogućnosti da potpuno realiziju privatizacije unutar srpskih opština,” rekla je Trajković.

Trajković je upozorila na odlazak Srba sa Kosova usled nesigurnosti i nedostatka održivosti, a što nije rešio ni proces decentralizacije. Briselski sporazum demotiviše Srbe, smatra Trajković:

“Sada su te srpske opštine, iz dana u dan, sve manje, broj Srba je sve manji. Briselski sporazum demotiviše Srbe. Srbi imaju osećaj nesigurnosti. Proces iseljavanja Srba se povećao. Ljudi prodaju svoju imovinu, ona se otuđuje, tako da ne mogu da kažem da je decentralizacija Srbe učinila snažnijim i moćnijim. Bojim se da sama decentralicazija nije način da Srbi mogu da se zadrže i da mnogi drugi faktori odlučuju o našoj budućnosti, a budućnost podrazumeva i održivost – da ljudi imaju osećaj da mogu da opstanu na ovom prostoru, a to je presudno.”

Da Vas podsetimo:  Ozbiljna i jasna pretnja Zapada: Od Srbije zahtevaju kapitulaciju, a od Prištine – kozmetiku

“Decentralizacija koja je urađena ispod Ibra, ako posmatramo Gračanicu, mnogo je razočarala, jer pokazuje nemogućnost da opština Gračanica ima institucionalne mehanizme se odbranimo od onoga što dolazi sa centralnog nivoa i mislili smo da ta naša iskustva suštinski možemo da podelimo sa Severom Kosova,” dodala je Trajković.

Ona je objasnila kako je Priština kontrolisala fondove za srpske opštine kroz primer opštine Gračanica neposredno po njenom formiranju 2008. godine, ali i kroz “sveže” primere:

“Sav novac koji smo dobijali za infrastrukturu u Gračanici, išao je preko Vlade Kosova. Srpski gradonačelnici su raspisivali tendere za igradnju zgrada opštine, puteva, a preduzimači su bili Albanci i svi su bili povezani sa gospodinom Tačijem. Kroz te lokalne projekte gotovo nijedan Srbin nije radio. A unutar zakonodavstva imate normative da svaka firma koja se prijavi, mora da ima mašine i propratnu tehniku koju nijedan Srbin od preduzimača nije imao i tako su nas Albanci u startu isključivali; ili, recimo, ingerencija svake opštine jeste da održava kanalizaciju, ali oni onda angažuju regionalne firme, uglavnom, ili isključivo albanske, i one i sada oduzimaju nadležnosti opštine, umesto da Srbi na jedan način rukovode svojom opštinom i zapošljavaju Srbe koji žive unutar tih opština.”

Kad god je Srbija odlazila – pretio nam je potpun nestanak sa Kosova i Metohije

“Svaka promena institucijalnog statusa nosi za sobom rizik nestajanja Srba. Kada su srpska vojska i policija odlazile, velik broj stanovništva je proteran, ubijan i pretrpeli smo strahovit egzodus. I ovaj način izvlačenja srpskih institucija, odnosno, njihovo integrisanje unutar kosovskog sistema, nosi sa sobom velik, potpuno realan rizik da će seoba Srba, na žalost, dobiti na intenzitetu. S obzirom na to da se ovakvo Kosovo nalazi na donjoj granici multietničnosti, mislim da nam preti potpun nestanak sa ovog prostora. Ukoliko kroz Zajednicu srpskih opština ne stvorimo međuprostor, ili ‘dušek’, gde bi Srbi, povlačenjem srpskih institucija – ‘pali’ na Zajednicu opština, ali ne bi potonuli u ‘dno potpune integracije’ unutar kosovskog sistema, ne bi opstali ni u ovom broju u kojem sada radimo i obezbeđujemo svoju egzistenciju. U prvom momentu to bi mogla da bude i socijalna intervencija, ona hitna koja bi bila spas da zadržimo narod, a kasnije bi polako radili na uspostavljanju institucija koje bi bile dovoljno pametne da, u zavisnosti od toga ko će ih voditi i snage svojih stvorenih institucija, u stvari odgovore na ono što će se dešavati u zakonodavnom telu u Prištini. Ukoliko Priština bude sve manje imala razumevanja za srpske probleme i glasala za zakone koji će nas najdirektnije ugrožavati, utoliko bi se i Srbi unutar svoje zajednice zatvarali i nalazili odgovore kojim bi štitili svoje opstajanje i očuvanje identiteta na ovom prostoru zajedno sa Crkvom.”

Šta da urade Srbi na KiM-u da dobiju Zajednicu onakvu kakvu žele?

“Ja mislim da sve opštine ispod Ibra, koje se trenutno nalaze unutar asocijacije zajednica opština Kosova, treba da izađu i zamrznu svoj status – kao poruku da žele da funkcionišu zajedno. Nakon toga da se svi gradonačelnici sastanu i da počnu da razgovaraju – da oni sami pokažu svu ozbiljnost i odlučnost kada je u pitanju želja da dobiju Zajednicu kao nešto što nam je potrebno. Bez inicijative nema ništa,” naglašava Trajković.

Zajednica srpskih opština samo ime bez sadržaja – Beograd gotovo ništa nije tražio po pitanju statusa Srba na Kosovu

Trajković smatra da je za sada, Zajednica srpskih opština „virtuelna ponuda Srbima“ koja, kao takva, dolazi, „pre svega i na žalost, od Beograda“ s obzirom na to da Srbima na Kosovu i Metohiji nije poznato kakav institucijalni kapacitet ona podrazumeva.

„Mi imamo Zajednicu srpskih opština samo kao ime bez sadržaja. Kada će se i napuniti sadržajem, to je pitanje za sve nas. Da li se u ovim pregovorima u kojima se kroz Briselski sporazum rešava samo integracija Severa Kosova i stvaranja institucijalnih struktura na Severu, pokušava i da se ostvari samo regionalni nivo, ili obezbedi regionalni status za Sever Kosova, a ovo što je ispod Ibra suštinski ne bude deo formiranja Zajednica srpskih opština – to niko od nas ne zna – šta Beograd radi,“ naglasila je Trajković.

Odgovor bi se, ipak, mogao naslutiti po izveštaju Evropskog parlamenta i činjenici da Beograd u razgovorima sa izvestiocima za Evropu „gotovo nije ništa tražio“ kada je u pitanju status Srba na Kosovu. Sa druge strane, od Srbije se očekuje da promeni Ustav upravo po pitanju Kosova i Metohije, smatra Trajković.

„Šta Beograd radi i kako razgovara, to mi ne znamo. Lično mislim da u Beogradu ne postoji niti napisana, niti dogovorena ozbiljna strategija oko Zajednice srpskih opština. Volela bih da nas pozitivno iznenade,“ dodala je Trajković.

Zajednica treba da bude realnost kroz koju ćemo moći da ostvarujemo svoja prava i treba da ima izvršne nadležnosti; Beograd-Priština-međunarodna zajednica dužni da formiraju ZSO

Trajković podseća na “neverovatan otpor” koji postoji kod kosovskih Albanaca za formiranje Zajednice srpskih opština. Ona je, takođe, skeptična da će u kosovskom zakonodavnom telu “doći do promena” kako bi se ova zajednica Srba formirala, dok, sa druge strane, očekuje kao moguće promene u srpskom ustavu upravo po pitanju formulacije da je Kosovo i Metohija sastavni deo Republike Srbije.

Nenad Radosavljević: Zajednica srpskih opština “poslednja šansa” da srpski narod na Kosovu i Metohiji ostane konstitutivan; albanski predstavnici drski

Odbornik u opštini Leposavić i nekadašnji predsednik ove opštine Nenad Radosavljević je naglasio da jedino za šta se Srbi na Kosovu i Metohiji u ovom trenutku mogu boriti, a posle dolaska NATO snaga, jeste konstitutivnost, te da se Zajednica srpskih opština mora što pre formirati kao “poslednja šansa” da srpski narod na Kosovu i Metohiji ostane konstitutivan, čime bi se zaštitili srpski interesi od “bezobrazluka i drskosti” albanskih predstavnika. On je, govoreći o opstrukcijama albanskih predstavnika, uporedio period kada je on bio predsednik opštine 2000, u polju obrazovanja – sa sadašnjim nastojanjima iz Prištine da kontrolišu nastavne planove i programe iz Beograda.

“Sada kada razgovarate, toliko su drski i bezobrazni, da oni sada traže da programi koji dolaze iz Srbije prođu kod ministarstva nauke i prosvete u Prištini, pa ako se tu odobre, onda mogu da idu u srpske škole. Milione grešaka smo napravili. Što vise čekamo, sve cemo više gubimo, zajednica srpskih ošstina treba što pre i što brže da se osnuje.

Trajković, međutim, smatra da ne treba da bude nikakvog kompromisa između onoga što kosovski Albanci traže, a to je ZSO kao NVO, i sa druge strane, onoga što zahtevaju Srbi – da ZSO ima izvršne prinadležnosti.

“Tu zaista ne postoji kompromis. Ovo je kompromis sa životom, sa opstankom”, naglasila je. Trajković dodaje da se za status NVO ne pregovara u Briselu, već je dovoljno da se NVO registruje.

“Za nevladinu organizaciju ne moramo da idemo u Brisel da pregovaramo. Možemo da se okupimo svi i da registrujemo nevladinu organizaciju. Ona treba da ima i izvršne nadležnosti. Ma šta mislila međunarodna zajednica, naša država i naši poreznici, suštinski su čuvali multietničnost Kosova i Metohije ovih 15. godina. Da nije bilo Srbije, ne bi bilo ni multietničnosti, i ako izgubimo sisteme kao što su zdravstvo, obrazovanje i socijala, mi ćemo izgubiti perspektivu Kosova kao multietničkog, izgubićemo perspektivu opstanka Srba na ovom prostoru.”

Kosovo se u ovom trenutku nalazi u specifičnoj situaciji, jer nema dovoljno radnih mesta za Albance. Zajednica opština, kao krovna organizacija, pre svega, treba da radi na rešavanju socijalnih pitanja i na tome da se, kako Trajković navodi, srpske institucije na neki način “izvuku”.

„Ako ima imalo odgovornosti međunarodne zajednice, Albanaca sa Kosova, Beograda – neće nas ostaviti bez institucije – Zajednice srpskih opština, jer bi onda kao rezultat toga imali potpunu nemogućnost organizovanja Srba na Kosovu i Metohiji i njihov ubrzan odlazak. Oni su dužni, makar toliko da nam učine – da formiraju Zajednicu opština, a ne da nas ostave kao što je to bilo 1999. godine, kada su se institucije srpske države povlačile, a Srbi u tolikom broju ubijani, proterivani. Znam da će biti vrlo teško, da unutar Kosova ne postoji volja kod Albanaca i znam da oni imaju sasvim druge prioritete,” naglasila je Trajković.

Da Vas podsetimo:  SRBI U RASEJANJU I NJIHOVA MATICA

Ako ne budemo dobili Zajednicu srpskih opština, ne verujem da ćemo opstati, prosto nemamo institucionalnog mehanizma, dodala je.

„Srpska država radi pogrešan projekat, dnevno, kroz Briselski sporazum, jača kosovske institucije državnošću i one su svakoga dana sve snažnije i tako snažnije institucije će sesti sa nama da razgovaraju oko Zajednice opština? Njih nije briga, oni su završili svoj posao, mi smo sve dali, sve što treba,“ rekla je Trajković.

O ingerencijama ZSO

rada trajkovic“Znam šta bismo mi želeli da imamo – zdravstvo i obrazovanje. Niko od Srba ne voli da nam se neko drugi meša u obrazovni sistem i da obrazovni sistem Srba na Kosovu bude različit od obrazovnog sistema ostatka Srbije. Dve trećine srpskog stanovništa odavde je raseljeno u centralnoj Srbiji i ne bih volela da deca iz centralne Srbije imaju jedan obrazovni sistem, a deca koja ostaju ovde – drugi. To bi nam otežalo buduće spajanje porodica – da deca koja su odavde odu u centralnu Srbiju, a porodice koje žele da se vrate na ovaj prostor da mogu svoju decu da upišu u jedinstven obrazovni sistem. Za nas je vrlo važno da imamo i jedinstvenu socijalnu i penzijsku pomoć koju bi Beograd finansirao i za nas je, takođe, vrlo važno prostorno planiranje – da na prostoru gde se nalaze opštine sa srpskom većinom, ili srpske opštine, ne može ništa da se privatizuje bez odobrenja skupštine, ili predsednika opštine. Treba da se odredi lider koji će davati saglasnost za privatizaciju i aktivno učestvovati u procesu privatizacije na prostoru gde žive Srbi, jer mi smo imali slučaj da Albanci otvore robnu kuću albanskog privatnika u Gračanici. Zašto bi sada, unutar srpskih sredina, oni bez ikakve obaveze dolazili i zapošljavali radnu snagu iz okoline, a Srbi koji su tu – ne bi imali prilike da se zaposle, iako bi sasvim korektno radili poslove?“

Briselski sporazum Srbima nametnut – ne namećite rešenja Srbima; lista “Srpska” grupa ljudi koja nema odgovore: “pitajte Beograd”; Nemamo našu srpsku organizaciju na Kosovu i Metohiji. Sviđalo se to nekom, ili ne, takva je jedino AP KiM

Beograd uklonio sve lidere Srba koji su „nešto govorili“

„Proces pripreme za Briselski sporazum je iz Beograda bio surov. Sve lidere koji su nešto govorili i umeli da formulišu – oni su uklonili. Evo, Nenad Radosavljević, jedva je ušao u skupštinu, Oliver Ivanović – nema ga, isključen je iz procesa. Svi želimo da se što pre vrati, ali već godinu i nešto on nije sa nama. Mene su smenili i ne samo što smenili, nego su me etiketirali. Sve one koji su mogli na jedan način da budu identifikovani kao potencijalni opozicionari njihovim stavovima – uklonili su. Ko je hteo da ostan,e dobio je neko funkciju, ali je morao da ćuti i onda ste dobili bezličnu masu. I ta Srpska lista se sada pravda Albancima, pravda im se i lokalna samouprava, objašnjava – mi smo građanska srpska, nemamo veze sa srpskom.“

Trajković smatra da je najveći problem u tome što Briselski sporazum predstavlja nametnutno rešenje Srbima:

“To je naša realnost. Radi se o našim životima, a mi ne znamo šta se tamo potpisuje, ko će da živi u takvim uslovima. Ne razumemo. Niko nas ne pita ništa. Odjedanput dođe rešenje. Najstrašnije – imamo instaliranu Srpsku listu. To je grupa ljudi koja nema izvorne odgovore na probleme Srba. Kada se oni sastanu sa predstavnicima međunarodne zajednice, a to je sve ređe, kažu – pitajte Beograd, pitajte Beograd. Nas to suštinski uništava.“

Trajković upozorava da na Kosovu trenutno ne postoji autentična organizacija Srba, kakva su ranije bila srpska nacionalna veća, te da, iako su ta veća često delovala opoziciono prema Beogradu, ona su i mala izvorne odgovore za Albance i međunarodne predstavnike.

“Pogledajte sada Srpsku listu. Ona nema podršku nijedne međunarodne administracije na Kosovu, upravo zato što kažu – ma dobro, oni vode sa Beogradom politiku, neka to reše Beograd i Priština na razgovor u Briselu. Nijednom nisam videla da se ta Srpska lista sastane, da ti ljudi imaju neke razgovore, dogovore, ideje, da su uradili jednu promociju nečega što je u interesu naroda, a na jedan javan i transparentan način. Oni izađu, daju neke izjave, ni sami ne znaju šta. Dobiju dve-tri rečenice i to pročitaju,” rekla je ona.

Trajković naglašava da “sviđalo se to nama, ili ne”, jedina autentična organizacija kosovskometohijskih Srba trenutno funkcioniše preko skupštine AP KiM i podseća da je na Dan Državnosti Srbije na ovoj Skupštini bilo mnogo više Srba, nego što je istovremeno bilo na proslavi zvaničnih opštinskih i državnih organa.

“To je znak da Srbima ne treba nametati rešenja; kao i Albanci kada su govorili da je Milošević nametao rešenja Albancima i da ona rešenja koje je Milošević nametao na kraju nisu bila dobra, jer smo imali rat. Sada imamo drugu poziciju – da se rešenja Srbima na ovom prostoru nameću, bez dogovora i bez konsultacija i bez stvaranja jednog jedinstvenog odgovora na probleme koji su gotovo dnevni,” naglasila je Trajković.

Briselskim sporazumom nije pronađeno rešenje za policijsko osoblje

Kritikujući „polovičnost“ rešenja donetim „nametnutim“ sporazumom iz Brisela, Trajković je podsetila na nedavne proteste 130 neintegrisanih pripadnika MUP-a Republike Srbije u Kosovskoj Mitrovici, naglasivši da ih na jugu ima više, ali da se slična situacija može očekivati i kada je u pitanju školstvo i zdravstvo. Ona smatra da Briselski sporazum nije rešio njihov socijalno-ekonomski, a pre svega, pravni status, te da se samo radi samo privremenom rešenju, a da će problem tek nastati kada bude započeo proces sistematizacije radnih mesta u kosovskom sistemu:

„Pre nekoliko dana videli smo grupu od 130 policajaca u Severnoj Mitrovici koja je demonstrirala i to je pokazalo koliko Briselskim sporazumom o policiji nije pronađeno rešenje za socijalno-ekonomski status svih policajaca i policijskog osoblja. Jedan deo ljudi je ostao mimo rešenja integracije, a ispod Ibra je to još gore. Mogu vam reći da su vrlo mladi ljudi, koji nemaju ni 30 godina, već penzioneri, a oni ni u našem zakonodavstvu nemaju prava kakva imaju svi ostali penzioneri. Ukoliko napuste Kosovo, oni nemaju prava na te penzije, ako preminu, ili im se nešto desi – njihove porodice nemaju prava da naslede njihove penzije. To je vrlo čudno napravljeno i najverovatnije da su od neke zemlje dobijeni fondovi koji zadovoljavaju socijalni mir do dve godine, a nakon toga neka se snalazi kako ko stigne. Bojim se da će slično biti i kada se počne sa prosvetom, zdravstvom, univerzitetom, kada u stvari počnu da se rade standardizacije koje podrazumevaju sistematizaciju radnih mesta.“

Srbi da što pre zahtevaju regionalni status Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici

Trajković je upozorila na odliv lekara specijalista sa centralnog Kosova, naglašavajući da bi bio veći da nema akademskog ograničenja za kadar da se zaposli na drugim univerzitetima u Srbiji. Ona je, takođe, pozvala Srbe da što pre počnu da zahtevaju regionalni status univerziteta u Mitrovici, kako se ne bi dogodilo “rešenje preko noći” – da postojeći univerzitet sa 10.000 studenata svedu na minimum.

Srbi da budu žestoko protiv stvaranja Vojske Kosova (VK); ukoliko se formira VK, Srbija da insistira na vraćanju 999 profesionalaca Vojske Srbije koji bi bili deo Vojske Kosova

Trajković je navela da su kosovski zvaničnici do sada uporni u dva zahteva – stvaranje Vojske Kosova i gašenje civilne zaštite na Severu, iako, dodala je Trajković – “ti dečaci nisu naoružani”, misleći na pripadnike civilne zaštite sa Severa.

“Srbi sa Kosova treba da budu žestoko protiv stvaranja Vojske Kosova, ali, ukoliko se ta vojska napravi, država Srbija ima Kumanovski sporazum, po kojem 999 pripadnika oružanih snaga mogu da se vrate na Kosovo. Onda neka naša država, poštujući Kumanovski sporazum, vrati profesionalce, pa neka oni budu deo te vojske. Da li će to biti profesionalci Srbi, koji se nalaze unutar Vojske Srbije, a rođeni na Kosovu, ili su poreklom sa Kosova, ili će neko iz Srbije – to neka se dogovore kroz izborni proces.

Da Vas podsetimo:  Batić Bačević: Hrvatsko-crnogorski čas istorije na brodu Jadran

Vreme je za novo samoorganizovanje – juče policajci, sutra sudije, profesori, lekari

„Izazov je sličan ponoru iz 1999, premda sada nema ubijanja. Ali, i Briselski sporazum nosi identične rizike. Ponor iz ‘99 nosio je progon, dvesta i nešto hiljada je proterano i ubijeno, a ovaj ponor nosi jedan drugi rizik, ne kroz ubijanje, već kroz institucionalno pozicioniranje koje ne pruža šansu da ostanemo. I mislim da, kako su policajci izašli onoga dana na demonstracije, sutra će najverovatnije izaći i sudije, pa za neki dan i prosveta, pa zdravstvo. Umesto da svi zajedno radimo, bez obzira što nam prete iz Beograda, nema veze, mogu oni jednog, dvoje da isteraju. Možemo da ubeđujemo Premijera, zaista da ga ubeđujemo da to nije dobro što radi, da imamo iskustva kako se preživljava u momentu kada institucionalno nestaje država sa ovog prostora. To su za nas veliki lomovi, trauma. Valjda je i Beogradu interes da Srbi opstanu da žive ovde i ja zaista jesam pristalica da polako, posebno mlađi, rade na formiranju nekih struktura, a mi veterani da malo pomažemo sa iskustvom. Da svi zajedno počnemo da se organizujemo, da tražimo, da pratimo nastavak briselskig pregovora, da nudimo rešenja.”

Ćutanje u Beogradu je strašno; Srbiji potreban „identiteski nacionalizam“

“Ali znate šta me nervira? To naše ćutanje ovde. Hoću i da razumem – nekako smo na muci – nećemo da se bunimo protiv države, nećemo da kompromitujemo državu, koja nam je samo i ostala, ali ćutanje u Beogradu je nešto što je strašno,“ naglasila je Trajković.

Ona smatra da je Srbiji potreban „identiteski nacionalizam“, a ne „najčistiji udbaški nacionalizam“ koji, navodi dalje Trajković, postoji u Srbiji.

„Mi ga, na žalost, nemamo uopšte, a svi govore da su Srbi nacionalisti. Ja mislim da uopšte nismo nacionalisti, mi smo samo udbaški nacionalisti. Kako može, a ovo najiskrenije govorim, na protestu protiv nezavisnosti da se sakupi skoro milion ljudi, da se pale ambasade, a da sada, kada se sve ovo proglašava, nema niti Pokreta 1389, niti navijača. Imamo najčistiji udbaški nacionalizam,“ smatra Trajković.

„Mi ovde, koji smo ostali, moramo jasno i glasno da se borimo, a posebno mladi, za taj naš identitetski nacionalizam koji će biti izvoran, koji će biti korektan, koji će čvrsto da promoviše naše stavove i koji će pokušati da, u našim razgovorima sa međunarodnom zajednicom, pa i sa Albancima, nalazi neke odgovore na ono što nam je šansa za preživljavanje,“ naglasila je.

Kako mi ovde da menjamo nešto? Šta da radimo?

„Ima jedna dobra ideja koju sam dobila upravo sa vašim pozivom. Otvorila se mogućnost da možemo da napravimo neko telo, da se svi zajedno organizujemo i zahtevamo da nam se dokumenti o kojima se pregovara dostavljaju, da ih zajedno pratimo, da zajedno nudimo rešenja. Nema veze što će ih država ignorisati u početku, ali možda će neko iz međunarodne zajednice imati osećaj da zaista prestane sa projektima nametanja rešenja, jer su ovo potpuno nametnuta rešenja, neprihvaćena rešenja i to je naš najveći argument.“

Istoričar iz Kosovske Mitrovice, Miloš Damjanović: Od ZSO-a nema ništa, istopiće se kao ona pahuljica – fusnota. Srbi neće dobiti ništa sve dok se ne homogenizuju

„Najveći problem je što se Srbi zadovoljavaju sitnicama i obećanjima i od toga nema ništa. Prvo, Srbi imaju pogrešan pristup terminologiji. Pričaju o Briselskom sporazumu, a to nije sporazum, to je klasičan ultimatum – nijedan Srbin ni o čemu tamo ne pregovara, ne odlučuje i kada imate stranku koja ne odlučuje, ona ništa ne može da kreira za svoju budućnost, jer o svemu odlučuje neko drugi. Sada kažu spasonosno rešenje je Zajednica srpskih opština. Kakva Zajednica srpskih opština? Ona je samo sastavni deo ultimatuma. Od toga nema ništa, oni mogu privremeno da vas zavaraju – evo usaglasili smo sve, dobićete ovo, dobićete ono i to će sve da se istopi kao svinjska mast, da se istopi kao ona pahuljica, fusnota i od toga neće biti ništa! Srbi neće dobiti ništa sve dok se ne homogenizuju, dok se ne udruže, solidarizuju, dok ne postanu politički faktor, a Srbi na Kosovu nisu nikakav politički faktor. Narod nema nacionalnu svest i narod ne zna šta ga očekuje, narod ne zna kakva je budućnost, šta nosi Briselski sporazum i šta će tek doživeti. Onog trenutka kada se bude izgubilo tlo pod nogama, kada tačka dođe do ključanja, e tad’ će narod shvatiti i možda preduzeti nešto. Na žalost, naš narod nema taj osećaj, to stanje svesti da preventivno deluje, nego će da leči, a to lečenje će biti mnogo teže.”

“Srbi ne smeju da kažu reč ‘Metohija’ u Parlamentu, a mi kažemo dobićemo Zajednice srpskih opština. Dobićete šamar! Dakle, Albanci i međunarodna zajednica tretiraju ljude na Kosovu kao stoku. Zašto kao stoku? Nemate nikakvu političku moć, ekonomsku, nikakvu drugu moć i oni vas smatraju slabim, a u međunarodnim odnosima kad ste slabi, vas tretiraju kao stoku, vi ste ljudi bez dostojanstva, i oni će da vas gaze sve dok ne pokažete neku samostalnost, i Beogradu i Prištini i Briselu i svima – da mi ovde odlučujemo i hoćemo da se pitamo. Neće da vas tretiraju ravnopravno i nikada nećete odlučiti o svojoj budućnosti nego će o tome da odlučuje Brisel, Priština, Beograd, a uslediće egzodus.”

Veliki izazovi na proleće

„Specijalni sud je rezultat onoga što smo mi preživeli 1999. godine. Specijalni sud može da bude detonator za mnoga dešavanja. Lideri koje očekuju da budu procesuirani imaju vrlo snažnu moć. Oni najverovatnije mogu da organizuju vrlo neprijatna dešavanja u kojima ćemo mi ipak biti prvi na udaru i mislim da će za nas na proleće biti velikih izazova, pa i u smislu dešavanja koji podsećaju na 17. mart 2004 kada smo preživeli strahovit teror.“

Lunaček uradila izveštaj nekorektno: U izveštaju preneti isključivo stavovi albanskog glasačkog tela

kosmet1Trajković se još u uvodnom delu svog izlaganja osvrnula na problem što se u izveštaju evropskog izvestioca za Kosovo, Ulrike Lunačeg ne spominju potrebe Srba sa Kosova i Metohije, ali i na odsustvo reakcija iz Beograda.

“Kada pročitate izveštaj, malo šta ćete videti o Srbima sa Kosova i Metohije. Gospođa Lunaček je vrlo nekorektno napravila izveštaj, a vidim da sa naše strane nije bilo ikakve reakcije. U tom izveštaju se mi gotovo i ne pominjemo, nismo vidljivi osim u jednoj rečenici – da Savez srpskih opština treba da bude realnost,” naglasila je Trajković.

Ona smatra da su u izveštaju preneti stavovi isključivo albanskih političara iz Prištine, te da, ukoliko je razgovarala sa Srbima u kosovskim institucijama – listom “Srpska”, ona je „najverovatnije govorila – mi nemamo šta da kažemo, pitajte Beograd“.

“Kao jedan od zahteva izglasano je to da pet država članica Evropske unije nisu priznale nezavisnost Kosova – to učine, a to nikom od nas Srba nije bio zahtev. Isto tako, u ranijim izveštajima se uvek naglašavalo da je izveštaj sa fusnotom, sada je taj deo potpuno izbačen, a na tome su insistirale zemlje koje nisu priznale nezavisnost Kosova i Metohije. Takođe, u izveštaju je navedeno kao vrlo cinično obrazloženje u vezi sa iseljavanjem Albanaca sa ovoga prostora, da je to navodno rezultat njihovog osećanja izolacije, jer nemaju vizne mogućnosti i nije urađena vizna liberalizacija. Pominju se čak i oružane snage, jer ta teritorijalna nezavisnost podrazumeva i odbranu, ili formiranje oružanih snaga kao simbola, elementa nezavisnosti, ili državnosti.

Okrugli sto „Zajednica srpskih opština i iskustva opština sa juga“ je održan 26. februara, u okviru projekta „Za transparentniji Briselski sporazum na Severu“. Ovo je bilo drugo od pet predavanja o različitim sporazumima postignutih u Briselu između pregovaračkih timova iz Beograda i Prištine. Projekat realizuje lokalna nevladina organizacija „Centar za razvoj zajednica“, a finansijski ga je podržala Kosovska fondacija za otvoreno društvo (KFOS).

KoSSev

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime