Beogradska audicija

U Srbiji malo-malo, pa neki izbori. Ovih dana su u žiži drugi najvažniji izbori u zemlji, beogradski. Nema veze što po likovima koji su u igri ne znaš da li je 2012. ili 2018., narod se, podstaknut što bijesovima, što ubitačnim aktivizmom stranačkih botova, pali kao hepo kockica.

Pa, i neka, demokratija i jeste igranka za narod.

Audicija u podobnosti

Međutim, srpski izbori, kao i svaki demokratski izbori u zemlji koja je kolonija, manje su nadmetanje oko zauzimanja pozicija vlasti, a više audicija za najpodobnije kolonijalno namjesništvo. Gazda izgradi strategiju, postavi ciljeve i onda drži audiciju da vidi koji mu se kolaboracionista najviše uklapa u šemu i kojim Murtom da zamijeni Kurtu.

Petooktobarskim prevratom su na vlast u Srbiji došli ljudi koji bez uplate Stejt Departmenta ne bi mogli pedeset ljudi izvesti na ulice i, od tada, svaki izbori su samo utrka u tome ko će se pokazati najvoljnijim da ispunjava zadatke kolonijalnog gospodara koji je pošteno platio Srbe da mu bace Srbiju pod noge.

Ko će brže, ko će jače, ko će bolje obavljati posao nadzornika plantaže. I ko će niže.

I dok se Aleksandar Vučić, trenutni nosilac prestižnog zvanja kolonijalnog namjesnika, recimo, ponižava po tzv. Regionu, trampeći Jasenovac za Beograd, i savjetuje se sa šefovima stranih obavještajnih službi, dotle njegove protivnike postrojava Johanes Han, da vidi kakva je ovogodišnja ponuda, da podijeli ekipe i da im kaže da li idu na pobjedu ili na rezultat, ali i da pokaže Vučiću da on nije jedini glumac na audiciji.

Nisu samo izbori audicija; okupator neprestano drži ovakve audicije na različitim nivoima. Njegov sistem osvajanja i vladanja je poliarhičan; udara na sve sfere društva i u njima traži, testira i obučava sluge, razumijevajući da se ne upravlja društvom samo preko najviših političkih funkcija i onemogućavajući dominaciju bilo koje privredne, političke ili kulture grupacije kojoj sam nije kumovao.

Žiri stoluje, a kandidati prilaze, ljube skute, laktaju se i nadgornjavaju. Ko se pokaže, ko se istakne, tome se može namijeniti uloga u dugoročnoj ili kratkoročnoj strategiji, taj će dobiti onoliko koliko mu je teška i važna uloga.

Nisu samo izbori audicija, ali izbori jesu vatromet demokratske audicije…

Koliko si voljan da se podmetneš, toliko ćeš dobiti učešća u podjeli plijena, tj. upravljanju resursima, jer upravljanje državom nije ništa drugo do upravljanje resursima. A podjela kolača – koji je, doduše, sve manji – vrši se na izborima.

Demokratske uzde

Kolonijalni gospodar je vlasnik svih uticajnijih sredstava informisanja, posredni ili neposredni, te moderator rasprave koja neposredno i presudno utiče na to šta birači misle o kandidatima. A izbori su jedini unutarsistemski izraz tih stavova.

Mašinerija koju je postavio kolonijalni gospodar, a koju ja već godinama zovem prostim izrazom “kolonijalno namjesništvo“, kontrolor je i drugog ključnog činioca u procesu slobodnog biranja: mehanizama tržišta rada.

Ko kontroliše informacije i radna mjesta, dakle, mozak i stomak, taj upravlja demokratskim procesom zarad svoje dobiti. Ko njemu nije podoban, tome će putevi ka vlasti i sreći biti otežani ili sasvim zatvoreni kontrolom nad mozgom i stomakom potrošača demokratije, tj. birača. Taj će izgubiti na audiciji ili se neće ni kvalifikovati.

Vučići, Đilasi, Dačići, Jankovići, Šutanovci, Živkovići i drugi kurtomurtisti su tu da pokažu koji od njih, ili koja kombinacija njih, ima najbolju volju da se ponaša kako gospodar traži. (Dobro, nadmeću se oni i kao aduti različitih suprotstavljenih frakcija unutar velike imperijalne strukture, ali to je sekundarno za ovu priču.)

To i jeste demokratija. Šta, vi ste mislili da je demokratija ona priča koju vam je prodao taj isti osvajač? Demokratija je puška u rukama, reče jedan od otaca američkog imperijalizma, Teodor Ruzvelt; zavisi od onoga ko je drži.

Kontrola emocija kritične mase

Demokratskim procesom moraju izboriti legitimnost svojoj poziciji. Tu i leži centralna tema audicije. Mnogo je podobnih, ali najpodobniji je onaj koji će i slušati, i izvršavati, a i imati snagu da drži narod mirnim, tj. magaretu noge u blatu, dok ga taslače. Pobjednik audicije je onaj koji pokaže i sposobnost da pljačku i taslačenje održava održivim, i koji neće protiv sebe okrenuti kritičnu masu, koji neće izazvati otpor izvan okvira imperijalne manipulacije i tako poljuljati stabilnost kontrole.

Tako je na vlast došao i Vučić. Žuti su umjeli da pljačkaju, da izvršavaju, da ljube skute i pletu se oko nogu, ali su, nekontrolisani u svojoj bahatosti i samoživosti, ispustili polugu kontrole nad emocijama naroda. Žuti su umislili da su oni prirodni saveznici globalističke imperije, i da se ona zaista rukovodi liberal-progresivističkom ideologijom kojom se deklariše. Imperija je, naravno, imala svoju strategiju koja nema veze sa ideologijom nego sa umjetnošću mogućeg u službi osvajačkih potreba. Zato Borisa Tadića i mijenjaju radikalom Vučićem, a ne dokazanim eunijatom Draganom Đilasom. Đilas nije imao sposobnost da kontroliše emocije većinskog dijela Srba, naročito poslije osam godina Tadića.

I Vučićevo iživljavanje nad Srbijom će okrenuti kritičnu masu protiv njega, a kad se pojavi činilac koji tu masu bude mogao podstaknuti, stabilnost kontrole će se poljuljati. Ako ja to znam, onda to još bolje zna kolonijalni gospodar, te zato i drži ove audicije svako malo. A s obzirom na približavanje trenutka kad će Vučić ozvaničiti postojanje Republike Kosove van Republike Srbije, i njegov rok ističe, što zahtijeva pripreme za stabilnu, kurtomurtističku smjenu, bez rizika od talasanja kritične mase.

Jer ako u budućnosti treba praviti uličnu predstavu za smjenu Vučića, ona se mora dobro režirati, sa pouzdanim glumcima, koji mogu zavesti masu na onu stranu gdje njena energija nije opasna po kolonijalnog gospodara. A za dobar film je neophodna dobra audicija.

V. Ivković

srbist.com