Zbog „tenzija“ i navodne secesionističke politike u BiH, njemačka vladajuća koalicija ovih dana, svojom rezolucijom, okvalifikovala je političke aktivnosti srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i predsjednika HDZ-a Dragana Čovića, a koji se u svom legitimnom djelovanju pozivaju na Ustav BiH, kao prijetnje po mir u BiH i jugoistočnoj Evropi!? Vladajuća koalicija u Njemačkoj pozvala je vladu da pruži veću podršku BiH. Tako se Bundestag javno i direktno umiješao u unutrašnja pitanja BiH i ovaj prijedlog uputio na dodatnu raspravu, i na taj način se uključio u dodatno usložnjavanje situacije, optužujući srpske i hrvatske lidere za „tenzije“ i secesionističku politiku, zaobilazeći pri tome političku realnost, da bošnjački politički krug uporno izbjegava ući u prijeko potreban unutrašnji dijalog sa Srbima i Hrvatima, za dogovore o svim problemima u BiH, pa sa tim i izbjegavanje bilo kakvih nesporazuma.
Zanemarujući političku realnost Njemačka je, gle čuda, pokazala više razumijevanja za politiku sina Alije Izetbegovića koji, kao da je portparol njemačke vladajuće koalicije, za stanje u BiH takođe redovno optužuje Dodika i Čovića. A upravo njegova politika najbolje se ogleda u njegovoj izjavi da „dokle god su pune džamije mladih ljudi…ja nisam zabrinut za ovu zemlju“. Bakir Izetbegović tako, iz svoje zagušljive političke kuhinje, po ko zna koji put pokazuje da opasni virus političkog ekstremizma, u ovom slučaju sa vjerskim primjesama, kod njega još nije izliječen. Prije bi se moglo reći da je riječ o upornoj bolesti kojoj nema lijeka, jer lijek je, u ovom slučaju dijalog, koga se Izetbegović boji i uporno odbija!?
Na ovu izjavu Alijinog sina, reagovala je i američka Ambasada u Sarajevu napomenuvši da su „vezivno tkivo BiH svi ljudi koji žive u toj državi, a ne samo Bošnjaci“, ali su to Nijemci prećutali da bi danas, zbog izbjegavanje dijaloga i nedostatka dogovora, račun ispostavili upravo zagovornicima dijaloga i stabilnosti u BiH – Dodiku i Čoviću. Civilizacijsko obilježje za sve probleme je dijalog i dogovor, a ne žestoke i provokativne poruke iz vjerskih objekata kojim se Bakir Izetbegović služi.
Republici Srpskoj je potpuno jasna nelagoda koju Njemačka ima zbog svog državljanina Kristijana Šmita koji je nepravno poslan u BiH na funkciju visokog predstavnika. Ali, jednoj ozbiljnoj država kao što je Njemačka, takođe, treba da bude jasno da je Republika Srpska naučena, upravo najviše sa Zapada, da se međunarodno pravo, odnosno ugovori i procedure moraju poštovati, pa tako i procedure za imenovanje visokog predstavnika, predviđena Dejtonskim sporazumom, gdje se jasno navodi da on mora biti potvrđen Odlukom Savjeta bezbjednosti UN-a. Kao što je poznato Šmit je nametnut mimo tih procedura Savjeta bezbjednosti i shodno tome zvanična Banjaluka, koja poštuje Dejtonski sporazum, ne prepoznaje da u BiH postoji zvanični visoki predstavnik.
Ovakva jasnoća kazivanja zvanične Banjaluke nije uperena protiv Njemačke niti protiv Kristijana Šmita lično, nego je proizvod sagledavanja stvari sa pravne strane. U ovom slučaju, rječ je o međunarodnom pravu, što je ponovljeno do sada više puta.
Nakon ovako jasno iznesenih stavova između Republike Srpske i Njemačke po svim već pomenutim pitanjima, mislim da se, zbog dodatnog poboljšanja odnosa, s pravom možemo zapitati šta je sa političkim procesom koji se ne odvija javno, kao čin koji nije izložen sudu javnosti, a tiču se Njemačke i Republike Srpske.
Riječ je o političkom pubertetliji, aktuelnom gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću, koji se sa ushićenjem, a u povjerenju, pohvalio svojim prijateljima u Banjaluci i Beogradu da iza njega stoji Njemačka koja je spremna da mu u dogledno vrijeme pomogne u preuzimanju značajnije političke funkcije na nivou Republike Srpske, te da će mu Nijemci pomoći da dobije povjerenje i drugih zapadnih zemalja u sklanjanju aktuelne političke vlasti u Republici Srpskoj.
Prema ličnom svjedočenju svojim prijateljima, u tome mu mnogo pomaže Adis Ahmetović, izvjestilac njemačkog Bundestaga za Zapadni Balkan, član Socijaldemokratske partije Njemačke, čija porodica dolazi iz BiH, kod nas poznat po tome što je još prošle godine nakon susreta sa Željkom Komšićem u Štutgartu počeo kritički da se izjašnjava o destabilizujućoj ulozi predstavnika Republike Srpske, optužujući Republiku Srpsku da potkopava Dejtonski sporazum, te da Milorad Dodik dovodi u pitanje državne strukture. S obzirom da se susreo sa Komšićem i ne čudi da je ovaj mladi njemački politički simulator, ima takvo mišljenje.
Mlađani političar u pokušaju Stanivuković do sada se sa Ahmetovićem u Njemačkoj susreo dva puta, planiran je nedavno i treći susret, ali je umjesto Ahmetovića, za Stanivukovića predložen susret sa Kristijanom Šmitom u Banjaluci ,kako bi se napravio utisak da u Republici Srpskoj ima Srba koji priznaju nelegalnog visokog predstavnika.
Svjestan, valjda, da istrajavanje na srpskom stanovištu podrazumijeva i lične žrtve za koje on nema kapaciteta, bježeći od toga, kako prenose njegovi prijatelji, Stanivuković se obreo dva puta u Njemačkoj kod svojih novih prijatelja, stavio njihove naočare i sada na stvari gleda „njemačkim očima“. S obzirom na to da gradonačelnik Banjaluke pripada krugu priučenih političara koji imaju više razumijevanja za politiku mlađeg Izetbegovića, nego za mnoge državničke korake koje preuzima Milorad Dodik, Stanivuković se očigledno priključio bošnjačko-njemačkoj koaliciji. Politički Olimp ga privlači magnetičnom snagom a njegova politička priučenost i neumjerenost još više ga vodi do tog njegovog Olimpa. Adis Ahmetović mu je to garantovao, hvalio se ovaj banjalučki politički pubertetlija svojim prijateljima u Banjaluci i Beogradu.
I jedan i drugi zaboravljaju da je balkanski mrak moguće dobro osvijetliti, prije svega i prije svih, iznutra, balkanskom svjetlošću. To očigledno znaju Dodik i Čović, a ovoj dvojica političkih pubertetlija, Stanivukoviću i Ahmetoviću, koji u Bakiru Izetbegoviću vide politički ideal, preporučujemo i danas djelotvornu Platonovu misao „da država propada zbog nerazuma i unutrašnjih grešaka“ što bi se u aktuelnim uslovima u BiH reklo – zbog nedostatka dijaloga od koga bježi bošnjačka politička vrhuška, što nema sumnje, predstavlja anticivilizacijske tendencije.
Teško da su politički standardi ponašanja koje zastupaju Stanivuković i njegov tajni njemački politički provajder Ahmetović, normative koji od BiH mogu napraviti naprednu zemlju, pogotovu što se to radi po Njemačkoj, daleko od očiju ovdašnje javnosti.
autor:Pero SIMIĆ
Pero SIMIĆU, sa svim o čemu pišeš sa tobom da se složim, ali molim te objasni šta je to M. Dodik uradio po pitanju povratka dejtonskih ovlaštenja. Svi vidimo da je to činio samo zbog buduće predizborne kampanje. Ti se ponašaš kao slepac, koji ne vidi dalje od nosa!