Beskonačni narativni krug SNS-a

1
1364

Nije lako ispričati dobru priču. To najbolje zna narod u Srbiji koji se sit naslušao pripovedanja, otkako ga je. U krizna vremena, pričanje je slamka za koju se hvataju svi, da makar stvore iluziju o lepšem životu, zdravlju i blagostanju.

Vladajuća stranka je do te mere naučila korake mitskog putovanja junaka, da prosečnog čoveka može da zamajava, mnogo duže nego što je Šeherezada zamajavala Šahrijaha.

Džozef Kembel je sredinom dvadesetog veka, baveći se komparativnom mitologijom, utvrdio već postojeće teze, da priče uvek imaju jedan arhetipski narativ, na koji se ljudsko uvo odvajkada “prima“. Kratkim eksperimentom, probaću da demistifikujem vladavinu grupacije koja opstaje upravo zahvaljujući nečemu što je u svetu poznato kao “storytelling“ a kod nas bi se još moglo nazvati zamajavanjem.

Običan svet

Priča počinje uobičajenim navikama glavnog heroja, koji ustaje u pet, (ne)pije kafu, oblači odelo, stavlja sat, podeli tri hiljade za gospođu i dve za gospodina, odigra partiju šaha, popije 0,03 rakije da nazdravi, a inače ne pije, pobegne od ljudi vozeći se kroz grad u staroj Škodi, obiđe neku knjižaru koja je, uzgred budi rečeno, zatvorena. Reklo bi se jedan monoton i ustaljeni tempo.

Poziv na avanturu

Kao najbolji primer avanture, kroz koju glavni junak treba da prođe, uzeću evropski put Srbije, kao narativ koji je na ovim područjima najtiražniji zadnjih nekoliko decenija. Dakle, naš glavni junak pozvan je da pristupi putu kojim bi valjalo poći, kako bi se doživela spoznaja i katarza.

Naravno, kao i u svakoj priči, naš će se glavni junak najpre nećkati, što je takođe deo priče kojom je SNS najpre ovladao, odvajajući se od radikala čije su putanje i likovi više ličile na basnu nego na bajku. Ali to je druga tema. Odbijanje polaska na avanturu smo već videli i taj literarni nanos nađe se među naprednjačkim oružjem, tek kada pričaju neku drugu, priču u priči.

Da Vas podsetimo:  „Neka se pomere Tesla, Pupin i Milanković, ide Karleuša“

Sastanak sa mentorom i prelazak preko praga

Ovo je najvažniji deo prvog čina svake priče, na kom se po svemu sudeći SNS dobrano zaglavio prethodnih godina. Sastanci sa mentorima, od onih briselskih, do onih iz Bele kuće, preko onih čiji novci dolaze kroz gradnju, investicije i gas, omiljeno su parče SNS naracije.

Međutim, prelazak preko praga gotovo uvek izostane, jer mentori obave svoj deo posla, zaboravljajući da glavnom junaku zaista pomognu da pređe preko praga. Onda se glavni junak rasrdi na njih i od njih napravi neprijatelje. Što je direktno vezano sa sledećom etapom.

Testovi, saveznici i neprijatelji

Naš se vladajući establišment poprilično izveštio da od mentora napravi najpre saveznike, pa potom neprijatelje. I u tome se vidi bravura priučene naracije.

Kombinovanje saveznika i neprijatelja, kad šta zatreba, najbolje se kalemi na narod. Zbog toga nekad Vulin povuče na stranu preispitivanja evropskog puta, dok u isto vreme njegov šef guta čak i to što ga na proslavi pobede u Velikom ratu, stavljaju tamo gde Talični Tom ostavlja Buvaru. Opozicija, građanstvo, slobodoumni, naravno, uvek dobro dođu kao neprijatelji.

Iskušenje i nagrada

O ovome, ne treba govoriti više od onog “za dve, najviše tri godine, živećemo bolje“. Svaki penzioner zna koliko je iskušenje prošao i koju žrtvu morao da podnese, da bi na kraju doživeo nagradu. Povratak penzije. Dakle, još jedan nivo je tu.

Apoteoza

Svaki mit u svojoj krajnjoj fazi ima i to čuveno uzdizanje među bogove. Pogledamo li glavnog primerka SNS vrste, videćemo da je osim što je sam sebe uzvisio među božanstva, stvorio i čitavu armiju koja u njega veruje.

Odbijanje povratka

Pretposlednja etapa je, čini se, ovih dana aktuelna. Dok su jedni uporni u tome da otvore oči svima, uz pokliče “car je go“, ovaj se umišljeni svemogući heroj svojski trudi da odbije povratak među običan svet. Sada već u svojim iluzijama ustoličen zanavek, vođa svojski odbija povratak.

Da Vas podsetimo:  Nije tačno da nas je NATO porazio

Nego, kad se prihvatiš mitskog putovanja, junače, moraš ga proći do kraja.

Sloboda življenja

Svaka bajka, na koncu, ima povratak u realnost sa eliksirom ili spoznajom. Spoznaja će za vladajuću felu, sudeći po sredstvima kojim se služe da određene korake u naraciji produže, za one koji bajku slušaju, biti kratka i efektna.

A glavni likovi ove priče, nakon što svet iznova počne da živi u običnosti i slobodi, biće zaboravljena gomila bledunjavih, loše napisanih karaktera.

Nikola Marković
Izvor: Južne vesti

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime