Afera „državni udar“: posledice i značenja

0
2516

informer-drzavni-udar-1449043556-795623Da bismo ovu aferu razumeli, podsetimo se osnovnih činjenica.

Najpre, Dragan J. Vučićević, 21. novembra, objavljuje na Televiziji Pink da se na Aleksandra Vučića sprema „državni udar“ i da mu je čak i život ugrožen („Vučiću, budala si ako odeš u Peking jer nećeš preživeti.“„U Beograd se vratila grupa ubica koja stoji iza atentata na Đinđića.“). Nešto ranije, Vučićević je, takođe, u svom listu Informer napisao da je „šef američke obaveštajne službe CIA, general Dejvid Petreus, koji preko investicionog fonda KKR u Srbiji kontroliše rad najvećeg kablovskog distributera SBB, televizije N1 i na desetine drugih medija (poput Kurira – S. A), naredio frontalni udar na premijera Aleksandra Vučića“.

Vučić je, ipak, otputovao u Kinu, i tamo ostao od 23. do 27. novembra. Ništa se, međutim, nije desilo: ni državni udar – uspešni ili neuspešni – niti hapšenja koja bi takav udar preduhitrila.

No, dva dana po povratku Vučića iz Kine, 29. novembra, fama o državnom udaru nastavlja se svom snagom. Oko podneva, na TV kanalima pojavljuje se kairon na kome stoji da se premijer Vučić, zbog pisanja Kurira, dobrovoljno podvrgao poligrafskom ispitivanju u policiji. Odmah potom, Nebojša Stefanović drži vanrednu konferenciju za novinare, okružen specijalcima pod maskama i sa automatima, te slavodobitno objavljuje da je premijer „prošao poligraf“, a da je uhapšen Slaviša Milić, „bivši policajac povezan sa klanom Luke Bojovića“, koji je „u protekla 24 sata osam puta zatečen u osmatranju premijerovog mesta stanovanja“.

Uporedo s tim, na svim televizijama ide vest da se premijer tokom dana dva puta sastao s predsednikom Nikolićem, kako bi se utvrdilo njihovo „jedinstvo“, a predsednikov kabinet izdao je saopštenje u kom osuđuje „pokušaj rušenja premijera“. Takođe, objavljuju se gotovo istovetne ocene potpredsednika vlade, Ivice Dačića, predsednice Skupštine, Maje Gojković, i više ministara (Vulina, Gašića, Joksimovićeve itd) da je cilj „hajke na premijera“ „destabilizacija Srbije“[1].

Da je stvar ozbiljna potvrđuje i republički javni tužilac, Zagorka Dolovac, koja čak najavljuje da će „Tužilaštvo zaštiti ustavni poredak i sprečiti destabilizaciju zemlje pokretanjem odgovarajućeg krivičnog postupka, o čemu će javnost biti blagovremeno obaveštena“[2].

Da Vas podsetimo:  Elegija naše propasti

U toku cele večeri TV Pink emituje specijalni program „Rušenje Vučića – poslednji čin!“, u kome defiluju potresno zabrinuti ministri, novinari i analitičari… I, pošto su potegnute i mnogo puta ponovljene strašne reči – „državni udar“, „destabilizacija Srbije“, „zaštita ustavnog poretka“ – javnost, naravno, u groznici i s nestrpljenjem očekuje objašnjenje i razrešenje te dramatične situacije.

Ali, umesto objašnjenja i razrešenja sledi u stvari – ništa.

Najpre, Aleksandar Vučić, sutradan, 30. novembra, u specijalnoj i bombastično najavljivanoj emisiji RTS-a izjavljuje da „nije bilo državnog udara, ali pokušaja urušavanja Vlade jeste“[3].

Naravno, „pokušaj urušavanja vlade“ nije „državni udar“ – jer u demokratskom sistemu raspad („urušavanje“) vlade je normalna stvar (mada svakako neprijatna za one koji su u vladi). Ali, ukoliko nije državni udar, raspad Vučićeve vlade još manje može biti „destabilizacija Srbije“ i „rušenje ustavnog poretka“. Dakle, premijer je u ponedeljak direktno demantovao celu larmu od koje se u nedelju prosto nije moglo živeti.

Potom je u sredu, 2. decembra, posle isteka pritvora od 48 sati, pušten na slobodu Slaviša Milić, koga je Stefanović, da podsetim, u kontekstu „destabilizacije Srbije“, optužio kako je „u protekla 24 sata osam puta zatečen u osmatranju premijerovog mesta stanovanja“. Ispostavilo se, međutim, da se Milić tuda muvao jer je čuvao „jednu poznatu osobu iz kriminalnog miljea, a da ta osoba živi u blizini premijera“[4].

Ipak, to nije bio kraj bruke. U petak popodne, policija objavljuje da je podnela krivičnu prijavu protiv vlasnika „Kurira“, Aleksandra Rodića, i glavnog i odgovornog urednika tog lista, Milana Lađevića, za delo „podstrekavanje na lažno prijavljivanje“[5]. Dakle, najpre da uočimo da u policijskoj prijavi nema ni govora o „državnom udaru“, „destabilizaciji Srbije“ ili „rušenju ustavnog poretka“.

No, najlepše tek sledi. Samo nekoliko sati kasnije, ministar policije saziva hitnu konferenciju za novinare, na kojoj objavljuje da će policija „učiniti sve da pronađe pravni način da se povuku prijave protiv Rodića i Lađevića“[6]. Dakle, posle tek nekoliko časova, policija se predomislila i hoće da trgne nazad podnetu prijavu!

Da Vas podsetimo:  SNS bi u koaliciju sa "Mi – glas iz naroda", ali ucene ne prihvata

Stefanović je onda na konferenciji – na kojoj mu ovog puta iza leđa nisu stajale antiterorističke jedinice – delovao dosta nesigurno. Nije umeo da objasni novinarima ni zašto je tačno prijava podneta, ni zašto se pak ona istoga dana povlači. Njegova izjava – „videćemo sa pravnicima da li je to (povlačenje prijave – S. A) moguće i na koji način“ – pokazuje da ministar policije čak nije znao ni da li se policijska prijava uopšte može povući ili ne. Ali on je, svejedno, iz sasvim nejasnih razloga, požurio da objavi da konkretnu prijavu MUP „povlači“.

Kada su sutradan Vučića upitali da objasni postupak svog ministra, usledio je sledeći odgovor: „Pozvao me Nebojša i rekao mi o čemu se radi, ja sam mu rekao: vi radite po svojoj savesti, u skladu sa zakonom. To je bio moj odgovor!“[7]. Da Vučić Nebojši Stefanoviću, koji ga zove da ga pita šta sada da čini, kaže „Radi po svojoj savesti“ – ja stvarno ne znam ko u Srbiji to, osim ako nije mlađi od pet godina, može da poveruje. Ali, pošto je premijer tako rekao, tako se s prijavom sve i završilo.

Konačno, nije se, u proteklih sedam dana, oglasila ni Zagorka Dolovac, kako bi nas „blagovremeno obavestila“ šta ima novo u njenoj borbi za „zaštitu ustavnog poretka i sprečavanju destabilizacije zemlje“. Šta je uvaženo tužilaštvo otkrilo? Protiv koga je podnelo tužbu? Ko su osumnjičeni? Ništa od toga nismo saznali, niti je neko iz medija više o tome bilo šta pitao uvaženu državnu tužiteljku.

Dakle, da rezimiramo. Sve na šta su pozivali navodni uzbunjivači („državni udar“, „destabilizacija Srbije“, „rušenje ustavnog poretka“) pokazalo se, nekako, kao – lažna uzbuna. Ipak, ti „uzbunjivači“ nisu bili ma ko. To su bili: ministar policije, javna tužiteljka, drugi ministri u vladi, predsednica skupštine, televizije s nacionalnom frekvencom, novine… Kako je tako nešto moguće? Kako je moguća tolika neodgovornost? Kako je moguće takvo urušavanje osnovnih institucija?

Da Vas podsetimo:  Srbija će čuvati ćirilicu u muzeju umesto u javnom životu

Moja hipoteza u prethodnoj kolumni bila je da – ukoliko pretpostavimo da imamo posla s racionalnim političkim akterima, onda oni verovatno stvaraju atmosferu vanrednog stanja kako bi se našao razlog za raspisivanje izbora. Međutim, izbori nisu raspisani, a od „destabilizacije Srbije“ ispalo je jedno veliko – puć.

Sada mogu da pretpostavim sledeće: ili mi nemamo posla s „racionalnim političkim akterima“, već sa grupom paranoičnih političara koji jedni druge aficiraju manijom gonjenja (pri čemu je onaj koji je u takvoj grupi najmoćniji uvek je najviše i ophrvan paranoidnim idejama); ili je zaista neki deo stranih (čitaj: američkih) struktura, preko Kurira, krenuo da, pomalo, čisto kao upozorenje, drma premijera, na šta se ovaj usplahirio i digao galamu, posle čega mu je, s mnogo jačeg mesta iz istih struktura, poručeno da se zaustavi, te se premijer zaustavio i povukao.

Postoje razlozi za prvo, kao što postoje razlozi i za drugo. Tek će budućnost da izbistri odgovor na pitanje šta je od ovog tačno. Ali, bilo šta da je posredi, za Srbiju, bojim se, ne može biti dobro.

U prvom slučaju, zato što imamo iracionalnu vlast. U drugom slučaju zato što našom vlašću komanduju stranci. A ukoliko je tačno ponešto i od prvog, kao i ponešto od drugog – što će mnogi čitaoci ovog portala verovatno da pomisle, onda je tačno i to da našom iracionalnom vlašću komanduju stranci.

Priznajem da me sva tri ishoda ove analize duboko uznemiravaju.

Slobodan Antonić

Fond strateške kulture

____________________

[1] http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%9F%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/2121552/%22%D0%91%D0%B5%D1%81%D0%BF%D1%80%D0%B8%D0%B7%D0%BE%D1%80%D0%BD%D0%B8+%D0%BD%D0%B0%D0%BF%D0%B0%D0%B4%D0%B8+%D0%BD%D0%B0+%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%BC%D0%B8%D1%98%D0%B5%D1%80%D0%B0%22.html

[2] http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%9F%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/2121496/%D0%A2%D1%83%D0%B6%C2%9E%D0%B8%D0%BB%D0%B0%C2%9A%D1%88%D1%82%D0%B2%D0%BE+%D0%BD%D0%B0%D1%98%D0%B0%D0%B2%D0%B8%D0%BB%D0%BE+%D0%BA%D1%80%D0%B8%D0%B2%D0%B8%D1%87%D0%BD%D0%B8+%D0%BF%D0%BE%D1%81%D1%82%D1%83%D0%BF%D0%B0%D0%BA+%D0%B7%D0%B1%D0%BE%D0%B3+%D0%B4%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B1%D0%B8%D0%BB%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D1%86%D0%B8%D1%98%D0%B5+%D0%B7%D0%B5%D0%BC%D1%99%D0%B5.html

[3] http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%9F%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/2122916/%D0%92%D1%83%D1%87%D0%B8%D1%9B%3A+%D0%9D%D0%B8%D1%98%D0%B5+%D0%B1%D0%B8%D0%BB%D0%BE+%D0%B4%D1%80%D0%B6%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%BE%D0%B3+%D1%83%D0%B4%D0%B0%D1%80%D0%B0%2C+%D0%B0%D0%BB%D0%B8+%D0%BF%D0%BE%D0%BA%D1%83%D1%88%D0%B0%D1%98%D0%B0+%D1%83%D1%80%D1%83%D1%88%D0%B0%D0%B2%D0%B0%D1%9A%D0%B0+%D0%92%D0%BB%D0%B0%D0%B4%D0%B5+%D1%98%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B5.html

[4] http://www.kurir.rs/crna-hronika/obezbeduje-kriminalca-pusten-covek-koji-je-pratio-vucica-clanak-2041607

[5] http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=12&dd=04&nav_category=16&nav_id=1070789

[6] http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%9F%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/2128704/%D0%A1%D1%82%D0%B5%D1%84%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B%3A+%D0%9C%D0%A3%D0%9F+%D0%BF%D0%BE%D0%B2%D0%BB%D0%B0%D1%87%D0%B8+%D0%BF%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B0%D0%B2%D1%83+%D0%BF%D1%80%D0%BE%D1%82%D0%B8%D0%B2+%D0%A0%D0%BE%D0%B4%D0%B8%D1%9B%D0%B0+%D0%B8+%D0%9B%D0%B0%D1%92%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D1%9B%D0%B0.html

[7] http://www.media.srbija.gov.rs/medsrp/audio/vucic-dacic051215.ram 15:46-16.17.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime