Zašto je Kosovo Srbija?

8
20027

49023-srbi-ap-zveki-kosovska-mitrovica-di000974539Dug svakog civilizovanog čoveka
Je da prizna da je Kosovo – Srbija!

Kao rezultat geopolitičkih promena u periodu 1990 – 2010, na teritoriji SSSR-a i Jugoslavije je formirano nekoliko nepriznatih republika, čiju istoriju i dosadašnje postojanje zapadnjaci vrlo često predstavljaju uz mnogo neistine. Smatram da je neophodno da se ponovo skrene pažnja na jednu od njih, na Kosovo, i da se ponovo obrazloži zašto je Kosovo Srbija, i zašto njegova nezavisnost ne može da se prizna.

Još u ranom Srednjem veku Kosovo i Metohiju je naseljavao u velikoj većini jedinstveni srpsko-slovenski etnos. U 10. i 11. veku srpski kneževi su počeli da pokazuju interes za tu oblast koju su naseljavali Srbi, i koja je krajem 12. veka, u vreme dinastije Nemanjića, konačno pripojena Srbiji. Do tada je teritorija Kosova pripadala Vizantiji i nijedan veći pohod tuđina ili neprijateljskih naroda nije na njega vršio pritisak. Što se tiče etničkog sastava, u to vreme Kosovo je u potpunosti bila srpska zemlja: brojnost lutajućih albanskih plemena, koja su u to vreme još uvek predstavljala grko-katolike, iznosila je dva odsto od ukupnog stanovništva Kosova.

Etnička jednorodnost i gusta naseljenost oblasti su pomogli da se Kosovo pretvori u jedno od političkih, socijalnih i kulturnih centara života srpskog naroda i države. Kulturno nasleđe, koje je očuvano na Kosovu i Metohiji, bezbrojni arhitektonski spomenici pripadaju opšte-hrišćanskoj civilizaciji, sa jedne strane, a sa druge svedoče o tome, da ta oblast predstavlja srpsku postojbinu. Literatura koja je tamo nastala izražava glavni pravac srpske stvaralačke misli, koja je oformila samosvest srpskog naroda u srednjem veku. Upravo na tim prostorima su Srbi dostigli najveći procvat svoje civilizacije.

Godine 1389. u blizini Prištine, na Kosovu polju, srpski narod je, predvođen knezom Lazarom, stao pred divlje horde ogromne turske vojske. Bez obzira na Lazarov poraz, kod Srba je ta bitka stekla smisao borbe za Hrista i njegovo carstvo, blagorodni smisao duhovne pobede, bitke za očuvanje hrišćanske vere na tim prostorima, i zato Kosovo ima fundamentalni značaj za srpsku samosvest, ono rešava istorijske zagonetke, čast i suštinu oslobodilačke borbe naroda. Ako se tako posmatra, Lazarov podvig je uporediv sa Avarajrskim kod Jermena i sa Kulikovskom kod Rusa.

Da Vas podsetimo:  U glavi jednog Srbina

Posle turske najezde srpska država je izgubila svoju nezavisnost, a srpski narod slobodu. Turski jaram je imao katastrofalne posledice za hrišćansku sudbinu, i u svim krajevima, pa i na Kosovu, je pokvario dalji život Srba. Već u 15. veku su počeli prvi masovni progoni i seobe Srba, ali čak i po tadašnjim turskim izvorima u 16. veku Srbi su i dalje predstavljali apsolutnu većinu na Kosovu – oko 97%, u odnosu na muslimane. U ove poslednje su spadali Turci i Albanci, koji su prešli u islam.

Kako bi se spasili turskog jatagana, zapažalo se i preseljavanje Srba sa Kosova u severne delove Srbije. Svaki narodni ustanak turske vlasti su gušile uz pomoć albanskih nomada, što je dovodilo do obaveznih sudara Srba sa Albancima.

Tursko-albanski program za konačno rešenje srpskog pitanja na Kosovu i Metohiji je ušao u još žešću fazu u 19. veku, iako je oblast i dalje nazivana Stara Srbija, a Srbi imali jasnu većinu nad predstavnicima drugih narodnosti. Pogromi, do kojih je dolazilo početkom tog veka, posle Berlinskog kongesa 1878. pretvorili su se u otvoreni genocid srpskog naroda. Sledećih 30 godina od tog Kongresa samo broj Srba koji je nasilno preseljen u različite delove Srbije je premašio 150.000.

Jedan od rezultata Balkanskih ratova 1912. – 1913. godine je bio da su se zemlje Balkanskog poluostrva oslobodile turskog jarma. Kosovo je ušlo u sastav Jugoslavije kao sastavni deo Srbije. Aktom iz Sen-Žermena od 10. septembra 1919. regulisani su odnosi svih naroda i nacija koji su živeli na prostoru nove države. Ali aprilski poraz Jugoslavije u Drugom svetskom ratu 1941. godine je doveo do aktiviranja genocida Srba na Kosovu, u Hrvatskoj i na drugim teritorijama.

Pod patronatom italijanskih fašista planirano je formiranje Velike Albanije, a zatim, uz pomoć Nemaca, nastavljeno i deportovanje Srba i njihov genocid. Tačni podaci o broju ubijenih u to vreme još uvek nisu ustanovljeni, ali broj izbeglica sa Kosova je po najskromnijim podacima odavno premašio 100.000.

Da Vas podsetimo:  Dve decenije nakon pogroma

Po rezultatima Drugog svetskog rata Kosovo je ostalo u sastavu Srbije kao autonomna pokrajina. Iz različitih razloga u periodu od pedesetih do osamdesetih godina prošlog veka centralna vlast iz Beograda nije obaveštavala javnost o etničkim procesima koji su se dešavali na Kosovu i Metohiji, gde je preko „Albanske nacionalne komunističke partije“ albansko stanovništvo pokrajine nastavilo konsolidaciju ideje Velike Albanije, te se već osamdesetih godina pojavljuju najrazličitije ilegalne organizacije. One se bave ubistvima, silovanjima, pljačkom, zastrašivanjem Srba po manjim mestima, skrnavljenjem svetih i simboličnih za Srbe mesta, i ostvarivanjem programa socijalne i političke neravnopravnosti u korist Albanaca. U rezultatu su Srbi i Crnogorci po ko zna koji put bili prinuđeni da napuštaju zavičaj. Dokaz o rečenom su cifre iz popisa stanovništva: 1961. godine Srba je na Kosovu bilo 17,4 odsto, a 1981. – samo 15%.

Oslanjajući se na sve što je do sada rečeno, u drugoj polovini 80-ih rad albanskih terorista prelazi na drugi kolosek. Ustavna reforma iz 1989. godine je imala za cilj da prekine nastalu situaciju, kao i ponižavanje Srba i kao najvažnije da izjednači prava svih stanovnika Kosova, očuvavši u sastavu Srbije taj deo srpske postojbine. Ali, inicijativa je poslužila samo kao zamajac da Albanci od početka 90-h godina počnu otvoreno da se naoružavaju uz pomoć sredstava iz Albanije, konačno prelazeći na teror protiv srpskih naseljenih mesta i protiv same srpske strukture vlasti. Proširenju terora su doprineli prvi uspesi, postepeno zahvatajući i gradove u pokrajini. Godine 1998. u Peći je ubijeno nekoliko đaka i studenata, što je potreslo centralnu vladu tako da je ona naterala da se na Kosovo uvedu vojne jedinice. Jugoslovenska armija je brzo uspela da skoro potpuno razbije otpor terorističke „Armije za oslobođenje Kosova“, što ni malo nije odgovaralo planovima NATO-a.

Da Vas podsetimo:  Razmišljanja koja se mogu izmeniti i proširiti!

Dana 24. marta 1999. SAD su, bez odgovarajuće rezolucije UN, zajedno sa nekim svojim satelitima, počele da bombarduju Srbiju, za šta su kao povod poslužile takozvane „etničke čistke Albanaca na lokalitetu Račak“. Docnije su mnoge činjenice ukazale da je srpska verzija događaja bila istinita, odnosno da su sami albanski teroristi i njihovi NATO jataci unapred isplanirali i izvršili ono što je dovelo do tragedije u Račku, ali to nije ništa izmenilo, jer se istorija ne vraća. Bombardovanje dugo 78 dana nateralo je Beograd da izvede armiju sa Kosova, gde su raspoređene međunarodne mirotvorne snage (KFOR).

Radeći uz diktat SAD-a jedinice KFOR-a su sa otvorenim cinizmom dozvolile da se unište preostale srpske enklave u pokrajini i spomenici kulturnog nasleđa. Na očigled Evrope koja je prozvana hrišćanskom, skrnavljene su crkve koje nisu štićene, manastiri, i spomenici koji su predstavljali dokaz srpsko-slovenskog prisustva na Kosovu.

Dana 17. februara 2008, kršeći sve međunarodne ugovore, genocid i krv srpskog naroda, albanski teroristi su po stilu slično Turcima proglasili nezavisnost Kosova. Akt je odmah priznao autor čitavog tog košmara – SAD.

Ali svaki će zločin, pre ili posle, stati pred sud istorije, i njegove će počinioce dostići zaslužena kazna. Kosovo i Metohija sadašnjost Srbije vezuju sa njenom istorijom, prošlost predstavlja suštinu srpske slobode. Kosovo i Metohija predstavljaju personifikaciju istorijske sudbine srpskog naroda i zato je ta pokrajina neraskidiva od Srbije!

Vage AVETISJAN – Autor – član Geopolitičkog kluba iz Jerevana

Fond strateške kulture

8 KOMENTARA

  1. Og hiljadama godina postojanja Kosova Srbija je vladala Kosovom mozda 200. Po cemu je Kosovo Sprsko a ne recimo Rimsko, ili Tursko,ili bilo kojeg drugog naroda sto je vlado prije? Ima vise od sto godina da na Kosovu zivi vecina Albanaca. Ne samo to, nego Srbi su se masovno dobrovoljno iseljavali tokom velikih seoba 17 i 18 vjeka i isli u Beograd i Vojvodinu.
    Sta ste se uhvalatili Kosova ko pijan plota. To veze sa Srbskom koljevkom nema. Kosovo je izgubljeno zauvjek.

    Prehistorija – Starčevo and Vinča narodi
    Prije krista (BC) – Iliri i Tračani
    Poslje krista – Rimso carstvo
    6-7 vjek -Invazija juznih Slavena
    8-10 vjek – Bugarska vladavina
    11-12 vjek – Vizantijsko carstvo
    12-14 vjek -Srpsko carstvo
    14-19 – Otomansko carstvo
    20 vjek – Dio Kraljevine Jugoslavije (kao autonomna pokrajina)
    2008 – Nezavisna drzava

    • Pa i Ilirija prestaje da postoji 168 BC
      Koliko je vremena prošlo? Naučno istraživanje istorije danas govori kako nema nikakve korelacije između današnjih albanaca i antičkih Ilira 🙂
      Ne znam ovaj treba pitati Rimljane zašto ne žele Kosovo natrag
      1) Nisu se dobrovoljno iseljavali
      2) Demografija ne može da sakrije istoriju i nije nikakvo opravdanje za neke pokušaje otimačine

      Nije izgubljeno ali okupirano delimično jeste

  2. srpski narod je, predvođen knezom Lazarom, stao pred divlje horde ogromne turske vojske

    da li je ovo normalno da napiše jedan novinar?
    ili nije novinar nego neki pisac koji je prisustvovao događaju pa nam sad opisuje da li su bili pitome ili divlje horde…. Čist amaterizam

  3. – jos u ranom Srednjem veku Kosovo i Metohiju je naseljavao u velikoj većini jedinstveni srpsko-slovenski etnos.-

    kakav je to jedinstveni srpsko sloveski etnos u ranom srednjem veku. Jednostavno, etnicki identitet u Tom periodu je nebitan ljudima tog doba. Autor ne moze navesti dokaz za tu tvrdnju. Takodje, proizvoljno bira vremensku tacku za njegovu tvrdnju. Kao da pre dolaska Srba, na Kosovo nije bilo slovena I drugh naroda. Je l neko stvarno misli da 200 god vladavine Bugarske nije ostavilo uticaj na kosovske slovene.

    • Imate turski popis stanovnistva na kosovu iz 1400 i neke pa procitajte strukturu stanovnistva na kosovu . Uostalom sve do pada nemanjcke srbije ta teritotija je bila u sklopu srbske drzave i etnosa razume se sa nekim nesrbskim zivljem u manjini . Jel to mora stalno da se porvrdjuje…..
      G.Beli to svi vrapci znaju a sta je bilo posle zna se..

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime