Bezglava poglavlja

Dobra ruka u sigurnim rukama

1
1024

Aleksandar-Vucic-Topola-4Briga stiže brigicu.

Skoro nezapaženo je prošla zapaljiva odluka našeg piro-tehničkog premijera Vučića da spoji vojsku i žandarmeriju, što je prvi takav slučaj od 1914. godine kada se Srbija na Kolubari očajnički branila od Austrougarske najezde. Još da pozove velikog Vojvodu Šešelja i postavi ga na čelo sviju udarnih brigada, kao onomad što je postavilo Mišića za komandanta Prve armije, potvrdilo bi se nesumnjivo da se bije odlučni boj, kako i upozorava onaj manji deo objektivnih medija, koji dakle nisu protiv Vučića. Ovaj put zadatak je da se branimo od imigranata (= junaštvo), koji će nahrliti sa svih strana u Srbiju jer je privlačna zbog našeg ekstremnog ekonomskog napretka, ali i njih od nas (= čojstvo) kako je objasnio Vučić. Upravo zato vojvoda Šešelj je idealno rešenje, jer osim što je četnički vojvoda, on je izbeglica sa svih ratnih područja, tako da najbolje razume svu muku begana. Ostaje zamalo nejasno zašto novoformiranom zdrugu nije priključio i komunalnu policiju, koja je vična mlaćenju civila? Mislimo da je to zato što u prestonom gradu „reda mora biti“, kako je davno upozorio g. Adolf Hitler. Mrke košulje, „fantomke“, guske, patke… princip je isti sve su ostalo nijanse.

Ne treba se ni oko tih gusaka i pataka mnogo „ložiti“. Jes’ neka karikatura od principa izvršila atentat na Maloga toalet papirom, ali to ne znači ništa drugo već da pačji demonstranti hoće da participiraju u vlasti. Ako Vučić i Mali sinekurišu buntovne pačje alfa-patkove, mulj će se u bari slegnuti, a guske, patke, ćurke, i sitnozuba stoka sa ćubom na vrh glave će se vratiti ispaši i blejanju.

Pod letnjom pripekom pučina mlohavo i tupo prihvata vojno-strateške odluke koje znače samo jedno – dalju suštinsku fašizaciju države. Pošto Srbija nikada nije bila svojom voljom fašistička država, nije teško prepoznati novu brutalnu okupaciju. Nije teško ni predvideti da će novonastala sila državne prinude kojoj još nije nadenuto prikladno ime, na granicama Srbije delovati kao mikrofiber, po sistemu „klapne“: u državu će refjudžesi lako ulaziti, ali iz Srbije neće lakom izlaziti, što će reći da će Srbija postati po diktatu Bona i Brisela ono što su svi mogući nacionalisti do klero-fašsta od početka upozoravali – izbeglička deponija. Veruje li neko da Vučić neće dozvoliti ulazak apatrida ako mu se tako naredi? Zar je tajna i to i namera da se promeni struktura stanovništva Srbije? Ali, šta smo dobili „kolateralno“? Vojsku sa zadacima policije, žandare sa naoružanjem vojske i „komunalce“ sa funkcijom stranačke vojske. Očito je da su „vektori dejstva“ preusmereni od odbrane države, naroda i zakona, na suprotnu stranu.

Taman vojsku pretvorismo u žandare, a Vučić se slavodobitno vraćaše sa Zapada sa na pola klapne otvorenim „Poglavljima“, kad eto ti Denisa Kifa, ambasadora Ujedinjenog Kraljevstva u propadanju, da nam još jednom objasni kako nas oni, sami u raspadu, podržavaju na našem putu ulaska u EU, i da na tom trnovitom putu moramo (radi našeg dobra) ispuniti zahteve koji VB nikada nisu smeli biti postavljani, ali su i za manje ucene pljunuli na EU. Ono, jeste šizofrenija, baljezgarija, ili seljački bezobrazluk… ali diplomatija ima svoj zmiski jezik. Jasno je da nije u pitanju „pristupanje EU“. Zašto bi VB napuštala EU da su valjane prilike tamo da ostane? U pitanju je dakle plišani ultimatum NATO. Jer, za razliku od EU i Velike Britanije, NATO će trajati. Treba samo da se, uz gore pomenuto, udružimo sa Monenegrinima i Aljbanezima i Kroatima i Bošnjacima, protiv Rusa. Kad završe sa njima, onda će se pozabaviti nama. Ako nas pretekne u toj časnoj borbi. Malo koriguju granice, malo naciju, malo istoriju. Malo prošire svoje baze. Briga Beograđane i Novosađane za naciju, oni nose ćubu na vrh glave, pušku nipošto. Seljake vole samo na pijaci. Ili verujete da će bilo ko za koju godinu, i EU i Vučić, čvrsto ostati na „vrednostima“ upravo otvorenih poglavlja? U to samo lud čovek može da poveruje. Isto kao što danas ludaci tvrde da bi Hitler poštovao sporazum 1941. sa tadašnjom Kraljevinom Jugoslavijom.

Da Vas podsetimo:  Koliko su realni izbori u decembru

Veruje li neko u „otvaranje Poglavlja“?

U Turskoj izbio puč. Vijali pučisti Erdogana k’o Pokemona. Onda se ispostavilo da Erdogan u stvari nije Pokemon, već Pobesneli Maks. Može se razumeti čistka u vojsci nakon neuspelog puča, ali da se pride počisti 15.000 učitelja te 3.000 sudija nezavisnog sudstva, teško da ima veze sa vaspostavljanjem vladavine prava, već može imati spojku samo sa autokratijom. Slična čistka je kod nas obavljena 1945. godine. I gle, o čuda nad čudima, USA i NATO dadoše za pravo Erdoganu, kao i onomad Titu. Ono što ni u bunilu ne bi uradili u svojoj kući, podržavaju u donjim državama, dok su im vladari tih donjih država pokorni. Ovu lekciju je Vučić, kuku nama, dobro naučio.

Najotužnije je posmatrati usplahirenost kojom je razvoj puča praćen od našeg pučanstva, naročito ženskog dela. Gledale žene „Sulejmana veličanstvenog“, potajno se strine zaljubile u njega, pa sad brinu tursku brigu. Turisti pohrlili da iskoriste svoje aranžmane, ne bi li im se što tamo desilo, da se imaju čime pohvaliti. Oni isti koji ne vide šta im se pred nosem u njihovoj državi (Srbiji) događa, bistre do „sitnih crevaca“ ko stoji u pozadini puča i da li će Erdogan da promeni stranu i sklopi pakt sa Rusima?! Potukla se braća oko vlasti, eto šta je. Što se tiče turske spoljne politike, i prema Balkanu i prema NATO i Rusima, niti će se šta promeniti, niti bi se promenilo. To je pak naša ozbiljna briga koju nećemo da brinemo. Ima nas koji nismo zaboravili poetske stihove izrečene u parlamentu BiH „Pliva patka, pliva guska/ Ova zemlja biće turska!“

Na sve to, sutra (22. 7.2016.) gase se „e-novine“. Sad je i tu golema priča. Jeste dilema – zašto bi režim gasio glasilo koje ga podržava i koje finansijski izdržava? Jasno je svakome da sudbina svih glasila zavisi od Vučićeve volje. Šta se dakle može dogoditi? Najpre, ništa. Da je u pitanju kolektivni godišnji odmor. Ipak, ne izgleda verovatno, jer se Pera eno otvorio i iznosi sve prljavštine o svojim kolegama kojih može da se priseti. Kao da je u groznici katarze. Sve što je držao duboko u sebi godinama i decenijama sad iznosi u javnost. Nikog to više nije briga, kao što više nikog nije briga za Perine veze sa Canetom Subotićem, ali eto, valjda mu lakše ako se iskaže. Drugo: da otvore isto glasilo pod drugim imenom. Treće: (sad već postaje opasno) da se Pera Luković pojavi kao kao snažna figura neke ugledne TV-kuće. Četvrto: da Pera postane gospodin do-ministar. Kako ide sa formiranjem vlade, nikakav jad ne bi bio iznenađenje. Za „e-novinama“ fakat niko plakati neće.

Da Vas podsetimo:  Srbija je morala pomoći RSK da izdrži prvi udar „Oluje“ – sve bi onda imalo drugi tok

Tako dolazimo do najozbiljnijeg pitanja: šta je s novom vladom? Meseci prolaze, mandatar piše treći tom programa, mada je za dobar i jasan program dovoljno nekoliko čitko napisanih teza. Oko formiranja vlade se očigledno nešto čudno dešava. Ko pažljivije prati, može i iz izjava Vučićevih debelih robova, poput Vladimira Đukanovića, primetiti da se štala dimi.

Što se tiče unutrašnjeg faktora, apsolutno se četvoro oči mora otvoriti na moguće nasilne demonstracije tzv.građanske Srbije tokom jeseni, izazivanje haosa kroz izmišljanje afera o funkcionerima vlasti kako bi se kod naroda stvaralo nezadovoljstvo, konstantno lansiranje priča o navodno katastrofalnim uslovima za život u Srbiji, bez obzira što će svi ekonomski pokazatelji govoriti da se privredno i finansijski oporavljamo. Sve to bi svakako trebalo da stvori dodatno narodno nezadovoljstvo. Posebna pažnja mora se uperiti ka potencijalnim izazivačima neprilika koji su unutar same vlasti po dubini i koji poput spavača čekaju mig da naprave određenu haotičnu situaciju koja bi doprinela povodima za nove demonstracije. U zavisnosti koliko Amerikanci budu gubili uticaj na ovim prostorima, zavisi i brzina njihove rekacije. Ni pod kojim uslovima oni neće dozvoliti da izgube dosadašnji uticaj, pa će neposlušni režimi biti pod posebnim udarom. Srbija će svakako biti pod specijalnom opservacijom.

Bitka je uveliko počela!

Po običaju, Đuka piše nebuloze, kroz koje ipak izbijaju svi strahovi i mukice našeg kompradorskog režima . „Građanska Srbija“ nikada nije izazivala nasilne demonstracije, dalje od zveckanja ključevima i duvanja u pištaljke nije stigla. Zar je moguće da se silni Vučić plaši patkice? Nas međutim, nikakav ekonomski oporavak na jesen ne očekuje, već sve veća i nepodnošljivija beda, tako da su socijalni nemiri pre ili kasnije neminovni. Zbog toga mnogi postaju nervozni i, za nedaj Bože, alociraju svoj imutak van novosrpskog Gvantanama. Mada možda izgleda kontradiktorno ali da narod bar na nivou instiktivnog oseća potop ukazuje podatak da SNS trenutno ima 600.000 članova i da je pritisak za nova učlanjenja ogroman. No na tom splavu meduza SNS nema mesta za sve, već samo za nekolicinu lidera i užu rodbinu. SNS je kao piramidalna štednja, opstajaće dok se progresivno širi i na kraju sledi slom. (Videti slučaj DS). Kojom to dioptrijom, kakvim čarobnim đozlucima, Đuka dalje „vidi“ da Amerika „gubi uticaj na ovim prostorima“? Koliko znamo i osećamo, mi smo pre svega nekoliko meseci potpisali da smo pod njihovom okupacijom. Kako dakle Jenki mogu gubiti uticaj tamo gde je njihova čizma sve osetnija po glavi stanovnika? Razumemo da ima spavača „po dubini sistema“, najslađe je odspavati za kancelarijskim stolom, i šta drugo da rade partijski paraziti po dubini sistema. Đuka ne kaže, ali je svestan da je taj polusvet koji su pozapošljavali ujedno i „meki trbuh režima“, jer će prvi promeniti stranu kad zagusti. U SNS to odlično razumeju jer u ovoj stranki nema nikog koji nije promenio nekoliko partija i ideologija.

Da Vas podsetimo:  NVO u Srbiji - isti narativ i isti akteri iz devedesetih

I konačno, nesumnjivo je da je „bitka počela“, ali se ne vodi gde se bitke obično vode, već u nižim kancelarijama ambasada.

Nebojša Stefanović, za koga sada ne znamo na kojoj je funkciji u novoustrojenom bojnom sistemu Srbije – da li je ministar unutrašnjih dela ili ministar vojni, nas umiruje:

„Ne znam koji će dan izabrati. Ja sam njegov dugogodišnji saradnik i prijatelj, verujem u ono što radi i mislim da većina u narodu veruje u ono što radi. Verujte toj ruci koja vas vodi da će izabrati najbolji trenutak da dobijemo odličnu vladu“

To je ta bitka koja se vodi mimo očiju javnosti. Pitanje je koliko će nekakvih Čeda Jovanovića, njuški iz NVO sektora, srbomrzačkih odnosno pro-„Atlanskih“ političara ući u novu odličnu vladu pod dobrom rukom koja nas vodi. Na kraju će biti 80-90% kako ambasade traže. A traže previše čak iza Vučića. Za neke u vlasti svi znamo da su 70% strani agenti a 30% ministri. sada će takvih biti znatno više. Vučić i saradnici prave privid da se Vučić kao nešto bori za „srpsku stvar“, ali eto, mora se voditi odmerena i uravnotežena politika, a Vučić kao što i priliči geniju balansira na oštrici noža, trpeći usput nepoštene udarce od svog naroda, koje stojički podnosi i bla-bla-bla… Vlada koja se pravi međutim nije naša već ambasadorska, pa će i raditi i trajati kako se ambasadama prioće.

Samo u ambasadama da Vučiću još skroje novo odelo pa može ponosno da prošeta gradom.

nimbusovpodrum.blogspot.rs

PODELI
Prethodni tekstSokolska pesma
Sledeći tekstPorez na podstanare

1 KOMENTAR

  1. Da ne živim ovu priču smejala bih se. Ovako kroz tupavu nevericu tipa što nam se to zbilo i čime smo to zaslužili, očajavam. Mada mislim da to odelo koje ambasade skroje našem vrednom mandataru, ne mora da služi samo za šetnju. Mislim, nova odela se oblače ljudima u raznim situacijama -premijere, venčanja, slave, sahrane i sl. A mogao bi i da se, tokom šetnje u novom odelu, čuje poklič gomile – mandatar je go.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime