Zločin koji je trgnuo Srbe: Doživotna robija za ubice dece

0
1125
Foto Pixabay

Više od 150.000 građana dalo je podršku akciji Fondacije „Tijana Jurić“ i lista „Blic“, u kojoj su prikupljani potpisi za peticiju kojom će biti inicirane izmene Krivičnog zakona kako bi ubicama dece i tinejdžera bilo moguće dosuditi doživotnu robiju.

Igor Jurić, osnivač Fondacije „Tijana Jurić“ i inicijator akcije, za Sputnjik kaže da će potpisi biti predati Narodnoj skupštini tokom iduće nedelje.

„Veliki je uspeh svih nas to što smo uspeli da bez pomoći političkih partija ili bilo koga drugog taj predlog ubacimo u skupštinsku proceduru kao građansku inicijativu. Ono što očekujem je reakcija državnih organa i stručne javnosti da se o ovom pitanju, koje već pokrenuto 2015. godine od strane Ministarstva pravde, mnogo više razgovara i da se, na kraju krajeva, to i reši, s obzirom da su građani pokazali jedan vid želje da se ovaj zakon promeni i da se mnoge stvari u našoj zemlji menjaju, pogotovo kada je u pitanju bezbednost naših najmlađih. Zaista smatram da na ovoliki broj ljudi ne možeš da ostaneš nem, a isto tako sam siguran da će i poslanici imati odgovor, da će brzo reagovati i da će se poslušati glas naroda“, kaže Igor Jurić.

On dodaje da bi sigurno bilo još više potpisa da je akcija sprovedena u svim gradovima Srbije, ali je jako zadovoljan postignutim uspehom s obzirom na to da je ovo bilo nešto što je Fondacija uspela da izgura samo sopstvenim kapacitetima.

„Mi zaista moramo sistemski da menjamo neke stvari u našoj zemlji, počev od toga šta nam danas pružaju mediji, konkretno televizije, šta se nudi našoj deci, gde se danas u najvećoj meri promoviše nasilje i neke nemoralne vrednosti. Verujem i da moramo u školama i uopšte u društvu da propagiramo ono što je najvažnije, a to je porodica, jer mislim da smo svi mi negde zapustili taj najvažniji segment društva. Najveći je problem nas građana što često zatvaramo oči pred nasiljem, često ne želimo da budemo svedoci nečega i najlakše nam je da okrenemo glavu i da kažemo — to se nas ne tiče. Kada se podigne nivo svesti svih nas, kada budemo na nasilje odgovorili time što ćemo ukazivati na takve slučajeve, što ćemo obaveštavati policiju i reagovati na način da zaštitimo one najslabije članove našeg društva, onda možemo i da očekujemo da će se neke stvari u Srbiji menjati. Do tada ne možemo da očekujemo boljitak“, upozorava Jurić.

Da Vas podsetimo:  Sto dana bez devet đaka i njihovog čuvara

Kako kaže, često čuje komentare i pitanja poput — zašto ste uopšte pokrenuli tu priču? Neko mora da pokrene ovakve inicijative, da ukaže državi da se neke stvari moraju menjati, poručuje Jurić.

„Ne želim da žmurim na ogromno nasilje koje nam deca danas trpe. Smrtnost dece u Srbiji najveća je u regionu i mislim da je to dovoljna opomena. Ne želim da se desi smrt bilo kog deteta da bi tek tada reagovali, već da u nekoj budućnosti Srbija deluje preventivno, a ne tek nakon učinjenog dela. Ovo je za nas preventivna mera, jer želimo da za neke buduće zločince ovo bude jedna velika opomena kako bi znali šta će se desiti ukoliko podignu ruku na dete“, kategoričan je Igor Jurić.

I sociolog dr Ratko Božović za Sputnjik kaže da, iako su snage iracionalnog žestoke, a mnogo toga je u čoveku nemerljivo, nesavladivo i ubitačno, ipak se dosta toga može učiniti kako bi se sprečilo nasilje.

„Preventiva je tu osnovna stvar. Ljude koji su za ludnicu treba u ludnicu, one koji su za zatvor treba u zatvor, i to bez milosti i na vreme, jer kao što vidimo, stotine stvari se desilo koje se nisu morale desiti jer je neko bio sentimentalan i u suđenju i u oslobađanju krivice nekoga ko je zaista kriv. Nesreća je to što snage iracionalnog, snage neke nagomilane brutalnosti u čoveku i te ekstremne strasti — čine svoje. Zato mislim da treba zaštititi to stanovništvo koje je bespomoćno, kao i svakog drugog čoveka, nekom institucijom u kojoj nema pardona za onog ko može dići ruku na drugog čoveka“, kaže dr Božović.

Prema njegovim rečima, mnogo je primera da su se ljudi koji su nekog ubili ili su na drugi način označeni kao opasni, našli na slobodi.

„Dakle, samo zakonodavstvo kao i čuvari reda moraju više biti angažovani da se označe tačke opasnog prisustva ljudi koji su izgubili normalnost, moralnost, onu ljudsku dimenziju — biti čovek. Preventiva je najvažnija, kako kod bolesti, tako i kod sprečavanja nasilja. Mora se biti senzibilan u zaštiti ljudi od onih koji imaju patološke ličnosti, sporne po razumevanje sebe, drugoga, sveta, po lakoći dizanja noža ili pištolja na drugog čoveka. Građani bi morali obratiti pažnju na takve ljude, opasne ili sa karakteristikama asocijalnog ponašanja, i skrenuti pažnju organima reda. Sredina mora na neki način da prepozna opasnosti i da na njih ukaže“, zaključuje dr Božović za Sputnjik.

Da Vas podsetimo:  Parizer – još jedna „Vučićeva šema“?

Sandra Čerin

rs.sputniknews.com

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime