ALBANCI ILI ŠĆIPETARI – U vezi njihove semantike

0
1052

Mislim da je ovo dubliranje imena Albanaca (=Šćipetara) počelo kod nas Srba od Balkanskih ratova i da se širilo i širi i dan-danas, iako su albanski intelektualci (Jugoslavije) s pravom protestirali, ako ne ranije, posle Drugog Svetskog Rata. Sećam se dobro da sam negde `50-tih godina proteklog veka pročitao na albanskom jeziku protestni dopis (Objavljen u Prištini !) jednog Albanca Kosmeta ne protiv dubliranja, već za dvostruko značenje te dvojne imenice. Odnosno, kao tada, tako i dan-danas pod „Albanac“ se podrazumevao onaj iz Albanije, a ono „Šćipetar“ – navodno – nije isto što i „Albanac“, jer su pod ovim drugim imenom podrazumevali ove naše – sa Kosmeta, iz Jugoslavije. Tobože Albanci su jedna nacija, a Šćipetari jedna druga, zasebna, nealbanska nacija. Delo je ovo naše buržuazije, a sa očitim neprijateljskim ciljem, koji su albanski intelektualci odmah osujetili., ali su uzeli smelost da dignu glas protiv toga samo pod zastavom radničke klase Jugoslavije.

Jugosloveni, među njima u prvom redu srpski narod, nisu nikada pravili koju razliku između Albanca i Šćipetara, izuzev kojega koji se poveo za buržuazijom. Potsećam Albance-(Šćipetare) na našeg druga Kostu Novakovića, koji je u njihovoj odbrani položio i svoj život sred jugoslovenskog burzuaskog parlamenta, da ne govorimo o onim Jugoslovenima koji su još u toku DSR prigrlili Albance (Šćipetare) Albanije i Jugoslavije kao svoju braću i borili se zajedno kako za oslobođenje Jugoslavije, tako i za oslobođenje Albanije. Što je istina, ovo je bratstvo započelo od pamtiveka, još za vreme turske okupacije, da ne govorimo za ona vremena zajedničkog života, simbioze.

Da ne govorimo o jugoslovenskim i srpsko-crnogorskim, makedonskim autorima, pogledajte samo moja dela (Do danas sam ih objavio oko 150 !), u koja pišem o Albancima, naglašavajući jasno i glasno da između njih i Šćipetara nema razlike, da je to jedan te isti narod i da su to samo neprijatelji albanskog naroda ti koji pretendiraju za neku nacionalnu razliku među njima. Šćipetari nisu niko drugi do Albanci, koji su sa albanskih gora, pretežno posle turske okupacije Balkana, prešli granice današnje Albanije i smestili se u oblasti Srbije (Kosmet), Makedonije i Crne Gore. Kao i na jug – u Grčku.

Da Vas podsetimo:  Sama, kroz pogrom, sa troje dece: Te noći gorelo je Kosovo Polje, gorela sam ja, gorela je moja duša

Kad su došli ovi Albanci u naše predelje nisu se zvali ni Albanci niti Šćipetari. Zvali su se ARBEN. Vidite kod dr Petra Bogdana, biskup Kosova, koji u XVII veku govori i piše o njima.Tako su oni sebe zvali, dok smo ih mi i ceo svet zvali ALBANCI. Neki od nas i RABANI, rezultat metateze ALBANI-ARBANI.

Što znači ovo ARBEN ? To je pomenuta imenica ALBANAC, koju su oni, uzajmili od jednog drugog naroda i po prirodi svog jezika uredili i učinili tako. A ovo znaci da ime ARBEN<ALBANAC nije njihovo. Ono je uzamljeno od plemena ALBANOI, kako se zvalo to keltsko pleme, koje je stiglo tu iz Škotske u IV veku pre nove ere. Veći deo ovog plemena se iselio, nastavio svoju seodbu sve do Kaspiskog Mora, gde su osnovali tamošnju poznatu Albaniju.

Manji deo vremenom se prikupio u Mat (Oblast iznad Tirane), koja ih je svojom prirodom branila od nasrtaja i pustošenja varava prvih vekova nove ere. Početkom V veka tu dolaze Vlasi, za njima, početkom VI veka stižu i Sloveni, koji počinju da asimiliraju Albanoe, sada od svih zvani ALBANCI.

Godine 548. Sloveni osvajaju Durrhachium – Današnji Drač-Durres.

Egzistenciju Albanoa u Srednjoj Albaniji dokazuje nam toponim ALBANOPOLIS, zabeležen od Ptolomeja u II veku naše ere. Nesumnjivo je da se oko tog grada prostirala teritorija koja se zvala ALBANON, a od stranaca i, u prvom redu od Srba, zvala se ALBANIJA i RABAN.

U IX veku stižu tu iz Rumunije i ovi današnji Albanci, koji se tada nisu zvali tako. (Albanski Bog albanologije akademik, prof. dr Ećrem Čabej kaže u X veku nove ere!). Kako su se zvali – zaboravili su i sami. Zaboravljajući svoje ime, kojim su stigli u Mat, oni su dovršili asimiliranje Albanoa i njihovo ime uredili za sebe u ARBEN. Sem Albanoa oni su asimilirali i Srbe i Vlase, pa – kad su se i svojim poznatim enormnim množenjem – namnožili, počeli su da izlaze iz Mata. Godine 1043 oni će ući u istoriju kao najamnici dračkog stratega Vizantije sa imenom ALBANCI, koje su sami oni upotrebljavali u formi ARBEN.

Da Vas podsetimo:  Zašto Anna Lindh ćuti o Nato bombama

Tako su, posle turske okupacije, stigli na Kosmet tim imenom – Arben.

Početkom XVIII veka, kod njih (U Albaniji) se javlja ime ŠĆIPETAR. Treba znati da su do tada Turci uspeli da muslimaniziraju većinu Albanaca i učinili ih da se izjavljuju: „Jam musliman, elhamdyrilah !“ (Musliman sam, hvala Bogu) U ovo vreme Turci su se po svom sultanu Osmanu (koje na staroturskom znači „orao“) nazvali Osmanlije„sinovi orla“. Na putu turciziranja Albanaca, preko svojih hodža oni nazivaju i Albance ŠĆIPETARI, koje znači na albanskom jeziku isto što i na turskom OSMANLIJE – „sinovi orla“.

Iz Albanije ovo se novo ime proširilo na sve četiri strane, pa i preko njenih granica, u Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru, ali ne i u Grčku, Hrvatsku i preko mora, gde su Albanci stizali kao hrišćani. Tamo su nastavili da se nazivaju Arben, dok su hrišćanski Albanci Albanije bili prinuđeni da prihvate novo ime, jer su Šćipetari oni koji su u tursko ime vladali Albanijom. Uporedo sa širenjem imena Šćipetar, širilo se među njima i za Albaniju novo ime – ŠĆIPERIJA, ali ne i među nealbancima, koji je dan-danas nazivaju ALBANIJA. Tako su, Zorane, Albanci postali Šćipetari, a ne Šćipetari Albanci !

Šta me potstaklo da napišem ovo?

Gospođa Radojka Praštalo objavila je na sajtu GLAS DIJASPORE, Lubeck 07.VI.2010 zamašnu studiju za svaku pohvalu ZA BOLJI ŽIVOT NA BALKANU, gde pretendira da su Albanci i Šćpetari dva različita naroda.

Deset godina posle nje, Zoran D. Milojević čini istu stvar svojim dopisom ČIJE JE NAŠE KOSOVO I METOHIJA, objavljeno u časopisu NAŠA ZORA Br. 67,  Bileća-Gacko, jesen 2020, str. 207.

Oboje mislim da nemaju ništa protiv albanskog naroda i da su se tako izrazili povođeni nekritički prema literaturi koju su prošli kroz ruke.

Da Vas podsetimo:  O jednom pravu Srbije

Zato, ne samo oni, već ko god bude pročitao ovu moju marginaliju, verujem da više neće ponoviti ovu grešku.

Eto, Zorane, gde – verujem – ispričah istinu i posramih đavola !

Piše: Prof. Dr Kaplan BUROVIĆ, akademik

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime