Za jaku državu ili Domanovićeve vođe

0
1036

telegraf-re1Ogromna većina građana Srbije, na svojoj koži, oseća tešku ekonomsku krizu. Investicija nema, prozvodnih radnih mesta nema, administracija preobimna, broj penzionera svakim danom raste, zaduživanje države se rapidno povećava tako da su pred nama dani borbe za preživljavanje. Samo jedan mali broj tajkuna i političara su matrijalno bezbedni i polako ali sigurno povećavaju svoje bogastvo.

Zašto je to tako?

Mi smo takav narod koji hoće da ima vođu, mi tražimo vođu, vođa mora sve naše problem da reši, jednostavno mi ne možemo bez vođe. Tako smo stvorili neprekosnovenog Miloševića, pa Koštunicu, pa Tadića a sada Vučića. Svi su oni znali mentalitet našeg naroda i svi su zahvaljujući tome bili bogovi bez apostola. Ali zato mi nemamo institucije države, mi ne poštujemo postojeće institucije, mi se trudimo da te institucije urušimo, da ih zaobiđemo, da ih izigramo i presrećni smo kad u tome imamo uspeha Jednostavno, mi nemamo prosvećenu državu. A bez pravne države nema napretka u nijednoj sferi pa ni u ekonomiji.

S druge strane, oni najsposobniji, najvitalniji, najpametniji i najstručniji napuštaju Srbiju. Raznorazni politikanti, neznalice i prevaranti se učlanili u koje-kakve političke partije i ti takvi donose odluke uz stalno pozivanje na svog šefa (boga).

Pa kako onda izaći iz ekonomske krize i ekonomske zaostalosti?

1. Jačanjem države tj državnih institucija. Započeti pregovori o ulasku u EU su šansa da se status državnih institucija u Srbiji popravi i postavi na parvo mesto. Niko neće da investira u Srbiji, ni domaći ni strain investitori, ako nemaju pravnu sigurnost.

2. Znanjem, jer je znanje najveći kapital i jedino znanje može da nas izvuče, pre svega iz političke a po tome i iz ekonomske krize. Zato ne dozvolimo da nam najbolji odlaze iz Srbije. Moramo im dati šansu, poslati ih u svet da steknu nova znanja a onda im ukazati poverenje. Pozitivna svetska iskustva treba maksimalno koristiti, jer su pogrešna sopstvena iskustva najskuplja.

Da Vas podsetimo:  Ćutanje (ni) je zlato

3. Interes Srbije na prvom mestu. Ne treba da zaboravimo da u savremenom svetu nema prijateljstva i ljubavi već postoje samo interesi. Mi u Srbiju, svi zajedno treba da radimo na zajedničkim interesima Srbije a ne u inresu jedne političke partije i njenog vođe.

4. Strpljenje. Ovo je proces, on se ne može ostvariti preko noći ali se zato mora što pre započeti.

Milan-Višnjić1-160x160

prof.dr Milan Višnjić

gradjanin.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime