Već nekoliko dana aktuelna je najnovija kriza na Dalekom Istoku između Kine i Tajvana odnosno Kine i SAD. Tajvan, ostrvo udaljeno 150 km od kopna, Kina smatra svojim dijelom iako je ova ostrvska teritorija de facto nezavisna i decenijama podržavana od strane SAD i njihovih saveznika.
Posjeta predsjednice američkog Kongresa – Nensi Pelosi (82) Tajvanu, Kina opravdano doživljava kao provokaciju i napad na svoj državni suverenitet. U vremenima u kojim trenutno živimo ‘‘čačkati mečku“ kada za to nije vrijeme a još manje mjesto, itekako nosi rizike.
Pravdanje Bijele kuće da se radi o ličnoj posjeti Pelosi (američkim vojnim avionom) je toliko banalno da nije vrijedno ni da se komentariše. Međutim, oprobana praksa umaranja protivnika je svoj najbolji rezultat već dala i to tokom slamanja Sovjetskog saveza ali i u nizu drugih slučajeva. Rat između Rusije, i Ukrajine kao eksponenta američkih interesa najnoviji je primjer strategije iscrpljivanja geopolitičkog protivnika ili strateške smetnje.
Ukrajinska kriza, odnosno, “američki rat protiv Rusije do poslednjeg Ukrajinca“ kako ga još nazivaju, udžbenički je primjer stvaranja atmosfere opšte demonizacije, političke, etničke i kulturnne segregacije jedne zemlje kojim se neutrališe ne jedan, već dva velika, evropska geopolitička rivala.
Da li će Kina ostati pasivna?
Međutim, treći veliki geopolitički rival SAD – tradicionalo miroljubiva Kina, do sada se mudro držao po strani ali nakon posjete Nensi Pelosi Tajvanu, pasivnost “Zmaja“ je itekako dovedena u pitanje a o mogućim reakcijama se može samo nagađati. Kao jedana od mogućih opcija pominje se i sveobuhvatna kineska vojna operacija i okupacija odmetnute teritorije. Žrtve bi se u tom eventualnom vojnom sukobu vjerovatno brojale u desetinama, možda i stotinama hiljada, ekonomska šteta bi bila neprocjenjiva a kome bi jedan takav sukob savršeno odgovarao, i više je nego jasno.
Testiranje strpljenja kineske diplomatije i moći u periodu kada su međunarodni odnosi postali maksimalno zategnuti ravno je izazivanju sudnjeg dana, naročito ako imamo u vidu da je Kina i nuklearna sila. Bespotrebna provokacija od strane SAD u ovom momentu, ima za cilj dodatno zaoštravanje situacije u pacifičkoj regiji gdje se Kina nalazi u veoma teškoj i nezavidnoj poziciji u kojoj se slabost naprosto ne smije pokazati. Izostanak bilo kakve reakcije na posjetu tako visokog američkog zvaničnika odmetnutoj teritoriji u situaciji kada su odnosi Kine i SAD maksimalno zategnuti, probudilo bi apetite rivala i još više pojačalo ionako opasan pritisak na Kinu po pitanju spora oko ostrva Senkaku/Djaoju.
Svijet kakvog smo do sada poznavali otišao u nepovrat
Američka provokacija Kine, sukobi u kavkaskom regionu, rat u Ukrajini, tenzije na Kosovu samo su neki od pokazatelja da je svijet kakvog smo do sada poznavali otišao u nepovrat i da će se u narednih nekoliko godina, pa možda i decenija, mir veoma skupo plaćati. Opasnost koju sa sobom nosi globalno zagrijavanje u kombinaciji sa ratovima, svijet može odvesti u konačnu katastrofu a put koji do nje vodi počeo je polagano da se utire.
Međutim, sve do upotrebe prve nuklearne bombe, svijet će imati priliku da se povrati iz hipnotičnog stanja u kojem se trenutno nalazi i krene putem neke svjetlije budućnosti. Nažalost, u ovom momentu više nego ikada ranije smo bliži toj prvoj nuklearnoj eksploziji. Možemo se samo nadati da tamo negdje, u dubokim državama, još uvijek postoje racionalni pojedinci kojima je itekako jasno da nakon prve upotrebe nuklearnog oružja više apsolutno neće biti bitno niti ko je počeo prvi niti ko je pretrpio veću štetu a na kraju, to sigurno neće imati ko ni da dokaže.
Autor: Darko Kuzmanović
Izvor: Pokreni.rs
