Beograd nastavio lekciju Srba iz Crne Gore

1
912
Milan Ružić / Foto: printscreen (iskra.co)

Beograd je oduvek važio za grad na ušću dveju reka. Od drugog dana Božića, Beograd je dobio i treću reku, onu koja prolazi pravo kroz njegov centar, a to je reka bratske sloge, ljubavi i vere. Dirljivo je bilo gledati koliko ljudi je pohrlilo u odbranu svetinja i svetosavlja tog dana i svojim smrzavanjem se priključilo smrzavanju svoje braće u Crnoj Gori, ali se i molitva udružila, uznela na nebesa i odzvanjala ispred najvećeg pravoslavnog hrama na našim prostorima koji nosi ime najvećeg među nama.

Pokazao je Beograd da nije samo glavni grad Srbije, nego glavni grad svih Srba i večita kula koja brani pravoslavni svet. U gradu u kom je potpisivan „apel 88“, u gradu iz kog je uvek bilo najviše povika protiv SPC, u gradu u kom su sve slobode date njegovim stanovnicima i onima koji u njega dođu ponekad, u gradu koji u sebi čuva telo čoveka koji mu je doneo najviše stradanja, u gradu iz kog se najčešće čuju reči protiv tog samog grada i Srbije, ovoga puta proneo se huk slobode i vere.

Beograd je dokazao da je uvek više znao da voli nego da mrzi, da prašta nego da bude zlopamtilo i da daje, umesto da uzima.

Razlika između onih koji su željni srpskih crkava i manastira, tačnije, oni koji su željni raskrštavanja sopstvenog naroda, dobili su iz Beograda lekciju koju im već odavno čitaju braća iz Crne Gore.

Sada, kada su se Srbi konačno složili i ujedinili u veri, vidimo razliku između onih koji bi da napadaju i onih koji brane. Razlika između vas i nas jeste u tome što mi uvek biramo da volimo. Vi birate da otimate, mi branimo. Vi tučete, mi pomilujemo. Vi pretite, mi pevamo. Vi mrzite, mi volimo. Vi zaboravljate, mi pamtimo. Vi hoćete silom, mi blagošću. Vi želite ono što vam ne pripada, a mi to ne damo. Vi ne verujete, mi verujemo. Vi biste do ropstva pomoću paravana slobode, do anarhije uz pomoć demokratije, do identiteta uz pomoć iluzije, do uverenja uz pomoć obmane.

Da Vas podsetimo:  Opozicija u Skupštini kao lažna dilema

Srbi odavde i odande i odakle god, ovih dana su dokazali da brat ne mora da bude dušmanin, da kum ne mora da bude sekoglav, da reč ne mora da bude pogažena, da slabiji nije uvek slabiji, da i najmanji i skrajnuti mogu postati nepremostiva prepreka sili. Srbija je dokazala da je rođena iz pravoslavlja.

Dok god vi pljujete, otimate, izmišljate, pretite, huškate, satanizujete, falsifikujete, do tada ćemo mi da se molimo, pa da vidimo da li može količina vaše mržnje preliti količinu naše ljubavi.

I najveća razlika između nas i vas jeste u tome što vi nama ne praštate ono što nismo ni uradili, a mi bismo vama oprostili sve što učinite, ako se posle toga iskreno pokajete.

Vi se odričete sebe i lutate po bespuću, a mi vas se ne odričemo! Ne odričemo se jer ste naši i nadamo se da će vas svetlo naših sveća, snaga naše ljubavi i zvuk naše molitve vratiti iz mraka u koji ste zalutali.

Milan Ružić
Izvor: iskra.co

1 KOMENTAR

  1. a mi bismo vama oprostili sve što učinite“
    Да не буде превише? Да видимо шта каже Библија. „I ako te ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je: bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obje ruke ući u pakao“ (по Марку,9.43). Срећом, не ради се о руци, него о гнојном чиру. То олакшава и поједностављује посао. Имамо ми већих неспоразума него што је имовина СПЦ. Када чланак започне тако килаво, као реченицом „Beograd je oduvek važio za grad na ušću dveju reka.“ онда се од њега не може више ни очекивати. Троглодите који одвајкада воле да настањују Београд, и да га заузврат презиру, никада нису привлачиле његове реке, него једно брдо, Дедиње. Оно је било циљ највеће и најважније офанзиве Другог светског рата.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime