1999. SMO BILI POLIGON ZA ISPROBAVANJE NOVIH VOJNIH SREDSTAVA NATO: Desetine elektromontera EPS smrtno nastradalo čisteći dalekovode od grafitinih bombi

0
511

Najfinija grafitna vlakna pala su na elektromrežu i blokirala rad energetskog sistema

JUGOSLAVIJA JE 1999. GODINE BILA POLIGON ZA ISPROBAVANJE NOVIH VOJNIH SREDSTAVA NATO

Foto: Printscreen YouTube

Grafitne bombe, pri padu na visokonaponske vodove elektroenergetskog sistema kalemovi ispadaju iz kaseta, razmotavaju se i obrazuju džinovske, superprovodljive „paučine”, koje prekrivaju strujne vodove i izazivaju kratke spojeve uz ogromna, munjama slična električna pražnjenja.

Mnogi mladi ljudi koji su čistili vlakna sa trafo stanica i dalekovoda, su ubrzo, godinu i po dana posle agresije, umrli od leukemije. Niko nije znao za te velike opasnosti po zdravlje ljudi

Ugroženost zdravlja električara bila je velika, jer su najfinija vlakna napadala pluća, prouzrokujući upale pluća, plućne maramice…

Ti heroji Srbije su zaboravljeni

Pišu: dr Mirjana Anđelković-Lukić i dr Ljubica Radović

Dr Mirjana Anđelković-Lukić i dr Ljubica Radović, Foto: Između sna i jave, Printscreen YouTube/Studio B

Bombardovanje SR Jugoslavije 1999. godine iskorišćeno je za proveru efikasnosti novih američkih vojnih sredstava. Ispitivane su modifikovane probojne bombe za uništavanje utvrđenih bunkera i kaponira, zatim, prvi put bačene na elektroenergetski sistem Srbije „meke bombe” koje ne deluju smrtonosno, ali prave velike štete na elektrosistemu i posebno, efikasnost strategijskog bombardera iz ratnog vazduhoplovstva SAD, tzv. nevidljivog aviona B-2, koji je doletao do SR Jugoslavije, bombardovao i vraćao se u matičnu bazu u Misuriju.

Prvi put su na teritoriju SR Jugoslavije, posebno na Srbiju, bačene bombe za zamračivanje, tzv „meke bombe”, koje su do tog trenutka bile strogo čuvana vojna tajna. To su bombe koje nose kaleme sa elektroprovodljivim vlaknima, i kada se razmotaju, padaju po elektromreži izazivajući kratke spojeve. Međutim srpski inženjeri su vrlo brzo odgonetnuli tajnu elektroprovodljivih vlakana i uspeli su da neutrališu njihovo delovanje. Tada je agresor upotrebio razorne projektile po elektro sistemu Srbije.

To vojno sredstvo, čuvano kao vrhunska vojna tajna, su bombe za zamračivanje tzv. „meke bombe”, koje nisu ubojne, ali prave ogromne štete na elektrosistemu, dalekovodima i trafo stanicama. Od najnovijih borbenih aviona, u eksploataciji su bili tzv „stelt”, nevidljivi avioni. Jedan iz te klase, bombarder F-117 je odmah na početku rata srušen kod Buđanovaca, a drugi stelt avion je najnoviji bombarder B-2. Avion B-2 je proizvod visoke tehnologije i košta oko dve milijarde dolara. Ovaj bombarder imao je premijeru nad teritorijom SR Jugoslavije i za vreme bombardovanja Srbije bio je u eksperimentalnoj borbenoj akciji. Bombarder je iz američke strategijske avijacije doletao bez sletanja iz vojne baze u Misuriju i posle izručenog smrtonosnog tereta, vraćao se u SAD, a gorivom se punio u vazduhu.

Da Vas podsetimo:  Živi i mrtvi sarajevski Srbi u istoj izbjegličkoj koloni

Osobine bombe za zamračivanje

Grafitne bombe izazivale su velika razaranja, ali su ipak bile i smrtonosnе, Foto: Između sna i jave

„Bombe za zamračivanje” je nosila kasetna avio-bomba CBU- 102(V)2/V, mase oko 340 kg. Sastoji se od univerzalnog taktičkog kontejnera SUU-66/B i 202 komada malih avio bombi (kasetica sa kalemima provodljivih vlakana), BLU-114/V, pojedinačne mase od 1 kilograma.

U svakoj kasetici ima ukupno 147 kalemova sa elektroprovodljivim vlaknima. Debljina pojedinačnih niti je 6 do 7 μm. U snopu jedne niti ima oko 30 upredenih vlakana.

Pri padu na visokonaponske vodove elektroenergetskog sistema kalemovi ispadaju iz kaseta, razmotavaju se i obrazuju džinovske, superprovodljive „paučine”, koje prekrivaju strujne vodove i izazivaju kratke spojeve uz ogromna, munjama slična električna pražnjenja.

Razmotane niti imaju dužinu oko 150 m, a pri padu dolazi do raspredanja osnovne niti na veći broj tanjih. Bomba je projektovana za američke taktičke avione za dejstva sa visina od 600 do 6.000 m pri brzinama 460 do 1.200 km/h. Koristi se za napad odozgo, odbacivanjem sa aviona i pokriva površinu u obliku elipse dimenzija približno 150 × 360 m. Ova bomba je proizvedena 1994. godine, a uvrštena u naoružanje SAD krajem devedesetih godina prošlog veka, posle „uspešne provere” na teritoriji Srbije. Ove bombe su na teritoriju SRJ bacane 1999. godine u četiri navrata:

2. maja u 21,45: na trafo stanice (TS) „Obrenovac”, TS
„Bajina Bašta”, TS „Niš”, TS „Novi Sad” i razvodno postrojenje (RP)
„Drmno”;
7. maja u 21,21: na TS „Beograd 8”, TS „Beograd 5”, TS
„Obrenovac” i TS „Beograd 3”;
13. maja u 22,40: na RP „Drmno”, TS „Niš 2”, TS „Novi Sad” i
postrojenje TE „Kolubara”, TS „Bajina Bašta” i postrojenje TE
„Kostolac”;
22. maja u 02,18: na RP i TS „Beograd 8” i TS „Niš 2”.

Grafitna bomba, Foto: Između sna i jave,

Bomba je snabdevena tempirnim upaljačem sa visinomerom, koji na zadatoj visini od tla, a u blizini visokonaponskih postrojenja, aktivira detonaciono sečivo koje odseca prednji i zadnji deo bombe sa stabilizatorom, a kontejner se raseca po dužini na tri dela pod uglom od 120º i na taj način se oslobađaju male kasete (bombice) koje takođe imaju svoj tempirni upaljač sa satnim mehanizmom koji oslobađa poklopac na vrhu kasete i rasipa kalemove po električnim vodovima. Kada ispadaju iz svojih nosača kasetica, kalemovi se razmotavaju i padaju kao velike paučine po elektromreži Srbije. (Filipović, D.1999.)

Da Vas podsetimo:  Krvavi Božić u Kravici
Izgled razmotanih vlakana pod stereo optičkim mikroskopom, Foto: Između sna i jave

Vlakna su ispitivana u Vojnotehničkom institutu u Beogradu uz pomoć elektronskog mikroskopa.

Za fizičko hemijsko ispitivanje ovog elektroprovodljivog vlakna korišćen je elektronski mikroskop, SEM JSM Jeol 6610LV. On omogućava dobijanje informacije o morfologiji površine uzoraka, pri čemu se dobija slika visoke rezolucije (L. Reimer, P. W. Hawkes, 1998). Mikroskop je opremljen detektorom H-zraka (Oxford InstrumentsX-Max 20 mm2) za EDS analizu (Energy Dispersive Spectroscopy). On omogućava da se odredi hemijski sastav materijala u analiziranoj zapremini uzorka, na osnovu interakcije usmerenog elektronskog snopa i atoma uzorka. (Dnuo&Zhend, 2021) Vlakna su veoma tanka, oko μm.

Foto: Printscreen YouTube

U staklenom delu vlakna utvrđen je veliki maseni sadržaj kiseonika, silicijuma i kalcijuma, komponenata koje potiču od 100 sirovina u preradi stakla. Udeo kiseonika ukazuje na prisustvo oksida. Aluminijum, koji se u analizi nalazi, najverovatnije je poreklom iz aluminijumskog dela vlakna u spoju. Pored aluminijuma, silicijuma i kalcijuma, detektovana je manja količina natrijuma, magnezijuma i kalijuma, a u tragovima, željezo i kadmijum.

Treba naglasiti da su vlakna veoma lagana i, posle razmotavanja, pri najmanjem vetru su se dizala sa tla i ponovo padala po trafo stanicama i dalekovodima. Međutim, srpski inženjeri su brzo rešili problem „paučine” i, uvidevši da elektroprovodljiva vlakna nisu dala očekivani rezultat, NATO je udarao razornim bombama, kako bi neutralisao i uništio srpsku elektro mrežu.

Mnogi mladi ljudi koji su čistili vlakna sa trafo stanica i dalekovoda, su ubrzo, godinu i po dana posle agresije, umrli od leukemije. Opasnost po zdravlje ljudi koji su čistili vlakna se ispoljavala udisanjem sitnih delova ovog provodljivog kompozita. Tu bi trebalo potražiti uzroke bolesti i smrti ljudi koji su čistili elektroprovodljivu paučinu. Lekari bi trebalo da ispitaju delovanje ovih vlakana na zdravlje. (Anđelković-Lukić M. 2021)
Udisanjem sintetičkih staklenih vlakana koja se suspenduju u vazduhu, kao i drugih čestica, dolazi do njihovog deponovanja u plućima.

Da Vas podsetimo:  U OVOJ KUĆI JE POČELA SAGA OBRENOVIĆA: Sve je ostalo netaknuto još od vremena kneza Miloša!

Koncentracije sintetičkih staklenih vlakana u uzorcima vazduha obično se predstavljaju kao broj vlakana po kubnom centimetru vazduha (broj vlakana/cm3 vazduha). Vlakno koje se može udahnuti se obično definiše kao vlakno prečnika <3 μm. Uglavnom, vlakna malih prečnika se lakše suspenduju i ostaju suspendovana u vazduhu duže od vlakana većeg prečnika.

Rezultati studija na životinjama ukazuju da inhalacija bilo kog sintetičkog staklenog vlakna može izazvati upalu pluća. Dokazano je da sintetička staklena vlakna izazivaju plućnu fibrozu, rak pluća, ili mezoteliom. (Toxicological profil for vitreous fibers, 2004)

Kalemi na grafitnoj bombi, Foto: Između sna i jave
Najmanje 60 umrlih elektromontera EPS

Srpski elektromonteri iskazali su veliko znanje i stručnost, uz veliku hrabrost tih majskih dana u otklanjanju kvarova na elektromreži Srbije i popravci kvarova na dalekovodima i visokonaponskoj mreži.

Tako je Srbija samo posle nekoliko sati od bacanja NATO grafitnih bombi na elektropostrojenja EPS-a ponovo dobijala struju!

Bilo je to čudesna efikasnost ekipa montera i električara iz EPS-a, zbog koje su hvaljeni na sve strane. Uspevali su da otklone komplivane kvarove i da elminišu kilometre najfinije grafitne paučine sa dalekovoda i mreže elektrodistribucije.

U to vreme, na žalost, skoro niko u Srbiji nije znao da je taj ionako opasan posao elektromontera i uklanjanja grafitnih vlakana opasan po život. Ugroženost zdravlja električara bila je velika, jer su najfinija vlakna napadala pluća, prouzrokujući upale pluća, plućne maramice… Vlakna su izazivala i druge teške bolesti kao što su leukemija pa je najveći broj elektromontera EPS u najboljim godinama posle nekoliko meseci naglo oboleo i tragično završio svoje živote.

Nesrećna subina tih mladih ljudi se krila, umesto da je sve odmah obelodanjeno, da su hitno traženi lekovi za spas njihovih života i zdravlja. Bilo je logično da su njihove porodice dobile veliku odštetu zbog njihovih tragičnih smrti.

Kako to često biva ti naši heroji i njihove porodice ostali su bez podrške i priznanja za najveće žrtve koje su mogli dati za svoju otadžbinu. O njihovim podvizima se nigde ne govori, oni su potpuno zaboravljeni.

Evroazijski bezbednosni forum

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime