Bez kazne za milionske zloupotrebe u Hitnoj pomoći: Na dijalizu „vozili“ pacijente koji su umrli

0
704

Piše Snežana Đurić

Vozači Hitne pomoći u Beogradu pravdali su utrošak goriva time što su navodno vozili na lečenje pacijente koji su umrli danima ranije, rukovodstvo ove ustanove plaćalo je sindikatima odmor na Fruškoj Gori, Borskom jezeru, u Bugarskoj i Grčkoj, a budžet je probijen za više od 70 miliona dinara samo u jednoj godini, utvrdila je budžetska inspekcija još 2014. godine. Do danas, ipak, za te zloupotrebe niko nije odgovarao, a prekršajni postupak zastareo je početkom ove godine.

Budžetska inspekcija grada Beograda sve ove nepravilnosti utvrdila je posle prijave uzbunjivača i bivšeg direktora Hitne pomoći Borka Josifovskog, koji je ekspresno smenjen 2005. godine, dan pošto je javnost upozorio da neke ekipe Hitne pomoći uzimaju mito od privatnih pogrebnih preduzeća da im dojave gde je neko umro i da u nekim slučajevima pacijentima nije pružana lekarska pomoć iako su tako mogli da im budu spaseni životi. Josifovski se, paradoksalno, bez ikakvog razloga i sam nakratko našao među osumnjičenima za zloupotrebe, ali je tužilaštvo odustalo od progona najpoznatijeg srpskog uzbunjivača. Tužilaštvo i dalje krije šta je uradilo u vezi sa izveštajem budžetske inspekcije koje je dobilo.

Osim tužilaštva, nalaze budžetske inspekcije imao je prilike da ceni i Prekršajni sud u Beogradu. Naime, inspekcija je ovom sudu uputila zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv odgovornih lica za više od 50 prekršaja koje su kontrolom utvrdili. Posle šest godina, postupak pred Prekršajnim sudom je zastareo jer sudija Slađana Todorović nije stigla da ispita ključne svedoke, dve bivše pomoćnice direktora Hitne pomoći za nemedicinska pitanja – prva je Maja Popović, nova ministarka pravde u Vladi Republike Srbije, a druga Biljana Pavlović, bivši državni sekretar u Ministarstvu pravde o čemu je Pištaljka već pisala.

Za sve godine suđenja sud je saslušao samo dvoje okrivljenih, bivšeg direktora Nenada Ivančevića i načelnicu službe za ekonomsko-finansijske poslove Stanojku Saković i dva svedoka, šefa za javne nabavke Danijelu Lekić i budžetsku inspektorku Aleksandru Obradović.

U svojim iskazima, i Stanojka Saković i Danijela Lekić – obe i dalje zaposlene u Hitnoj pomoći – pred sudijom Slađanom Todorović insistirale su da se u Hitnoj pomoći i dalje posluje na način koji je gradska budžetska inspekcija još 2014. godine označila kao nezakonit. Gradski zavod za hitnu medicinsku pomoć u Beogradu na godišnjem nivou troši više od milijardu dinara budžetskog novca.

Tokom suđenja branilac Nenada Ivančevića je insistirao da je Hitna pomoć poslovala u skladu sa zakonom i obavezujućim tumačenjima, a optužbe za nezakonit rad objašnjavao prilagođavanjem nepredviđenim okolnostima – to jest da nije moguće predvideti „hoće li se probušiti četiri gume ili četrnaest na kolima hitne pomoći” i slično. Na ove informacije sudija nije reagovala.

Ministar pravde Maja Popović nije odgovorila na pitanja Pištaljke o eventualnoj umešanosti u slučaj finansijskih propusta u radu Hitne pomoći iz 2013. godine koji su rezultirali štetom po ovu ustanovu. U vreme kada su se propusti dešavali, Popović je bila na visokoj poziciji u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć – pomoćnik direktora za nemedicinske poslove – te je o propustima morala biti obaveštena.

Da Vas podsetimo:  Povratak otpisanog Tome: "Držan pod kamenom, a sada se pušta"

U izveštaju inspekcije Maja Popović je navedena i kao jedno od odgovornih lica za poslovanje ove ustanove. Ipak, u prekršajnom postupku nije bila okrivljena jer po Zakonu o budžetskom sistemu za poslovanje zavoda odgovara funkcioner ili rukovodilac korisnika budžetskih sredstava, objasnili su za Pištaljku iz budžetske inspekcije.

S obzirom na to da u spisima predmeta ne postoji dokaz da je Popović uopšte bila pozvana da svedoči, ministarku smo pitali da li je neko kontaktirao sa njom u vezi sa slučajem, da li je upoznata sa tim da je vođen postupak za preko 50 prekršaja u Hitnoj pomoći i da je ona bila predloženi svedok odbrane. Od pres-službe ministarstva smo više puta tražili da ministarka Popović odgovori, ali uprkos uveravanjima da je ostala samo „još jedna lepa rečenica da se dopiše” odgovor ni posle nekoliko nedelja nismo dobili.

Pištaljka je pokušala da dobije objašnjenje i od postupajućeg sudije Slađane Todorović kako to da ključni svedoci, zbog kojih nije doneta presuda, nisu ni dobili poziv da svedoče. Odgovor na pitanja kako je došlo do zastare predmeta i zbog čega su za prve četiri godine spora saslušani samo okrivljeni nismo dobili.

Poverenik za informacije od javnog značaja Milan Marinović, koji je u vreme trajanja ovog prekršajnog postupka bio predsednik Prekršajnog suda u Beogradu, za Pištaljku je rekao da ne može da se izjašnjava o ovom slučaju jer nema uvid u predmet, a to sada ne može ni da traži jer je promenio funkciju.

Kada smo ga pitali da nam objasni zbog čega sudije uopšte prihvataju da saslušavaju svedoke kada je činjenično stanje već utvrdila budžetska inspekcija, Marinović nam je rekao: „Budžetska inspekcija ili neka druga kontrola, carinska ili DRI, pošalje svoj izveštaj, što je analogno sa krivičnom prijavom tužilaštva u krivično-pravnim postupcima, ali je sud taj koji treba da otkrije istinu“.

Marinović kaže da može da se desi da je kontrola pogrešila, da sud može da utvrdi da ima okolnosti koje oslobađaju, kao na primer da je odgovorno lice bilo na bolovanju, te da nije moglo da utiče na neke radnje. „Dokazi se izvode i da bi se odredila visina kazne, odnosno da bi se utvrdila sankcija. Postoje i oslobađajuće presude u ovim slučajevima”, izjavio je Marinović.

On kaže da do zastare u prekršajnim predmetima dolazi jer ponekad sud ne može da dođe do funkcionera. „Oni su na televiziji, mi ih svaki dan gledamo, ali na prijavljenoj adresi su nepoznati dok na službenim adresama pisarnice vraćaju poštu”, rekao je Marinović i priznao da zastara može biti i posledica „nerada sudije ako dve godine nije preduzeo nijednu radnju”.

Da Vas podsetimo:  Srbija po poštovanju radničkih prava sličnija Africi i Aziji nego EU

„U tom slučaju podnosilac prekršajne prijave treba da podnese zahtev za ubrzanje postupka, koji se piše predsedniku suda i onda se postupak ubrza. Načelno mogu da se složim da je šest godina dovoljno vremena da se ispitaju svedoci, ali šta se dogodilo u konkretnom slučaju ne znam jer nemam uvid u spise”, dodao je.

U konkretnom slučaju za prekršaje u Hitnoj pomoći, postupak jeste ubrzan pošto je tadašnja Agencija za borbu protiv korupcije, kao zainteresovana strana, pisala Marinoviću 2018. godine. To ipak nije bilo dovoljno da sud presudi. U martu ove godine predmet pred prekršajnim sudom je zastareo.

Agencija se inače iznenada zainteresovala 2017. godine, kada je uzbunjivač Josifovski uz pomoć advokata Pištaljke tužio ovu instituciju zbog nereagovanja po njegovoj prijavi.

Poverenik Marinović nam je objasnio da svako može da se podnese zahtev za ocenu pravilnosti rada prekršajnog suda. „Ocenu pravilnosti rada prekršajnog suda utvrđuje samo apelacioni prekršajni sud i vi njima možete da se obratite i zatražite da u svojoj redovnoj kontroli provere i konkretan predmet. Predmet može da se kontroliše čak i u slučaju zastare”, rekao je Marinović. Pištaljka je po upustvu Poverenika podnela ovaj zahtev.

Nezakonitosti koje su nastale u radu Hitne pomoći i koje je inspekcija utvrdila opisane su na više od 100 strana izveštaja. Prema tim nalazima, Hitna pomoć niti je prihodovala sve što je trebalo, niti je trošila novac po zakonu.

Jedan primer je naplata obuke iz prve pomoći koja je obavezan deo vozačkog ispita. Hitna pomoć izdala je potvrde o završenoj obuci za više od 3.000 ljudi bez dokaza da su obuku i platili. Za 1738 polaznika nema podataka ni da je obuka fakturisana. Procena budžetske inspekcije je da je vrednost nefakturisanih obuka oko 11,5 miliona dinara. To je novac koji nigde nije zabeležen a koji je morao biti uplaćen na račun ili u blagajnu Hitne pomoći. Hitna pomoć takođe nije naplaćivala punu cenu ni za svoje usluge dežurstva na Bir festu, na Beogradskom sajmu i u Areni.

Hitna pomoć je i potrošila više nego što joj je odobreno. Tokom kontrolisane godine – 2013. – potrošeno je više od 74 miliona dinara  preko odobrenog plana. Samo za energente Hitna pomoć je platila 5,3 miliona dinara više nego što im je Fond za zdravstveno osiguranje odobrio, dok je NIS-u za dostavu goriva uplaćeno 10 miliona preko plana.

Sa druge strane troškovi, između ostalog i za gorivo pravdani su putnim nalozima koji nisu mogli biti realizovani. Budžetska inspekcija je utvrdila da su po dokumentima Hitne pomoći neki pacijenti u jednom danu dva puta voženi na dijalizu, što nije moguće. Takođe, na dijalizu su voženi i preminuli pacijenti.

Da Vas podsetimo:  Sledi “održivi” način ishrane! Prasetina u Srbiji ide na 1000 dinara – Afrička kuga radi posao

U Zavodu za hitnu medicinsku pomoć zaposleni su dobijali veće plate nego što je propisano, a 6,6 miliona dinara je potrošeno za naknadu za prekovremeni rad. Dokazi da se prekovremeni rad stvarno i dogodio ne postoje jer nije vođena dnevna evidencija o ostvarenim satima prekovremenog rada, konstatovala je budžetska inspekcija.

Takođe, bez pravnog osnova Hitna pomoć je plaćala radnicima banjsko lečenje u Vrdniku, sportske igre u Paraliji u Grčkoj, „susret zdravlja” u Bugarskoj, kao i odmor na Borskom jezeru. Za ove aranžmane zavod nije sprovodio ni javne nabavke iako je bio u obavezi. Javne nabavke se nisu sprovodile ni za angažovanje firmi za servisiranje i održavanje vozila, kupovinu medicinskog materijala  i slično.

Sankcionisanje odgovornih lica bilo je neuspešno kako pred Prekršajnim sudom, tako i u tužilaštvu.

Budžetska inspekcija je svoj izveštaj dostavila gradskom pravobranilaštvu. Iz pravobranilaštva smo dobili odgovor da su pola meseca po dobijanju izveštaja dokument predali dalje osnovnom javnom tužilaštvu na postupanje. Poslali su nam i jedan dokument koji dokazuje da su se za predmet interesovali kod tužilaštva 2015. godine, ali ne i da odgovor koji su dobili, kao ni informacije o tome da li su se i posle 2015. godine opet interesovali o predmetu.

Uzbunjivač Borko Josifovski se za ishode postupaka međutim interesovao i kasnije pa je od Agencije dobio objašnjenje da je osnovno javno tužilaštvo predmet predalo Višem javnom tužilaštvu. A onda je zamenik tužioca Dragan Danilović odlučio da pokrene istragu, ali samo za pogrešan obračun zarada. I apsurdno, Danilović označava i uzbunjivača Borka Josifovskog za okrivljenog. Istraga je vođena i protiv Nenada Ivančevića i Branislava Lazića, takođe bivših direktora Hitne pomoći.

Da je ovde pre reč o odmazdi države nego o istrazi nezakonitosti pokazuje činjenica da su plate neusklađene sa uredbom isplaćivane od 2001. godine, od kada se promenilo šest direktora (Dobrivoje Janković, Aleksandar Marinković, Borko Josifovski, Branislav Lazić, Nenad Ivančević i Goran Čolaković), a da je istraga pokrenuta samo protiv Josifovskog, Ivančevića i Lazića. Josifovski za svog mandata nije menjao koeficijente, već je plate isplaćivao po dotadašnjoj praksi.

Kada je uzbunjivač Josifovski zatražio da se istraga proširi, zamenik tužioca Dragan Danilović zahtev je odbio jer je Josifovski u to vreme bio jedan od okrivljenih. Istraga je obustavljena 2017. godine zbog nedostatka dokaza.

Zamenik Višeg javnog tužioca Dragan Danilović nije odgovorio na pitanja Pištaljke o svom postupanju u ovom predmetu.

Izvor: Pištaljka

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime