Zašto je KC Srbije u Parizu zasmetao doskorašnji direktor (1)

1
1435
Radoslav Pavlović/ Foto: Biljana Živković

Radoslav Pavlović o  kulturnoj diplomatiji, nebrizi i nepoštovanju sopstvene kulture i istorije

Imam mnogo problema i tek ih očekujem!

Zatekao sam zakorovlјenost, nerad, neodgovornost. Srpski kulturni centar u Parizu je vrlo aktivno propadao pune dve decenije. Postoji pravna nejasnoća, da li je KIC deo ambasade Republike Srbije u Francuskoj ili nije?!

U centru Pariza, na atraktivnoj lokaciji nalazi se Kulturni centar Srbije. Mnogi naši  umetnici, slikari, pisci, poete su doživeli punu stvaralačku satisfakciju, tek kada su bili predstavlјeni, a potom i prihvaćeni u gradu svetlosti. Neki od njih i svetsku slavu. U tome im je svojevremeno pomagao – Kulturni centar Srbije u Parizu, koji faktički postoji od 26. maja 1973. Vremena su se menjala, pa i politike… a Cenar je sa više ili manje iskušenja nastavlјao svoju misiju od nacionalnog značaja.To je ujedno i jedina zvanična kulturna institucija, koju naša zemlјa ima u inostranstvu. Srbija bi u narednom periodu trebalo da otvori kulturne centre u Moskvi, Berlinu i Pekingu…

Nije lako u stranoj zemlјi, sa skromnim sredstvima organizovati kvalitetne i prijamčive programe, i tako približiti našu umetnost Francuskoj, toj žili kucavici i planetarnoj prestonici kulture. U radu Kulturnog centra Srije bilo je uspona i padova, a ti padovi su bili obično odraz loše kulturne politike Srbije u određenim periodima, diktiranih unutrašnjim gibanjima i lјudi koji su se na čudan način domogli i Pariza i KIC, najčešće koristeći političke veze. A kada se politika ispreči stvaralaštvu, najveći gubitnik je Srbija.

Podaci kažu da je u Francuskoj bilo ukupno registrovno oko 8.000 umetnika sa područja bivše Jugoslavije. Kao veliki umetnički centar Pariz je svojevremeno bio glavno odredište i umetnika iz Srbije, uglavnom predstavnika likovnih umetnosti, a koji i danas svojim radom boje kulturni život ove evropske prestonice. Pomenimo slikare koji su u svoje vreme boravili u Parizu: Paja Jovanović, Mića Popović, Marko Čelebonović, Petar Lubarda, Kosa Bokšan, kao i savremene likovne autore svih generacija – Vladimira Veličkovića, Ljubu Popovića, Petra Omčikusa, Batu Mihajlovića, Ljubinku Jovanović, Miloša Šobajića, Cileta Marinkovića, Zlatka Glamočaka, Ljubicu Mrkalј, Selenu Vicković, Vuka Vidora, Bogdana Pavlovića, Kostu Kulundžića, Miloša Todorovića, Mihaela Milunovića, i dr.Tu si i brojni muzičari koji nastupaju u prestižnim francuskim salama – Nemanja Radulović Lidija i Sanja Bizjak, Maja Bogdanović, Jasmina Kulaglić, Mladen Čolić , Katarina Jovanović (sopran), kao i mnoge druge umetnike i autore iz svih oblasti a koji su školovani i/ili žive u Francuskoj.

– Kulturni centar Srbije pruža svakome priliku da otkrije bogatsvo srpske kulture i bliže upozna njenu raznolikost. Tokom godine u centru se održavaju izložbe, književne večeri, koncerti, filmske projekcije, predavanja, seminari, prezentacije turističke ponude Srbije, u saradnji sa institucijama i umetnicima iz zemlјe. Bogata međunarodna saradnja ostvaruje se i kroz razmenu sa kolegama iz drugih stranih instituta i kulturnih centara koji su najbrojniji upravo u Parizu. Centar je jedan od osnivača i glavnih organizatora Foruma stranih kulturnih centara u Parizu – FICEP-a kao i džez festivala „Jazzycolors“, i aktivno učestvuje u oganizaciji Nedelјe stranih kultura, ali u drugim manifestacijama koje imaju međunarodni karakter. Od 2007. Ministarstvo kulture Srbije, na osnovu dogovora i potpisanog protokola sa Ministarstvom spolјnih poslova Srbije preuzelo je brigu o koordinaciji i finansiranju značajnog dela programskih aktivnosti KIC-a, smatrajući Francusku jednom od zemalјa visokog prioriteta za promociju srpske kulture i umetnosti. Pri predlaganju i kreiranju programa KIC-a vodi se računa i o odnosu predstavlјanja savremene umetničke scene i nasleđa, ali i o datumima i temama u agendama značajnih francuskih i međunarodnih manifestacija kao što su Dan frankofonije, Svetski dan muzike, Noć muzeja, Proleće pesnika, Mesec grafike, Sajam knjiga i dr. U okviru Centra postoji biblioteka sa 9.000 naslova koje se mogu pozajmlјivati. KIC je nekada organizovao i časove srpskog jezika začim postoji povećana potreba i sada, međutim, obrazovanje se nalazi isklјučivo u nadležnosti Ministarstva prosvete Srbije. Izuzetna lokacija KIC-a i blizina najvećeg evropskog kulturnog centra Bobura treba da budu podsticaj za što veću aktivnost i korišćenje ovih prednosti, s tim da brojni programi posle KIC-a za sledeću destinaciju imaju gradove i institucije širom Francuske ali i obližnje zemlјe, Belgiju, Nemačku, Holandiju, Italiju i dr. Time se zaokružuje ideja o KIC-u kao centralnom punktu srpske kulture i umetnosti u tom delu Evrope. – piše na zvaničnoj prezentaciji ove značajne institucije.

Da Vas podsetimo:  Uoči popisa u Crnoj Gori: Kako se kretao broj Srba kroz decenije

Ulazimo u hol Kulturnog centra Srbije. U toku je izložba o Svetom Savi. A ubrzo sledi nova postavka… Nataša Pejin, pomoćnik je direktora, provodi nas holom i objašnjava. Rado odgovara na svako naše pitanje.

Iako nije bilo radno vreme, niti radni dan, direktor Radoslav Pavlović imao je vremena za nas.

Dok razgledamo prostorije KIC-a, koje su odnedavno dovedene u red, posmatramo bogatu biblioteku, čije naslovi (preko 9.000), kako smo kasnije čuli, nisu uredno evidentirani. Dakle, od 1973. godine nije uveden popis, katalogizacija…  Pavlović i taj problem treba da reši. Kako da se lјudi snalaze, kada treba da pronađu određenu knjigu – to mora da je pravo čudo.

Prisećano se sramotnih dana, nakon 2000. godine, i pisanja štampe, kada su ondašnji postoktobarski predstavnici u ovoj instituciji organizovali prezentacije knjiga ili davali podršku okorelim protivnicima i mrzitelјima srpskog naroda… a bilo ih je svakakvih, neobrazovanih, nedobronamernih… ogrezlih u mržnji prema srpskom narodu… od Francuza do albanskih separatista i naše pete kolone.

Veliki sunovrat je počeo od 2000. godine i nesrećnih oktobarskih zbivanja, kada su se plaćeni novcem iz SAD, V.B, Nemačke, Francuske, – „borili za demokrtaiju” u Srbiji. Znamo kako je bilo, kako je prošlo i koliko nam je sada teško u Srbiji, odakle svakoga dana odlaze u tuđinu na stotine mladih umetnika, slikara, lekara, inženjera… Srbija je zemlјa kojoj diktiraju kako da diše, tražu da se odrekne sebe, svoje istorije, podrivaju instituciju SPC, obezvređuju njen kulturni i nacionalni identitet… Okolnosti u državnoj politici se odražavaju i na naša predstavništva u svetu. Često su za ambasadore postavlјane ličnosti, koje nisu zadovolјavali osnovne kriterijume lepog ponašanja, a kamo li visoke diplomatije.

Ko je postavlјao rukovodioce Kulturnog centra u Parizu od 2000. godine i po kojim kriterijumima? Pitamo se, kako je moguće da se organizuju prezentacije, počev još od 1993, do pre nekoliko godina, koje su bile na štetu naše države i naroda, uz  indiferentnost tadašnje ambasade Srbije u Parizu.

Da Vas podsetimo:  Banjska je Račak-2 – koliko još treba da ih bude da shvatimo da sa Šiptarima moramo drukčije?

U srcu Pariza, u blizini Muzeja savremene umetnosti „Žorž Pompidu” (Centre Georges Pompidou) nalazi se naš Kulturni centar. Idealni uslovi za afirmaciju nacionalne kulture, za kvaliteno povezivanje srpsko-francuskih kulturnih institucija, ustanova, poslenika.

Direktor Kulturnog centra u Parizu, Radoslav Pavlović, uspešan pisac, poznati dramaturg, od 2012. godine bio je savetnik za kulturu predsednika republike, Tomislava Nikolića. Pre prihvatanja mesta savetnika, Pavlović je radio kao zamenik glavnog i odgovornog urednika za kulturno-obrazovni program na RTS. Dakle, višestruko afirmisana ličnost, kome je imperativ – afirmacija nacionalne kulture i svest o njoj.

U završnoj fazi je u KIC-u izložba Sveti Sava srpski. Posmatrali smo postavlјene eksponate sa freskama, iščitavali istoriografske podatke o srednjovekovnoj Srbiji i svetitelјu Savi – na dva jezika. Katalog na srpsko-francuskom jeziku, sa mileševskim likom našeg Svetog Save veoma lepo izgleda. Da bi se organizovala ova, za nas, bitna postavka, bilo je potrebno puno rada, znanja, želјe, ali i mnogo više od toga! Ovo može da organizuje onaj kome su u srcu srpski narod i njegova državnost i duhovnost.

Direktor Pavlović nas dočekuje na vratima Centra, iako nije radni dan. Taj gest mnogo govori o čoveku koji želi da načini krupne iskorake u jačanju i očuvanju institucije koja predstavlјa nacionalnu kulturu, duhovnost i sve ono vredno što je iznedrio naš narod kroz vekove, ali i savremeno reprezentativno srpsko stvaralaštvo.

Pavlović nam govori o moći kulturne diplomatije, ulozi KIC-a u Parizu, ozbilјnim problemima sa kojima se već u startu suočio, o začuđujućoj i zabrinjavajućoj nebrizi prethodnika KIC-a.

Govori nam i o ambicioznim planovima, koji bi uspostavili narušenu ravnotežu ozbilјne misije ove institucije. Jer, danas u Centar malo ko od Francuza svraća.

–U Kultrurni centar Srbije malo lјudi u Parizu zna da postoji, a i oni koji znaju ne dolaze. Nisam došao u Pariz, u Kulturni centar Srbije zbog devizne plate, niti zbog afirmacije, jer tih problema nemam. Ali, postoji u meni neki bunt, nasleđeni, moj šumadijski – da učinim nešto „na polzu roda svoga”, kako su znali da kažu Dositej Obradović, prota Mateja Nenadović… to je jedna avantura, za sada lična, a nadam se da će biti kolektivna. Biće potrebno prilično ličog angažmana i mojih saradnika, da se urade kvalitetne programske promene, ali i bitne izmene u samom pristupu prezentacije naše nacionalne kulture – kaže na početku razgovora Radoslav Pavlović.

Da Vas podsetimo:  SRBI U RASEJANJU I NJIHOVA MATICA

U kakvom je stanju bio KIC u Parizu, šta ste do sada uspeli da učinite? Očigledno je da u prethodnih 20 godina nije mnogo urađeno na polјu kulturne diplomatije.

Od prvog dana sam prisutan u Centru skoro sve vreme. Pokušavam da rešim more problema, ako ih ima hilјadu, ja sam već u startu morao da rešim desetak. I nema predaha. Možda se to ne vidi na prvi pogled, brojni su problemi koji nisu zanimlјivi za publiku, ali za naš Centar i njegove lјude – jesu! Primera radi, bilo je na ulazu more tabli sa natpisima Privredna komora Srbije, Dijaspora… i da ne nabrajam, a onda sam morao da objašnjavam svima da je ovo institucija Kulturnog centra Srbije, da je sve definisano Zakonom, pa i njegovo funkcionisanje, da treba da služi onome čemu je namenjen. Potom… u izlogu sam zatekao vitrinu ofarbanu u crno i ceo ambijent je podsećao na neku mrtvačnicu, pa sam uz pomoć prijatelјa to oplemenio, ofabrao. Na sramotu umesto otirača,  na ulazu u Centar je stajala rupa. Veoma ružna slika a i lјudi mogu da se povrede. I tu, naizgled, sitnicu ili krupnu nemarnost smo otklonili. Zatim, u prizemlјu, na desnom zidu galerije, nalazio se neki kredenac vitrina, dimenizija pet sa šest metara, koji je u potpunosti blokirao galerijski zid. Zapravo, pre pet ili šest godina Turistička organizacija Srbije je u dogovoru sa Gensekom MSP-a, dogovorila da u Kulturnom centru Srbije stoje neki njihovi turistički flajeri. To je siguran sam jedina galerija u Evropi, koja je imala stalnu postavku na zidu eksponat – kredenac! Da bih to uklonio, morao sam da budem strplјiv i da pišem Ministarstvu spolјnih poslova, da dobijem saglasnost da se to skloni iz galerije. U najvećem broju slučajeva i za svaku promenu, meni su vezane ruke, moram da pišem molbe, da molim, da bi bilo bolјe u KIC-u. Potom, da čekam na odluke MSP. Nažalost, Srpski kulturni centar u Parizu je vrlo aktivno propadao pune dve decenije.

Biljana Živković

1 KOMENTAR

  1. Радославу Павловићу, аутору „Мог рођака са села“, много успеха у раду.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime