Život je izbor, a ne sudbina

0
3709

tg4v

Život je izbor, a ne sudbina. Pravo je izbora da li ćemo hodati uspravno, ili će nas pridržavati da bi stajali pravo. Ne smemo samo zaboraviti da će nas pridržavati samo dotle dok to bude koristilo onome ko nas pridržava. Pouzdano znam da nakon toga ostaje jedino puzanje. Možda je to nečija sudbina, ali pravoslavno srce zna da je život izbor.

Želimo li sudbinu Skoplja? Kome izgleda normalno da bude manjina na sopstvenoj teritoriji? Kome može delovati normalno da ga neprijateljska vojska brani? Deluje li to kao istinita priča? Meni više liči na ružnu bajku. Treba li na naša vrata da zakuca to zlo, da bi shvatili da nije daleko. Mislimo li da će, ako se vlast odrekla Kosova, Šiptarima i Zapadu to biti dovoljno? Verujemo li ako prodamo EPS, ako prodamo Telekom, ako ne budemo imali vlasništvo ni nad čim u svojoj zemlji, da ćemo onda s onima koji uništavaju našu zemlju biti prijatelji?

Opet ne želimo da se suočimo sa istinom da, kad se jednom uđe u kompromis, kraja nema. Kraj je onda kada više ne budemo mogli da činimo kompromise. Onda kada nas više ne bude bilo. Ne deluje li bar malo čudno da u momentu dok se u Makedoniji svakodnevno albanski separatisti kuraže, turski zvaničnik preti pravoslavnim Srbima? Nažalost, oni nas jedino ozbiljno razumeju kada četujemo. Pošto je Srbima zabranjeno da četuju, moraćemo da zaoremo. Da zaoremo isto onako kako je to u epskim pesmama radio Marko Kraljević:

ORANJE MARKA KRALJEVIĆA

Vino pije Kraljeviću Marko
Sa staricom Jevrosimom majkom,
A kad su se napojili vina,
Majka Marku stade besjediti:
„O moj sinko, Kraljeviću Marko,
Ostavi se sinko, četovanja,
Jer zlo dobra donijeti neće,
A staroj se dosadilo majci
Sve perući krvave haljine!
Već ti uzmi ralo i volove,
Pak ti ori brda i doline,
Te sij, sinko, šenicu bjelicu,
Te ti hrani i mene i sebe.“
To je Marko poslušao majku,
On uzima ralo i volove;
Al` ne ore brda i doline,
Već on ore careve drumove.
Otud idu Turci janjičari,
Oni nose tri tovara blaga,
Pa govore Kraljeviću Marku:
„ More, Marko ne ori drumova!“
-„ More, Turci ne gaz`te oranja!“
„ More, Marko ne ori drumova!“
-„ More, Turci ne gaz`te oranja!“
A kada se Marku dosadilo,
Diže Marko ralo i volove,
Te on pobi Turke janjičare;
Pak uzima tri tovara blaga,
Odnese ih svojoj staroj majci:
„ To sam tebe danas izorao!“

Da Vas podsetimo:  NOVA “DECA” – ZAGLAVJENI U MEĐUPROSTORU

Veruju li ovi što puze po Zapadu da to što su zamolili Erdogana da im više ne gazi oranje ima neku snagu? Misle verovatno da se nešto promenilo kroz vreme koje je prošlo, a zaboravljaju „da vuk dlaku menja, ali ćud nikada“ . Ili se oslanjaju na pomoć Evrope, očekuju valjda da ih neprijateljske vojske brane. Možda su zaboravili kako to Zapad pomaže. Možda su preskočili da pročitaju taj deo istorije, ali još uvek nije kasno, mada vreme neumoljivo ističe.

Pre nego što bude kasno moraju se upoznati sa činjenicama da je nekad Evropu od nadirućeg islama branila Vizantija. Da je centar te odbrane bio u Konstantinopolju, a da razlog zašto i sad centar evropske civilizacije nije u Carigradu je taj što je „Evropa pomogla“. Evropa je tada obećavala mnogo, slično kao što sada obećava Srbiji. Obećavala je mnogo – a nije uradila ni pomogla ništa. Tada je Turska pretila pravoslavlju a Evropa se time naslađivala. Premijer turski ponovo preti, ovog puta Srbima. Poručuje da 100 miliona Turaka čeka svoj momenat, a ono što nam on predlaže je – predaja.

Davna je njihova želja da kapije Turske pomere u Beograd. Bili su oni u Beogradu, i sa tom pričom smo završili kada je Ali Riza-paša dubokim naklonom pozdravio srpskog kneza Mihaila i predao mu crveno kadifeno jastuče na kojem su bleštali ključevi Beograda. Nakon toga parobrod „Deligrad“ odvezao je poslednjeg predstavnika turskog osvajača iz Beograda. Od te 1867. više se nikad nije, a i neće na Kalemegdanskoj tvrđavi vioriti Turska zastava.

Erdoganove pretnje su pokušaj da nas zavara, zna on dobro da ni sto miliona Turaka ni Albanci ni bilo ko drugi nema snagu da pobedi pravoslavlje. Ali želi da nas zastraši i da se u tom strahu umesto vraćanja veri svojoj premišljamo. Očekuju da se u tom premišljanju, odvojivši se od istine svetosavske u strahu i beznađu predamo. Strah je nešto na šta oni računaju. A Srbija majka, Srbija majka računa na svoju decu. Srbija se nada da njena deca nisu izgubila ponos i hrabrost. Zemlja ova vapi za genima svojih predaka, nadajući se da ti geni i dalje teku u krvi njihovih potomaka.

Da Vas podsetimo:  Kao što su vas namamili na tzv. „izbore“, sada su vas ubacili u rasprave “Breskvica ili Teja Dora”

Nema molbi na napad, na napad se odgovara odbranom. Na napad i pokušaj zastrašivanja treba ih samo podsetiti zašto su vekovima držali zazidanu Zlatnu kapiju Carigrada. Treba im reći da je došlo vreme da kroz taj prolaz ponovo prođe Konstantin Dragaš Paleolog, razumeće oni ovu poruku. Oni su za razliku od naših predstavnika vlasti čitali istoriju, i dobro znaju ko je poslednji rimski car čijim je venama tekla i krv cara Dušana. Sudbina je za kukavice, život je izbor hrabrih.

Nenad Blagojević

Fond strateške kulture

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime