BARAŽNA VATRA IZ „KUKURUZ LIGE“: Došlo vreme da se na Srbe ispaljuju ćorci

0
131
zastava Srbije
foto: Z. Šaponjić

Svakodnevni regionalni, prozapadni, NATO-osvešćeni ili autošovinistički napadi iz same zemlje na Srbiju, njenu Crkvu, himnu i zastavu, toliko u ovom vremenu deluju bizarno i marginalno da možda i ne zaslužuju komentar. Kao da je reč o izazivačima i provokatorima iz neke nižerazredne ili sportsko-provincijskim rečnikom iz – kukuruz lige.

Ali, ipak, kao kad se mnogo komaraca ustremi istovremeno da ujede i oseti krv, i u javnosti se sada stiče utisak masovnosti, ozbiljno koordinirane akcije, frontalne strategije sa jasnim ciljevima protiv Srba.

A u stvari – ćorak do ćorka. Promašaj do promašaja. Od debakla do fijaska.

I umesto da uvređeno guslamo kao „žrtve napada“, da kukamo na nepravdu ili da dokazujemo ispravnost srpske pozicije u današnjim regionalnim okvirima, osvrnućemo se sažeto na besmislenost ataka sa kojima se Srbija suočava.

Baražna vatra na Srbiju – ćorcima

Zar je potrebno ozbiljno analizirati poruku hrvatskog predsednika Zorana Milanovića da je on protiv „mlataranja zastavama“ izrečenu baš u danu kad su Srbi obeležavali svoj praznik – Dan jedinstva i slobode ističući zastave Srbije?

Treba li se uopšte osvrtati na činjenicu da je u istom danu, a više od dve decenije posle ratnih sukoba, Priština po ko zna koji put najavila tužbu protiv „srpskog genocida“, a Zagreb zahtev za ratnu odštetu od Beograda?

Vredi li ikako polemisati o sumanutoj nameri nekoliko stotina ekstremista da pod ideološkom komandom Mila Đukanovića zapaljenim automobilskim gumama spreče dolazak srpskog patrijarha i mitropolita crnogorsko-primorskog u Cetinjski manastir?

Ima li smisla i osvrtati se na opskurno-provokativni gest učiteljice iz Novog Pazara, koja je pod zaštitom Sulje Ugljanina, đacima prvog školskog dana umesto himne države Srbije u kojoj živi i radi, pustila takozvanu sandžačku ili bošnjačku himnu?

Da Vas podsetimo:  Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba u agresiji hrvatske vojske na RSK u avgustu 1995. godine („Operacija Oluja“)

Kako ozbiljno odgovarati predsednicima Hrvatske i Crne Gori koji udruženo, „zabrinuto“ i evroatlantski arogantno dele lekcije Srbiji i „lupaju packe“ Rusiji okrivljujući je za izazivanje nestabilnosti u regionu?

Da li je uputno trošiti vreme na pokušaj kretenizacije javnog mnjenja nebulozama da Srbija i Rusija u stvari svađaju lidere po Crnoj Gori i koče reformski napredak te zemlje?

Na koji način, osim sa ironične distance, ocenjivati farsičan pokušaj Sarajeva da izazove diplomatski rat sa Beogradom, pošto je u Srbiji uhapšen Edin Vranj, ratni službenik policije BiH, osumnjičen za ratni zločin protiv srpskih zarobljenika?

Kako biti ozbiljan i relevantan, a polemisati, na primer, sa političkim marginalcima u Srbiji (imena poznata redakciji), koji se bez argumenata i suvislosti sele od studija do studija, od nacionalnih frekvencija do prozapadnih glasila, šire zastave Vojvodine, vređaju srpske episkope, bljuju mržnju prema Rusiji, Ustavu i državnim simbolima?

Zar se moramo osvrtati na intelektualce, analitičare, politikante i tolerantne regionalne „pomiritelje“ koji su kao po komandi skočili da osude to što su prvi put Srbija i Republika Srpska istovremeno doneli zakon o zaštiti ćirilice?

Ne zaslužujemo – kukuruz ligu

Vodila je Srbija mnoge velike i časne bitke, ali je lutala i u ćorsokake, tukla se i sa mnogo jačima od sebe, ulazila u unapred izgubljene ratove, junački probijala frontove, nemudro se zaletala, gubila saveznike i podnosila žrtve. Snosila je i odgovornost za svoje zločine i greške.

Ali zbog svoje velike istorije, Srbija ne zaslužuje da učestvuje u ovoj regionalnoj „kukuruz ligi“ u koju roj agresivnih i upornih napadača pokušava da je uvuče.

Zato, i glave i zastave gore!

Ne priliči ni veličini ni duhovnoj vertikali Srbije, kako bi se na asfaltu reklo, da se šiba sa – boranijom.

Da Vas podsetimo:  „Oluja“ Sredstvo kojim je rešeno srpsko pitanje u Hrvatskoj

https://iskra.co/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime