Beogradsko sokolsko društvo

0
1961
ljuba jovanovic
Ljuba Jovanović

Dr Vladan Đorđević bio je jedan od gimnastičara koji su delovali u družini Stevana Todorovića. Studirajući 1863-1869. medicinu u Beču uvideo je koliko je doprineo Nemačkoj Janov pokret telesnog vežbanja (Turneri). Po povratku sa medicinskih studija dobio je dužnost načelnika Sanitetskog odeljenja. Smatrao je da treba i u Srbiji otpočeti sa sistematskim telesnim vežbanjem. Predložio je ministru Milutinu Garašaninu da se organizuje gimnastičko društvo. Pripremajući osnivanje gimnastičkog društva u Beogradu, uputio je pisma učiteljima gimnastike Stevanu Todoroviću, Ljubomiru Iliću i Ferdu Mihokoviću sa pitanjem dali su spremni da dobrovoljno rade u društvu ako bude osnovano. Posle pristanka, sazvao je 20. 12. 1881. zbor uglednih građana u sali „Srpske krune“ kod Kalemegdana. Zbor je održan pod predsedništvom Stevana Todorovića, a u prvom redu sedele su jedan kraj drugog vođe liberala, naprednjaka i radikala : Radivoj Milojković, Milutin Garašanin i Nikola Pašić (1).

Na narednom zboru održanom na istom mestu 26.12.1881. usvojena su pravila (Uredba) Beogradskog društva za gimnastiku i borenje. Po pravilima društvo se staralo da radi na razvitku i unapređivanju telesne snage i zdravlja svojih članova; da osniva nova društva koja bi pored gimnastike širila svest narodne zajednice; da obrati pažnju na narodne igre uvodeći ih u svoje vežbe; i da o svom trošku sprema učitelje gimnastike (2). Na skupštini održanoj 3.1.1882. izabrana je uprava društva. U upravu su izabrani Stevan Todorović, osnivač družine za gimnastiku iz 1857. i Laza Kostić, jedan od osnivača Sokolskog društva u Novom Sadu 1874. Redovna vežbanja počela su 17.1.1882. u suterenu zgrade Crvenog krsta. Od gimnastičkih sprava društvo je koristilo vratilo, razboj, konja, jarca, konopac za penjanje, nekoliko đuladi za vežbanje i desetak palica. Kod Delijske česme jula 1882. društvo je priredilo Javni čas mačevanja. Dr Vladan Đorđević i društvo priređivali su akademije i koncerte u Narodnom pozorištu. Glasnik društva bio je list „Narodno zdravlje“. Iste 1882. osnovano je Šabačko društvo za gimnastiku i borenje a potom osnovana su društva u Smederevu (1885), Zaječaru (1890) i Kragujevcu.

Na predlog Vojislava Rašića Beogradsko društvo za gimnastiku i borenje na skupštini održanoj 7.aprila 1891. prihvatilo je sveslovensku sokolsku ideju i promenilo naziv u Beogradsko gimnastičko društvo „Soko“. (3).

Ljuba Jovanović izabran je 1901-02. i 1903-06. za potpredsednika Beogradskog gimnastičkog društva Soko. Na njegov predlog klub Soko se izdvojio iz Sokola i postao samostalni fudbalski klub. Na osnovu novog programa rada Društvo je osnovalo Loptački klub Soko 1903. Za predsednika fudbalskog kluba „Soko“ Jovanović je izabran 1903.(4) Kao ministar prosvete i član Sokola radio je na širenju telesnog vaspitanja u srpskim školama. Ministarstvo Prosvete propisalo je 21.10.1911. „Osnovna pravila i uputstva za nastavu telesnog vežbanja“(5).

Ljuba Jovanović formirao je odbor koji je izradio „Osnovna pravila i uputstva za nastavu telesnog vežbanja u srednjim školama“, u koja su bila ugrađena savremena rešenja nastave telesnog vaspitanja. Predviđeno je da se na kraju tromesečja testiraju učenici radi utvrđivanja dostignutog fizičkog razvoja (visina i težina; obim grudi; skok u vis ; trčanje na 30 m; bacanje tereta od 1-3 kg). Time je stvorena osnova za stalno praćenje telesnog razvoja i fizičkih sposobnosti učenika. Dostavljena Pravila i Uputstvo delila su se na nastavna sredstva, raspored nastavnog gradiva i uputstva za nastavu telesnog vežbanja u srednjim školama. Kao novina u nastavi telesnog vaspitanja bio je predlog ministra da se kao pomoćno sredstvo ove nastave organizuje rad učenika u društvima za telesno vaspitanje. Preporučivao je da se učenici učlanjuju u sokolska i planinarska društva, streljačka, klizačka, veslačka i slična udruženja. Veliki broj škola nije imao uslove za nastavu telesnog vaspitanja, pa je vežbanje učenika u ovim društvima često bilo i jedino njihovo vežbanje. Da bi obezbedio što stručniju realizaciju nastave ministar je uz Uputstvo dodao spisak stručne literature (6).

Da Vas podsetimo:  Srbija na 53. mestu u svetu po inovacijama

Kao ministar prosvete uveo je gimnastičku smotru svih srednjih i stručnih škola. Prva smotra održana je 6. juna 1912. (7). Na njegovu molbu češki i slovenački sokoli uputili su svoje prednjake u Srbiju za nastavnike gimnastike. Njegove zasluge za širenje gimnastike isticao je dr Vojislav Rašić, urednik Srpskog viteza. (8)

sokolBeogradsko sokolsko društvo napredovalo je od 1907. Novi učitelji Jan Svoboda i Jan Zajček uticali su na razvoj sokolstva. (9)
Protivnici sokola u Beogradu su se u „Brki” izrugivali sokolima a posebno sokolicama. Agitacija protivnika sokola bila je usmerena na roditelje devojaka da im ne dozvole upis u sokolske redove. Da bi se rad sokolica prikazao u pravoj svetlosti pozvao je Beogradski soko odred članica „Srpskog sokola” iz Šida da učestvuju na drugom češkom sokolskom večeru februara 1908. u sali kod Kolarca. Beograđani su imali prvi put da vide sokolice na delu. Sokolice iz Šida nastupile su 8 februara 1908. u povorci kroz Beograd, a uveče na akademiji kod Kolarca. Pred prepunom salom, u prisustvu kralja Petra i prestolonaslednika Đorđa, izvele su proste vežbe, vežbe sa zastavicama u piramidama i vežbe sa mačevima. Sutradan su primljene u dvoru. U okviru „Srpskog sokola” iz Šida osnovan je krajem septembra 1906. devojački odred, kome je starešina bila Milena Nenadović, rođena Babik. Vođa odeljenja bio je učitelj Milan Vuković, prednjak Zora Stanisavljević, drugi prednjak bila je Angelina Golub. Izvršujući članovi bili su Milena Zečević, Mara Rus, Smilja Stanisavljević, Angelina Stanisavljević, Hristina Golub, Cvetana Tihi, Sofija Zečević, Miroslava Mandić i Angelina Jojkić, sve iz Šida. Pri prelazu iz Zemuna u Beograd sproveo ih je dr. Tanasije Pulja, starešina zemunskog sokolskog društva. (10)

Savez viteških društava Dušan Silni i Savez srpskih sokolova ujedinili su se 8.11.1909. u Savez sokolskih društava Dušan Silni. Prvi sastanak radi raspravljanja pitanja ujedinjenja održan je 25.oktobra 1909. u Kragujevcu. Nastojanjem dr. Jozefa Šajnera, češkog sokolskog starešine, i uticajem kraljevića Đorđa spojila su se oba saveza. Savez je okupio 20 društava. Sokoli su učestvovali na sletu bugarskih Junaka u Sofiji 9-12 jula 1910. Tom prilikom u Beograd su došli predstavnici srpskog sokolstva iz Srema, Krajine, Bosne, Stare Srbije, Primorja i Hercegovine.

Da Vas podsetimo:  Kako upokojiti vampira

Povorka u Beogradu svrstana je u ulicama oko hotela „Slavija”. Pred hotelom okupilo se 400 Čeha, predstavnici Hrvatskog sokolskog saveza, Sokoli iz Beograda, Srbije i Župa Fruškogorska. Dušanovcima iz Dubrovnika i Skoplja ukazana je počast time što su povorci išli iza čeških sokola. Povorka je prošla ulicama : Kralja Milana, Terazijama i Vasinom gde su sa balkona Univerziteta održani pozdravni govori. U svom govoru beogradski načelnik Kosta Glavinić istakao je : „Dobro nam došli Sokoli, dobro nam došli Česi, Slovenci, Hrvati i Srbi ! Grad Beograd srećan je što u svojim zidinama može da pozdravi zastupnike slovenskih naroda i pozdravlja ih najsrdačnije sve kao svoju braću i prijatelje.” Na to su prisutni pevali „Hej Sloveni !”. Posle toga uputili su se na svečani prostor u tvrđavi Kalemegdan. Prvi su nastupali Srpski sokoli, članstvo i naraštaj pod upravom načelnika Saveza Vojinovića. U vežbama određenim za slet u Beogradu i Sofiji nastupili su Česi, Hrvati i Srbi. Javnu vežbu završili su sokoli iz Skoplja. Vodio ju je član, rumene brade i dugih brkova. Od naraštajaca nijedan nije imao više od 18 godina. Najmlađem bilo je oko 12 godina. Na glavi su imali fesove. U ritmu muzike, poređani u krugu, okretali su se jedan prema drugom. Svoj nastup završili su alegorijskom skupinom, pri kojoj se najmlađi uspeo na vrh i s mačem u ruci pokazao prema turskoj zemlji i prema Zemunu. Na tu sliku celo vežbalište je udarilo u buran aplauz. Kad je pristupio da govori dr. Popović sve je zaorilo pokličima „Živeo Popović !”. Popović je pristupio, pritajenim osmehom pogledao oko sebe i rekao : „Donosim pozdrave od braće onkraj Save !”. Posle vežbe na molbu sokola vojni akademci su zaigrali kolo. Pridružila im se publika i sokoli. Uveče je bio sokolski banket, na kome su govornici isticali važnost Sokolstva za zajedničko delo svih Slovena. Posle održane javne sokolske priredbe u Gornjem gradu, kojoj je prisustvovao i prestolonaslednik Aleksandar, i posle prijema u dvoru kralja Petra, pretstavnici srpskog sokolstva iz Srbije, Stare Srbije i sa teritorije Austro-Ugarske održali su sastanak u Beogradu. Na sastanku održanom od 7 do 9 novembra Gliša Elezović i Jovo Aleksić predstavljali su Staru Srbiju a Kristo Dominković Primorje. Na sastanku je odlučeno da se stvori Srpski sokolski savez sa sedištem u Beogradu. Na sletovima u Zagrebu i Pragu nastupalo bi se pod zajedničkom saveznom zastavom i zajednički vežbalo simboličnu vežbu oslobođenja. (11)

sokoliceDrugog jutra posle javne vežbe sokoli su se svrstali pred hotelom „Slavija” za izlet u Topčider. U sokolskoj koloni bili su Česi, Slovenci, Hrvati, Srbi, Dalmatinci. Pred sokolima su prvo srpski pešaci, pa konjanici i artiljerija izvodili svoje vežbe. Sokoli su ih pozdravljali : „Živela srpska vojska !”. Sokoli su došli pred kraljev dvor. Čuli su : „Samo Sokoli u kroju i Sokolice sa sokolskim znakom imaju pristup !”. Ostale su u kraljevom vrtu poslužili dvorski poslužitelji zakuskom i dvorskim cigaretama. Bilo je pogošćeno preko 200 osoba. Posle podne sokoli su ponovili javnu vežbu. Srpska vlada dodelila je sokolima 3 besplatne kompozicije. U prvom vozu su bili Česi, u drugom Hrvati, a u trećem Srbi i Slovenci. Svuda po stanicama sokole je dočekivalo građanstvo sa oduševljenjem. Na nekim stanicama, gde je voz morao duže da čeka, igrali bi kolo. Sokole je u Nišu dočekala vojna muzika, vojska i veliko mnoštvo građana. Sokoli su sa razvijenim zastavama defilovali Nišem, prolazeći kroz gusti špalir vojske i građanstva. Nastavili su vozom za Caribrod.(12)

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: SRBOCID HRVATSKE DRŽAVE 1941-1945. OPRAŠTANjE? IZMIRENjE?

Beogradska opština dodelila je Sokolskom društvu zemljište za gradnju doma 1910. (13)

Posle Prvog svetskog rata na Vidovdanskom saboru 1919. u Novom Sadu sokolski savezi su se ujedinili. Sokolska župa Beograd „Dušan Silni” obrazovana je na prvoj sednici zbora 24.9.1920. Za doživotnog počasnog starešinu izabran je Steva Todorović a za starešinu župe Ljuba Jovanović. Župi je pripalo deset sokolskih društava : Beograd, Zemun, Vršac, Obrenovac, Pančevo, Ruma, Smederevo, Smederevska Palanka, Sremski Karlovci i Stara Pazova. Prva sednica zbora društvenih načelnika održana je 24. oktobra 1920. Na njoj je izabrano načelništvo i članstvo tehničkog odbora Župe. Za načelnika izabran je Miloš Vojinović a za načelnicu Mila Jovanović. (14)

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

__________________

Napomene:

1. Milojko Jeftimijades, „Dr. Vladan Đorđević”, str.213-214,Oko Sokolovo,br.9, 1 novembra 1938, Beograd
2. Vojislav Rašić, „Istorijski razvitak gimnastičkih društava u Srbiji“ str.90, Srpski vitez, br.4, 1 april 1912, Beograd
3. Pravila Građanskog gimnastičkog društva Dušan Silni“,str.28, Rad Građanskog gimnastičkog društva „Dušan Silni”, 1892, Beograd;
4. Dr Stefan Ilić, Dr Slađana Mijatović, „Istorija fizičke kulture”,str. 459,470;
5. „Ministri prosvete Srbije 1811-1918″, Beograd 1994, str.136;
6. Dr Stefan Ilić, Dr Slađana Mijatović, „Istorija fizičke kulture”,str. 433-434, Beograd 2006; „Telesno vežbanje i sport u Srbiji (1857-2007)”, str.38, Beograd 2008
7. Arsen Đurović, „Modernizacija obrazovanja u kraljevini Srbiji“, Beograd 2004,str. 677;
8. „Nastavnici za gimnastiku u Beogradu“, Srpski vitez, Beograd, 1.2.1912, God.IV, br.2, str.43;
9. „Kako se razvijalo sokolstvo Beogradske sokolske župe”, „Oko sokolovo”, Beograd, 19, 21, 22 juna 1937, br. 7, str. 126;
10. Dušan Babić, „Prva vrsta Sokolica u župi Beograd”, „Oko sokolovo”, Beograd, 19, 21, 22 juna 1937, br. 7, str. 156, 157;
11. Dr.Milorad Dragić „Rad Ljubomira Davidovića u Sokolstvu”, „Spomenica Ljubomira Davidovića, Beograd, Izdanje Glavnog Odbora Demokratske stranke, str. 115; Sokolsko društvo Skoplje-Matica, „Spomenica o proslavi 30godišnjice i izveštaj o radu u 1939 god.“, Skoplje, 1940, Str.6-30; Bojan Drenik , „U Beogradu”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 1 novembar 1930, br. 27, str. 3,4;
12. Bojan Drenik , „U Beogradu”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 1 novembar 1930, br. 27, str. 4, 5;
13. „Sizifovski poduhvat sokola”, „Oko sokolovo”, Beograd, jun 2016, br. 59-60, str. 29;
14. M.J. „Beogradska sokolska župa”, „Oko sokolovo”, Beograd, 19, 21, 22 juna 1937, br. 7, str. 154-155;

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime