Albanija ušla u ofanzivu za Kosovo

Nezavisnost Kosova nužna za jačanje Evrope

0
834

3-RugovaPetersenNovost koju je uveo naš ministar inostranih poslova je što je prekinuo neutralnost Albanije. Naša spoljna politika sada postaje konkretna. Reč Albanije se sluša. Neka niko ne misli da, zato što je Albanija mala država, njen glas niko ne čuje

Piše: Ljazim Tepši

Pre nekoliko dana ministar inostranih poslova Albani je Besnik Mustafaj je sa govornice OUN dao značajnu izjavu o nezavisnosti Kosova. On se takođe uspešno suprotstavio književniku Vuku
Draškoviću, ministru inostranih poslova Srbije i Crne Gore, i tom prilikom mu je objasnio da sve što Srbi kažu ne može da se smatra istinitim, i da bi to kao istinu i drugi trebalo da prihvate i slede.

Pomenuo sam ove činjenice da bih naglasio da je ovo prvi put da se pred međunarodnim institucijama zvanično, jasno i snažno govori o nezavisnosti Kosova, i to je potpuno smislen korak, koji će doprineti da se o tom pitanju dobro razmisli u diplomatskim kancelarijama ujedinjene Evrope. Potrebno je da glas Albanije bude snažan, i trebalo bi ga i dalje pojačavati, jer u mnogim kancelarijama evropskih država još uvek ne znaju kakva je pozicija Albanije – mislili su da se Albanija nikada neće izjasniti, već da samo oni mogu da se izjašnjavaju u prilog nezavisnosti Kosova.

U mnogim evropskim krugovima strahuju da je, zato što se Albanija ne izjašnjava za nezavisnost Kosova, takav pristup povezan sa idejom da Albanija neće lako odustati od ujedinjavanja albanskih teritorija u jedinstvenu državu na Balkanu. I Kaj Ejde, koji priprema izveštaj o Kosovu, takođe strahuje od toga. Da su mu naši zvaničnici ranije objasnili da Albanija nema nameru da uslovljava nezavisnost Kosova mogućim ujedinjavanjem albanskih teritorija, njegov izveštaj bi bio spreman mnogo ranije, i zahtevi o ispunjenju standarda bili bi ranije podneti.

Inače, standarde koji se zahtevaju od Kosova nisu ispunili ni Francuska, ni Grčka, ni mnoge druge evropske države. Standardi su dug proces demokratskog razvoja svakog društva, i te standarde nadgleda i potpomaže Savet Evrope.

Inače, delegacija Albanije je u Savetu Evrope tokom diskusija o Kosovu jasno izrazila svoj stav o nezavisnosti Kosova, i dobila podršku većine nacionalnih delegacija. Samo Srbi, zatim neki Srbi iz BiH, poneki neinformisani Čeh, zatim poneki Grk koji i dalje živi zadojen starim idejama pravoslavlja, poneki Rus ili Poljak – dakle ljudi povezani slovenskim poreklom, zatim ljudi snažno povezani sa pravoslavnom crkvom, ili poneki nedovoljno kultivisani Francuz, podržavaju formulu toliko priraslu Tadićevom srcu “Više od autonomije, manje od nezavisnosti“.

Delegacija Srbije u Savetu Evrope je često nastojala da ovu formulu ubaci u neku od rezolucija uz podršku predstavnika navedenih zemalja, koji su uvek bili u manjini, tako da u toj nameri nisu imali uspeha. Nacionalne delegacije zemalja članica su odbacile takav predlog.

Dakle, o formulama Srbije se ne vode rasprave. U međuvremenu, Srbija bi trebalo da razmišlja o Vojvodini, Sandžaku, Medveđi i Bujanovcu, ali i o Crnoj Gori, koja traži nezavisnost.To je realna slika, i napori književnika i ministra Draškovića i bivšeg ministra odbrane, a sada predsednika Srbije Tadića da prete zbog nezavisnosti Kosova mogu da služe samo za unutrašnju upotrebu kako bi zadržali vlast, ali ukoliko takvim pretećim izjavama dalje budu zaoštravali, mogli bi da budu kažnjeni kroz rezolucije Saveta Evrope kao ličnosti koje najavljuju, odnosno, kao organizacije ili države koje podstiču napetosti i krizne situacije koje vode do razaranja čovečanstva i demokratskih zajednica Evrope. A članovi Saveta Evrope su sve zemlje EU, uključujući i Grčku i Francusku, koje su na vreme shvatile da ne može beskrajno da se odugovlači sa nezavisnošću Kosova i takozvanim standardima, i da će EU jednoglasno govoriti u prilog nezavisnosti Kosova.

Naša spoljna politika do sada nije bila jasna u formulaciji nezavisnosti, naravno, bila je usredsređena na standarde, na poštovanje prava Srba i drugih manjina ali, nije jasno rekla da ni Srbija ni Albanija neće određivati nezavisnost Kosova. To treba jasno uraditi.

Dakle, novost koju je uveo naš ministar inostranih poslova je što je prekinuo neutralnost Albanije. To će mnogo pomoći da SAD I EU zauzmu stav o nezavisnom statusu Kosova. Kao što smo već rekli, razjašnjenje pozicije Albanije o nezavisnosti Kosova otklanja sumnju u moguće ujedinjenje albanskih prostora, dakle Albanija s bolom odustaje od promene granica, od ujedinjenja nacije, jer Albanija želi da ozbiljno doprinese stabilnosti, miru i prosperitetu Balkana, da se region u bliskoj budućnosti učlani u EU, uključujući i Kosovo kao nezavisnu državu.

Jedno takvo jasno opredeljenje je velika pomoć za SAD i EU. Nezavisnost Kosova je nužnost za dalje tokove EU. Na taj način Albanija pruža svoj veliki doprinos. Naravno, takvim stavom Albanije Srbija postaje onesposobljena za traženje izmišljenih formula ili otcepljenje severnog dela Kosova. Srbija bi trebalo da bude zahvalna Albaniji i Kosovu što nisu bile uporne u zahtevu da plati ratne reparacije za ogromne štete koje je izazvala primenom politike genocida nad narodom Kosova.

Srbija bi, takođe, trebalo da bude zahvalna SAD i državama članicama NATO-a što su oslobodile Kosovo. A zašto je Kosovo oslobođeno? Zar da bi se ponovo uvažavao glas Srbije na severu, kako se to krišom čini čak i zu pomoć francuskih trupa na severu Kosova i u Mitrovici, da bi ona vršila paralelnu vlast, i da bi mogla da uputi 60.000 civila-članova tajnih službi i paravojnih jedinica?

Ne. SAD, EU, a treba priznati, i Albanija, svojim stavom su tolerisali Srbiju u tim naporima. Ta tolerantnost je posledica poverenja u Kosovo, koje je, uprkos svim preprekama koje su postavljali Srbi, uspelo da pokaže da je ravnopravno sa nezavisnim evropskim državama i da ume da poštuje manjine. I ne samo srpsku. Srbija treba da bude zahvalna SAD, EU i Albaniji na velikoj toleranciji. Srbija treba da bude zahvalna Kosovu zbog pravilnog tretiranja manjina, nezavisno od oštrih uplitanja i mešanja paralelne srpske vlasti.

Međunarodna zajednica je sada shvatila da povratak Srba, onih koji bi trebalo da se vrate, ne zavisi samo od toga što nisu stvoreni uslovi za to, već i što sami građani srpske nacionalnosti znaju da nemaju ekonomskih mogućnosti za život na Kosovu, jer je Kosovo ekonomski siromašno i ima preko 40% nezaposlenog stanovništva. Neki Srbi ne žele da se vrate jer znaju da je Kosovo već sada nezavisno, i žele da ostanu u svojoj domovini. Za takvo stanje ne mogu da budu okrivljeni ni kosovski zvaničnici ni UNMIK.

Dakle, u tom smislu, jedno od najznačajnijih pitanja zacrtanih u standardima nema više uporište. SAD, EU i Kontakt grupa ne mogu više da odlažu proces nezavisnosti sa obrazloženjem da prethodno treba ispuniti standarde. Standardi su ispunjeni. UNMIK je na kosovske institucije preneo sva ovlašćenja a ubrzo, čim počne dijalog o nezavisnosti, biće formirano i Ministarstvo spoljnih poslova. To što Albanija nije više neutralna i što Srbija više ne može da diskutuje o nezavisnosti Kosova, to su razlozi zbog kojih su zabrinuti i ministar spoljnih poslova Vuk Drašković i ostali u Srbiji.

Dan pre toga, o nezavisnosti Kosova je na zasedanju OUN govorio i naš predsednik republike, ali Srbe je mnogo više pogodila izjava našeg ministra inostranih poslova, koji je definisao nezavisnost kao podršku slobodnoj volji naroda na Kosovu. Reč “uslovna” naš ministar je pomenuo u kontekstu podrške slobodnoj volji kosovskog naroda, i kao definiciju međunarodnog nadzora u određenom vremenskom periodu, dakle ne “beskrajno, kako se do sada isticalo u okviru ispunjenja standarda“, u okviru demokratskih tokova nezavisnog i multietničkog Kosova, odgovarajućih organizama koji će poštovati manjinska prava Srba, Roma, Tura ka i dr.

Novost u govoru albanskog ministra inostranih poslova je što se zahteva vremensko ograničenje za završetak procesa nezavisnosti Kosova. Srbi više ne mogu da se poigravaju vremenom u okviru ispunjenja standarda. Ti standardi će se razvijati i na nezavisnom Kosovu, a Kosovo neće biti izvan EU. Ono će biti pod nadzorom EU, OUN, SAD. Drugim rečima, naša spoljna politika sada postaje konkretna. Reč Albanije se sluša. Neka niko ne misli da, zato što je Albanija mala država, njen glas niko ne čuje.
Novi ministar inostranih poslova je stavio akcenat i na ekonomsku diplomatiju. Što se Albanija bude više razvijala, utoliko će se više slušati njen glas, i time će ona imati uticaj i na probleme regiona i čitave Evrope. Naravno da Srbija ima pravo da podigne svoj glas u odbranu pripadnika svoje manjine, ali postoje međunarodni organizmi koji se bave obogaćivanjem i zaštitom tih prava, kao što su Savet Evrope, OUN, EU i SAD.

Dakle, da razmotrimo glavne principe:

a) Kosovo će biti pod međunarodnim nadzorom. Znači, biće mu data pomoć, dobijaće instrukcije i u toku procesa razmatranja nezavisnosti, i pritom će Kosovo potpisati nekoliko konvencija, sporazuma i dokumenata o angažovanju pred međunarodnim organizacijama, kao i svaka druga nezavisna država, kao zemlja članica Saveta Evrope i EU.

b) Nema teritorijalne podele Kosova. Takvu podelu ne prihvataju ni Albanija, ni SAD, ni EU, ni OUN. Ali, poznato je da je Srbija zu pomoć francuskih trupa (kako se ne bi zamerila Francuzima, koji su uvek bili uslužni prema Srbima zbog, jednostavno, ekonomskih interesa, i kako bi vladali u regionu kroz podršku datu Srbiji), uspela da stavi pod svoju kontrolu polovinu Mitrovice i deo severa Kosova do granice sa Srbijom. I tokom Miloševićeve vlasti to je predstavljao krajnji izlaz za spas Srbije od nezavisnosti Kosova. Srbija je tamo izgradila svoje strukture, koje treba ukinuti i zameniti strukturama kosovske vlasti. Sa tim se povezuje i proces decentralizacije i učešće manjinskih zajednica u lokalnoj vlasti, jer u strukturama koje će u okviru decentralizacije biti izgrađene “neće biti samo Srba”. Drugim rečima, potrebni su sporazumi, angažovanja, dokumentacija i dr., kako bi i u ovom slučaju bili smatrani partnerima u demokratskom funkcionisanju kosovskih institucija.

c) Kosovo ne može da se ujedini sa Albanijom. Ovo pitanje smo već razmotrili. I, u tome je razjašnjenje spoljne politike Albanije. To je velika olakšica koju međunarodnoj zajednici daju i Albanija i Kosovo. I to je proces koji je uključen u period diskusija koje će biti vođene o nezavisnosti Kosova i Kosovo će, kao član međunarodne zajednice, potpisati odgovarajuće sporazume i dokumente, jer će ubrzo postati član OUN, Saveta Evrope a pretpostavlja se da će biti pridruženi član EU mnogo ranije nego ostale države Balkana, pre nego i sama Albanija, a celokupan proces biće pod garancijama EU, SAD i OUN, iako postoji mogućnost da Rusija stavi veto na nezavisnost. U tom slučaju bi trebalo da EU i SAD budu “saradnici” u pružanju pomoći za priznanje nezavisnosti Kosova. Ne verujemo da će Kina staviti veto na nezavisnost, moguće je da će biti neutralna. Tome se nadamo.

d) Nezavisnost Kosova od Beograda. Do sada su između Prištine i Beograda održani tehnički kontakti u vezi povratka osuđenika iz zatvora, povratka posmrtnih ostataka, povratka Srba i dr. Osim toga postoje i ekonomska pitanja, kao i pitanja postojanja struktura u nekim srpskim enklavama koje su pod garancijama UNMIK-a, a te enklave su pod uticajem Srbije i uvek će stvarati teškoće i dr. Na tim pitanjima su angažovani NATO i SAD, jer uloga UNMIK-a opada I njegovo mesto zauzimaju vlada i Parlament Kosova, ali angažovanja vojnih snaga NATO i SAD su u potpunosti saglasna sa proširenjem NATO-a u regionu, sa stabilnošću, mirom i prosperitetom svih zemalja.

Iz tog ugla posmatrano, garancije koje ima Kosovo zbog ovog prisustva biće obezbeđene recipročnim sporazumima i angažovanjima, i pri tom vlada uverenje da postoji ideja uslovnosti, koja nije ništa drugo do partnerstvo u međunarodnim garancijama za stabilnost u regionu i šire. Tokom ovog procesa, diskusija o nezavisnosti sa međunarodnom zajednicom garantuje međunarodno priznanje nezavisnosti čak i ukoliko Rusija stavi veto u SB OUN. Naravno, Albanija će biti među prvim država ma koja će priznati i garantovati nezavisnost Kosova.

Celokupan ovaj proces zahteva izvesno vreme, ali ne I neograničeno, možda ne više od dve godine. Sve to neće značiti uslovljavanje nezavisnosti Kosova, već će to biti unutrašnji i spoljni proces nezavisnosti, vremenski jasno definisan sa međunarodnim partnerima, gde će značajnu ulogu imati Kontakt grupa, SAD i EU.

Uloge Tirane i Beograda (ukoliko Beograd ne bude angažovan i nezavisnošću Crne Gore) biće jednako vredne i daće svoj doprinos. Stoga bi Beograd u tom kontekstu trebalo da sagleda značaj dobrih i prijateljskih odnosa sa Albanijom i Kosovom kao susednim zemljama.

Koha jone (Tirana)

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime