Ne odričemo se!

Nema evropskog naroda koji je platio veću cenu slobode, a koji je u njoj manje uživao od Srba. Što smo je skuplje plaćali, to smo je manje imali, iako smo od svih najbolje znali da je ona od svega važnija.

Danas, tačno 632 godine nakon jedinih slobodnih i demokratskih izbora na kojima su se Srbi, bez izuzetka, opredelili za krst časni i slobodu zlatnu, narodu koji je krvlju ispisao svoj zavet oduzeto je pravo na njegovu svetu zemlju, jedinu sa koje su svi putokazi okrenuti ka nebu.

I dok nas bezlični lideri obezličenog sveta, koji više ni sam sebe nije u stanju da prepozna, ubeđuju da je za nas najbolje da se odreknemo onoga za šta su njihove pametne rakete pouzdano utvrdile da nije naše, odgovor može biti samo jedan. Onaj isti koji su dali naši herojski preci, predvođeni svetim knezom Lazarom, unapred znajući njegovu cenu – NE ODRIČEMO SE!

Dajući ovakav odgovor, a to je bio jedini koji se tada, kao i sada, mogao dati, onome koji je u ime kosovskih zavetnika obznanio rezultat svenarodnog izjašnjavanja, unapred je bilo poznato da izbor određuje ishod. I da se on ne pravi između života i smrti, već između ništavila i besmrtnosti. A da se od nas ne traži da se odreknemo komada zemlje, već oltara na čijem je tronu tada, kao što to čini i sada, stolovao Sveti Sava.

Da smo se odrekli oltara, odrekli bismo se i hrama. A da smo se odrekli hrama, odrekli bismo se i Stvoritelja. Jer Kosovo je bilo i onda, kao i danas, a tako će, ako smo dostojni potomci svojih predaka, ostati doveka, oltar Božije kuće, kojim u neprekinutom nizu koračaju mučenici i sveci. I isto ono grdno sudilište sa kojeg se, kao i na Vidovdan 1389. godine, najbolje vidi ko je vjera a ko je nevjera.

autor:Dragan Dobrašinović

izvor:https://iskra.co/